18. BRUMAIRE HRVATSKIH SUDACA – ŠTRAJK ILI DRŽAVNI UDAR?

Objavljeno 23/01/2024

Tekst: Marko Bonifačić

Povodom drugog štrajka i novog dana drugog štrajka hrvatskih sudaca/dica, koji je sad otpočeo u siječnju 2024., a kome su se ovaj put pridružili i državni odvjetnici/ice, koji se popularno naziva „bijeli štrajk“, valjda zato da ne bi bio „crveni“ ili „zeleni“, ili zato što se dogodio u zimsko vrijeme skijanja, pri čemu ga suci/sudice u štrajku žele nazvati „mjerama upozorenja“, valja se prisjetiti već skoro zaboravljenog djela Karla Marxa „18. brumaire Louisa Bonapartea“ i još nekih drugih starih tema i dilema.

STARI MARX I NAPOLEONSKI DRŽAVNI UDARI

Klasični ljevičarski filozof Marx kritizira i ironizira državni udar Louis-Napoleon Bonapartea, tada predsjednika Francuske (druge) Republike, koji je državni udar isti izveo polovinom 19. stoljeća, proglasivši se carem Napoleonom III. (Drugo carstvo). Gnjavator Marx taj državni udar uspoređuje sa državnim udarom kojeg je pola stoljeća ranije, u burnim previranjima s kraja Francuske revolucije, izveo slavniji stric tog kasnijeg predsjednika republike/cara Napoleon I. Bonaparte, uspostavivši Prvo carstvo. Uspoređujući državne udare strica i nećaka, oboje su nosili ime Napoleona, jer „svaki gigant ima svoju karikaturu“, kasnijeg „groteske i mediokriteta koji je glumio heroja “Louis-Napoleon Bonapartea, Napoleona III, ambicioznog nećaka, a on je tek karikatura „giganta“ ambicioznog Napoleona I. Bonaparte, jer se je ovaj ambiciozni stric, državni konzul/direktor, s početkom 19. stoljeća bio državnim udarom proglasio Prvim carem i stavio si sam carsku krunu na glavu.

SUVEREN JE ONAJ KOJI ODLUČUJE O IZVANREDNOM STANJU – MOĆ PROIZVODI ISTINU

Također je potrebno imati u vidu i desničarskog političkog filozofa Carla Schmitta, danas se on smatra i postmodernim, kad je rekao „suveren je onaj koji odlučuje o izvanrednom stanju“. Na istom tragu i današnji kritički politički filozof Giorgio Agamben, koji kaže, da skratimo, „svaki suveren mora progutati kaos da bi uspostavio (ispljunuo?, zaveo?) poredak koji poredak je uvijek iznimka ili izvanredan“. Postmoderni filozof Jacques Derrida u svom djelu „Sila zakona: Mistični temelj autoriteta“ bavi se dekonstrukcijom vlasti, odnosno izvor vlasti je sila i moć (a ne nekakva štreberska pozitivistička Hans Kelsenovska izvorna ustavna „prva norma“ što je pričica za malu dječicu na pravnim fakultetima). Također postmoderni Michel Foucault kaže da „istinu“ proizvodi moć, „pozadinskim režimima i diskursima“, a ne obrnuto, da bi istina dakle „činjenično stanje“ svojim autoritetom proizvodila moć. Kako je to voljelo sanjariti modernističko racionalno europsko Prosvjetiteljstvo, ljudi s perikama koji su donosili Deklaracije o neovisnosti i ljudskim pravima, usput honorarno loveći druge ljude robove po džunglama Afrike za novac.

SVAKI GIGANT IMA SVOJU KARIKATURU

Da se spustimo na zaleđenu sada hrvatsku zemljicu, aktuelni drugi „bijeli“ štrajk hrvatskih sudaca/dica i pridruženih državnih tužitelja, odnosno „mjere upozorenja“ i nije ništa drugo nego li karikaturalni pokušaj kabinetskog državnog udara, a ne nikakav „štrajk“ ili „mjere upozorenja“. Iako se odvija pod sjajnom firmom zaštite „neovisnosti sudstva“, kao jednog od principa „vladavine prava“, kako se ista producira iz razvijenog, danas i raskoljenog Zapada, izvorno Europe, u velikoj mjeri riječ je ovdje o gospodarsko-socijalnom sukobu „treće državne sudbene vlasti“ sa državom (poslodavcem?). Prije svega sa državnom izvršnom pa i zakonodavnom vlasti. Političkog i socijalnog sukoba oko statusa, koeficijenata, opet znatnih povišica, gableca i dnevnica, što bi doista upućivalo na „štrajk“. Ali problem jest to da taj „štrajk“ su poduzeli suci/dice i državni tužitelji sa pozicije „treće vlasti“, zaklonjeni inače državnim čuvarima u svojim kabinetima. Nitko ovdje nije izašao na ulice da se zauzme za pravosuđe, kao milion ljudi u Tel Avivu prije najnovijeg rata, niti je itko provozao „mali motorin“ sa pet nakrcanih demonstranata i razvijenom zastavom, kao 27. 3. 1941. na državnom udaru u Beogradu „Bolje rat nego pakt bolje grob nego rob“.

PRVA RUNDA PROŠLA LIŠO PA SU AMBICIJE KRENULE NA VIŠE

Štoviše, u ovom drugom „bijelom štrajku“ odnosno „mjerama upozorenja“ suci/dice su se, možda i nakon mlake reakcije i dobrohotne tolerancije „prve“ pa i „druge“ državne vlasti na prvi štrajk, i poncijepilatovske ignorancije ustavne vlasti, ohrabrili i korak dalje u „paralizi“ poretka. Što je karakteristika štrajka ali također i državnog udara. Te su sada najavili da neće sudjelovati niti u radu Državnog izbornog povjerenstva. Čiji su suci/ice honorarni članovi, a bez čijeg sudjelovanja međutim bi, shodno važećim pravnim propisima koje tumače pravnici i suci, bilo ugroženo provođenje više izbora. Koji se imaju provesti u demokratskoj Lijepoj našoj domovini upravo ove 2024. godine. Tako da je aktuelni atak na državu i demokraciju, nazvan „bijeli štrajk“ ili „mjere upozorenja“, dobio i tu dodatnu dimenziju“plesa po žici“, baš je neobično da se pozivamo na „neovisnost sudstva“ u državi „vladavine prava“, a ucjenjujemo ne samo građane i narod nego i državu i demokraciju. A sve zbog „suverenske krune“ ili malo prostije izraženo, zbog feudalnih statusa, povišica, gableca i dnevnica.

POKONDIRENA ŠMINKA I POZIVANJE NA AUTORITETE

Situacija je karikaturalna i zato što se uzor-principi vladavine prava, neovisnosti sudstva itd. dovode do svog ekstrema, verbalističkim beskrajnim rastezanjem ustavnih i drugih propisa. Doduše u ovom sada drugom „bijelom štrajku“, malo manje pozivanjem na „Venecijaner komisiju Vijeća Europe“ (koja zapravo u svom izvještaju tek sabire različite situacije u Europi glede sudačkih štrajkova, negdje ih ima, a negdje ih nema i nisu ni dozvoljeni). Ali valjda čim se zucne sa nekakvom „komisijom Vijeća Europe“ ima svi u Hrvatskoj na repu Europe da zinu i zapanje se te ostanu paf. Pa se to stavljalo i u dispozitive odluka o odgodi rasprava za vrijeme prvog „bijelog štrajka“. Isto tako kao i u prvom „bijelom štrajku“ suci/dice se pozivaju i sada opet i na „zaključke Udruge hrvatskih sudaca“. Koja stališka Udruga, zapravo feudalna, kako je poznato nije nikakav zakonodavni ni ustavni ni izvršni ni sudbeni faktor našeg poretka. Nego to sve nalikuje na nekadašnje „zaključke Centralnog komiteta Partije“ ili „akcione konferencije komunista u pravosuđu“, nad čime se neovisno sudstvo danas zgražava, da je i to bilo nekakvi temelj sudskih odluka nekad, i nije to bilo takvo davno u našim pričama…

PRAVNA IZVJESNOST I SIGURNOST I POJEDNOSTAVLJENJE OBJAVE PRAVNIH PROPISA

Pa se onda aktuelne odluke stališke Udruge sudaca ni ne treba objavljivati u Narodnim novinama, kako to propisuje Ustav za zakone i propise. Baš po tom članku ustava po kojema se sudi, ustavni članak su i citirali suci/ice u dispozitivima odluka o odgodi rasprava, iako on nema samo prvu alineju nego i drugu, itd. Pa, protivno drugoj alineji, može odsad objava postupovnih propisa tek fragmentarno i prigodno, u pojedinim medijima i tome slično. A koji se ovdje akti Udruge sudaca itekako tiču i ljudskih prava građana, „korisnika usluga“ pravosuđa. Kao što su pravo na pristup sudu, pravo na pošteni postupak. Tiču se milion otvorenih sudskih predmeta itd., a ta ljudska i ustavna prava zadata su i u „europskim“ temeljnim pravnim dokumentima i konvencijama koja važe i kod nas, kao dio našeg pravnog poretka, štoviše i sa snagom iznad zakona. Na njih se, gle zbrke, inače voli pozvati i Udruga sudaca, dapače „bijeli štrajk“ ili „mjere upozorenja“ imaju tek dobru namjeru da se „unaprijedi“ očito već i vrapcima na krovu sudskih zgrada poznato loše stanje u pravosuđu. Ljudska prava u sudskom postupku i sudske postupke (Zakon o parničnom postupku ZPP, Zakon o kaznenom postupku ZKP itd., pa čak i podzakonske Poslovnike itd.) treba regulirati i donositi propise zakonodavna vlast, odnosno Sabor, i to organskom većinom, a Poslovnike niži organi vlasti. Slaba je utjeha što sada, doduše manje izraženo nego u prvom „bijelom štrajku“ sudaca, a više u susljednom štrajku jadnika sudskih službenika koji je uslijedio u ljeti 2023, predsjednici sudova i predsjednik Vrhovnoga suda Dobronić opet će donijeti neke svoje „mjere“ ili „kontra mjere“ radi uspostave minimuma funkcioniranja treće državne službene vlasti. Jer se izvršna vlast odnosno preplašeno Ministarstvo pravosuđa ne usudi u to dirati? Je li hrvatsko pravosuđe postalo jedna pravna „off shore zona“ ili „Oh Mister, Mister don’t touch my sister“?

Pa onda se dogodilo kod štrajka jadnika sudskih službenika ljeta 2023. da je i predsjednik Vrhovnog suda Dobronić u „izvanrednom stanju“ nastupio kao „suveren“, stavio si, makar i slijedom situacije, krunu pravosudnu. Donio nekakvu Naredbu o funkcioniranju sudstva. Proglasivši time, umjesto zakonodavca i jednu novu vrstu sudskih postupaka, „nužnih“ sudskih postupaka, do tada neviđenu. Gdje se, eto mora postupati, a to bi bili životno važni predmeti i još gdje nastupa nenadoknadiva šteta. Dok je sada u drugom štrajku naglasak ipak na „hitnim“ predmetima. Što je zakonska kategorija (pritvori, privremene mjere, obiteljsko nasilje itd.), o kojoj će pojedinačno odlučivati suci/dice. Hitni možda, dakle naprijed, ostali stoj. Naredbu o izvanrednom stanju u pravosuđu predsjednik Vrhovnog suda Dobronić nije imao potrebe objaviti u Narodnim novinama, nego tek u nekim medijima kao što je, primjerice Jutarnji list. Prav(n)o pitanje je da li ta neobjavljena polu-živa polu-mrtva Naredba o „nužnim“ postupcima vrijedi i danas, sad kad je opet izbio štrajk, što ćemo sa pravnom sigurnosti, predvidivosti i izvjesnosti kao također elementom vladavine prava?

Ali se baš štrajkači i nisu držali niti toga, zašto i bi, „svatko je dužan držati se prava i propisa“ objavljenih dakako a manje je bitan kućni red u kupaonici da se ne poskliznemo? Pa recimo tu i tamo u pravosudnim štrajkovima 2023. nije funkcionirao čak ni prijemni ured suda. Što je niža tehnička razina ljudskog prava na pristup sudu. Jer uopće nije sporno da su suci/sudice koji obavljaju primarnu funkciju suđenja nakon što netko pristupi sudu, za vrijeme pravosudnih štrajkova 2023, nemoćno vrtili palčeve chatajući po štićenim kabinetima („spis je u susjednoj sobi u kancelu ne mogu ga dobit ni rješavat i uopće ne znam što se zbiva“ – hajde recite to privatnicima odvjetnicima!). „Pa idite na poštu jer mi sad štrajkamo, pa kad dobijemo spis…“. Utoliko se, glede službene i ustavno naložene objave pravnih propisa, nekadašnji Tajni Službeni list SFRJ, koji se odnosio uglavnom na pitanja imenovanja i vojne industrije, a distribuiran je bio odabranom krugu institucija i likova, ukazuje nekim pravno civilizacijskim postignućem, u odnosu na fragmentarne objave Naredbe predsjednika Vrhovnoga suda Dobronića u Jutarnjem listu. Nekad bio sudac Baltasar Maria Garcon a sad se pogubio…

SVA SUDSKA VLAST SOVJETIMA

Pa je u novijoj praksi visoko staklenog OGS suda u Zagrebu (Peter Haberle, „ustav nije samo propis nego je kultura“), koji je sud jedno od uporišta i prvog i drugog „bijelog štrajka“ sudaca, bio nastao jedan sasvim osebujni, karikaturalni, konglomerat vlasti. Da su o prijemu podneska na sud(!) u uredovnom vremenu, „o ljudi moji ma je li to moguće?“, u dakle „izvanrednom stanju“, ponekad odlučivali štrajkačko-sudački komiteti iliti „sovjeti“ („sva vlast sovjetima“, „sva treća sudbena vlast sovjetima“). A gdje je tu ustavno pravo žalbe na sve akte javne vlasti? Eto priziva na famoznog ljevičarskog filozofa i praktičara dynamico Lenjina, koji je doduše bio sposobniji u izvođenju državnih udara i popravljanju država pa i kroz revolucije, nego danas neki ambiciozni na staklenim hrvatskim sudovima.

ČTO DELAT? USKRSNUT ĆE KAFKIN JUNAK PRED VRATIMA ZAKONA? USKRATA PRAVOSUĐA I USKRATA PRAVA?

Uskrata pravosuđa (suđenja) i uskrata prava (odluke) je jako opasna stvar. Ako se sudovi zatvore, radit će možda mediji, što inače sucima jako smeta, „pustite institucije da rade svoj posao“, ali možda i bande kao na Haitiju, u Kalabriji ili u predgrađima Stockholma. „Što da se radi“, „Čto delat“ pitao se Lenjin?

Ma izdržat će hrvatski politički narod i ovaj „bijeli štrajk“ ili „mjere upozorenja“ iliti karikaturalni državni udar treće, sudbene vlasti. Zbog sudačkih statusa, povišica, gableca i dnevnica. Zaostaci u sudstvu, osobito u ne-nužnim ili ne-hitnim, ili kako će ih se sve nominirati, predmetima, će se povećati, dok se još nisu slegli ni zaostaci iz projetno/ljetnih štrajkova u pravosuđu iz 2023., a deset godina čekat na prvostupanjsku presudu u građanskom sporu uopće nije neobično. Kafkin junak koji je vječno čekao pred Vratima Zakona (dok nije došao Čuvar i rekao: „Ova vrata su bila otvorena samo za vas, a sada ću ih ja zatvoriti“) čekat će i dalje pred vratima sudnica. Vladavina prava kao Europsko i Zapadno civilizacijsko pravno postignuće i također naš temeljni ustavni princip, a na koju se tako glasno pozivaju suci/dice, će trpjeti. Kao i njezin element obaveza predvidivosti, i objave pravnih propisa, odnosno pravne izvjesnosti i sigurnosti. Žuđeni strani investitori i uopće investitori, naši usrećitelji, će se pomamiti za time, ma kakve europske helicopter-money dotacije, ma kakve euro monetarne politike i kamate, ma kakva javno-privatna partnerstva. Navalit će privatni „svježi kapital“ sam od sebe kad vidi koja je ovdje situacija, eto novih milijardera naših iz garaža “u svako naše poduzeće će cvjetat cvjeće“? Ljudska prava građana (i tvrtki) na pristup sudu i poštenost postupka će biti ranjena? Suci/sudice sa staklenih hrvatskih sudova, dezorijentirani u prostoru i vremenu, vjerojatno će ishoditi još neku povišicu, gablec ili dnevnicu. Moguće stvar završi i nekakvim potihim kompromisom, što čak i ne bi bilo tako loše. „Budimo realisti NEMOJMO tražit nemoguće“, „soyons realistes demandons PAS l’ impossible“. Možda će se radi „neovisnosti sudstva“ustanoviti i to da suci sami, kao u feudalizmu, ubiru za svoje statuse, plaće, gablece i dnevnice i svoje izvorne direktne prihode. Maltarine, mostarine, placovine, sudske pristojbe, potrošarine, akcize itd. Dakle, ne više uplatom u Državni proračun IBAN 18006… označite podbroj, nego uplatom direktno u Sudski proračun. Da se ne bi reklo da sucima/sudicama prihode propisuje zakon ili prva zakonodavna vlast, ili još gore mrska druga izvršna vlast. Pa da, stvar je u „odstranjenju politike iz sudstva“, u „objektivnim mjerilima“, a ne u novcima, koji bit će nekima smrde, ako dolaze iz državnoga proračuna. Ma da, neće suci/dice ni uzet sada iz štrajka svoju fiksnu povišenu već mjesečnu plaću minimalno 2.250 eura pa do 3.500 eura neto, 2.000 eura je plaća sveučilišnog profesora s doktoratom dakako, kao što su uzimali i za vrijeme sezone pravosudnih štrajkova 2023., pa štoviše i odmaglili umorni na zasluženi dugi ljetni godišnji odmor. „Milosti ne tražimo…“

U TRAGANJU ZA IZGUBLJENIM REVOLUCIONARNIM SUBJEKTOM

A pogubljena politička ljevica, danas u izdanju limunada liberalne ljevice, koja sada papagajski bez mozga diskretno potpiruje „bijeli štrajk“ sudaca/ica, konačno će naći svoj izgubljeni revolucionarni subjekt. „U traganju za izgubljenim vremenom“, „A la recherche du temps perdu“ (Proust)? Pošto je davno zaboravila revolucionarni pa i sindikalistički subjekt radničku klasu u plavim trlišima i transvestirala se u menedžerska tamno plava ili dugine boje odjelca. Diskretnom podrškom „novim revolucionarnim subjektima“ pogubljenoj ljevici smije li se spomenuti, da li je otvoren njezin put u propast, štoviše možda i u nekakvu diktaturu, avaj desnice? Pri čemu bi se neovisno sudstvo, kako „suci tame“ tako i „suci svjetlosti“ kako bijahu neki prozvani sa parka Zrinjevca, moglo svesti na intelektualni aristokratski salon ocvalog sjaja, Bidermajer i Louis Philippe ili nekog funkcionalističkog namještaja. Ali još uvijek sa fiksnim rentama iz ranijeg slavnijeg razdoblja, pa da dosta je za jutarnji Proustov keksić, za čaj i chat. Moja pametna prosvjećena salonska Madame de Stael, koja ima možda sada i pravosudni ispit, jer znano je bez toga nema pristupa na antik revizijski pravosudno-centrični Vrhovni sud. Ma tko se boji našeg suda još, tek neki kriminalac, drhtimo mi pred međunarodnim sudovima i arbitražama, i sudovima pravno uređene treće vlasti države Zambije…

UTJEŠNI ZAVRŠETAK KATARZA OVE NAŠE PRIČE TIPA STORYTELLINGA

Nigdar ni bilo da ni nekak bilo. Tko bi gori ostat će gori tko bi doli ustat neće. Komu ništa, komu sve. Gospodo/đe suci i državni tužitelji izvolite štrajkajte. Krenulo je. Doći će i umjetna ingeligencija AI kao i sudac Dredd (Sylvester Stallone) da kao suveren u izvanrednom stanju napravi red…