PLENKOVIĆ DOSLJEDNO SPROVODI MEMORANDUM2 SANU

Tekst: Vjekoslav Krsnik

Foto:  Hrvoje Jelavic/Pixsell

U ovogodišnjem obilježavanju Dana sjećanja na žrtve velikosrpske agresije s naglaskom na Vukovaru i Škabrnji predsjednik Vlade Andrej Plenković ne samo da je nastavio svoju najavljenu politiku mijenjanja Hrvatske, odnosno dekroatizacije, nego je dapače tu svoju politiku svojim postupcima i izjavama još i potencirao. To se najočitije pokazalo njegovim prkosnim i demonstrativnim dolaskom pod okriljem noći u patničku Škabrnju zajedno s SDSS-ovom potpredsjednicom Vlade Anjom Šimpragom, iako su Škabrnjani dali do znanja da ona nije poželjna pa je čak iz njegovog ureda potvrđeno da se odustalo od tog posjeta.

KONSTRUKCIJA GRAĐANSKOG RATA

U nekoliko izjava koje je dao i u Škabrnji i u Vukovaru Andrej Plenković je ponovio kako trebamo graditi suživot za budućnost, pa je opetovano izbjegao govoriti o velikosrpskoj agresiji jer se njegova politika praktički temelji na konstrukciji građanskog rata u kojemu nema žrtve i agresora, odnosno krivnja je obostrana. Tu veleizadajničku politiku Andrej Plenković zagovara od samog početka na funkciji predsjednika HDZ-a i predsjednika Vlade. Samo treba podsjetiti da je prije nekoliko godina na međunarodnom skupu u Dubrovniku govorio da su se na ovim prostorima dogodili neki sukobi, iako je i Međunarodni sud pravde u Haagu potvrdio da je Srbija bila agresor na Hrvatsku. Iako nema nikakav ni politički ni moralni legitimitet da govori o Domovinskom ratu, jer je praktički bio dezerter, izbjegavši služiti domovini, on očito po naputcima iz Bruxellesa uporno izbjegava ukazivati na odgovornost Srbije u ratu protiv Hrvatske. Išao je čak toliko daleko da je u najavljenom ali zbog pandemije otkazanom posjetu Beogradu iz agende ispustio pitanje sudbine nestalih hrvatskih branitelja i civila. Na taj način Andrej Plenković dosljedno i to na čelu izvršne vlasti u Hrvatskoj provodi politiku Memoranduma2 Srpske Akademije Nauka i Umetnosti.

POD OKRILJEM MRAKA

U tom dokumentu srbijanska akademija traži od državne politike da se zalaže za umanjivanje odgovornosti za počinjene zločine te da se montiranim sudskim procesima protiv hrvatskih državljana stavi Srbiju u ravnopravan položaj. Nadalje, traži se da se se raznim akcijama Srbija dovede u ravnopravan položaj s državama u okruženju i ustrajava se na zahtjevu da se Srbima u Hrvatskoj vrati konstitutivnost, što se u novije vrijeme svodi na projekt “srpskog sveta”. Sve je to Andrej Plenković kao poslušni provodnik velikosrpske politike Beograda demonstrirao svojim postupcima i izjavama u povodu Dana sjećanja na Vukovar i Škabrnju. Čak ne govori o srpskoj manjini u Hrvatskoj nego o Srbima kao da već imaju konstitutivnost kakvu su imali u komunističkoj Jugoslaviji, jer je izjavio da je “bitno da predstavnici Srba u Hrvatskoj pokažu poštovanje prema žrtvama. Mi to poštujemo”, pri čemu on smatra da njegove “Srbe” u Hrvatskoj zastupa vođa “pete kolone” Milorad Pupovac za kojega glasa samo oko 12 posto od ukupnog broja pripadnika srpske narodne manjine.

Naravno da je ta izdajnička politika predsjednika Vlade naišla na oštre reakcije pa je tako braniteljica Škabrnje Danka Dražina oštro reagirala, kazavši “prevario je stradalnike Škabrnje. Došli su po mraku, nepoželjni i nepozvani baš kao i srbočetnički agresori 18. studenog 1991. Narod Škabrnje im je okrenuo leda. Sramite se! Prokleti bili!” Zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić ogorčen zbog neprocesuiranja ratnih zločina u Škabrnji zavapio je: “Čija je ovo država. Za koga smo se mi borili”.

Zanimljivo da je od oporbe na Plenkovićevo ponašanje jedino odlučno reagirao čelnik Domovinskog pokreta gradonačelnik Vukovara Ivan Penava pa se postavlja pitanje kakva je u cjelini i koliko odgovorna cjelokupna oporba kad su u pitanju zaštita nacionalnih interesa u što spada svakako pitanje neprocesuirnja ratnih zločina u velikiosrpskoj agresiji ne samo u Vukovaru i Škabrnji.

TUĐMANOV GOVOR

Ovaj najnoviji izdajnički ispad predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića uklapa se u opću sliku unutarnje agresije koja se vodi protiv hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. Ovo je povoljna zgoda da se citira dio govora predsjednika Tuđmana izrečenog u studenome 1996. godine u zagrebačkoj zračnoj luci: “Mi ne ćemo dopustiti ostatcima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog stanja, kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Ne ćemo dopustiti da nam sve to skupa dovedu u pitanje. Ne ćemo dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas, u Hrvatskoj, i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima. Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Hrvatska ne će biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini”.

ASOCIJACIJA ZAPADNOG BALKANA

Kad se sva ova upozorenja predsjednika Tuđmana koji je bio izvrgnut raznim pritiscima iz međunarodne zajednice usporede s politikom koju provodi Andrej Plenković ne samo kao premijer nego i kao predsjednik HDZ-a, onda je jasno da Andrej Plenković predstavlja eksponenta jugosrpskog stanja, da on dovodi u pitanje krvavo stečenu slobodu i demokraciju da on predstavlja upravo ono na što je predsjednik Tuđman upozoravao i da nažalost nakon teško stečene pobjede u Domovinskom ratu Hrvatska danas, nakon Mlečana, Stambola, Beča, Pešte i Beograda postaje pod gubernatorom Andrejom Plenkovićem gubernija kojom se upravlja iz Bruxellesa s ciljem da ju se, bez obzira kako to izgledalo daleko, ugura u nekakvu asocijaciju pod imenom Zapadnog Balkana. Međutim nije u pitanju samo predsjednik stožerne hrvatske političke stranke HDZ-a. Treba podvući da se članstvo te “stranke opasnih namjera” odavno odreklo Tuđmanove ostavštine i biranjem takvih čelnika poput Ive Sanadera, Jadranke Kosor Vlaisavljević i sada Andreja Plenkovića uputilo putem koji je naveo Škabrnjanina Marka Miljanića da zavapi: “Čija je ovo država. Za koga smo se mi borili”.