Z. GREGURIĆ: TKO KRIMINALIZIRA BRANITELJSKI POZDRAV KRŠI USTAV

Tekst: Zorica Gregurić / P

Foto: Toni Hnojčik

U nekoliko proteklih dana medijsku pozornost i pozornost šire javnosti privukla je objavljena presuda Visokog prekršajnog suda u vezi pozdrava ZDS. Naime, donešenom presudom visokog suda je izvođač pjesme “Bojna Čavoglave” pravomoćno prekršajno kažnjen zbog javnog izvikivanja “Za dom spremni” na početku njezina izvođenja. Povodom toga, kao i nastalim prijeporima koji su trenutno u središtu pozornosti šire javnosti oglasila se Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, čije priopćenje donosimo u nastavku teksta i to kako slijedi:

Zgranuta sam obrazloženjem koje su dali suci Siniša Senjanović kao predsjednik vijeća, te Branka Žigante Živković i Renata Popović kao članice vijeća, a koji citiram iz presude:  „Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, bez obzira na izvorno hrvatsko književno i poetsko značenje te kompleksnost i višeznačje korištenja tog izraza u različitim hrvatskim povijesnim vremenima, korišten je i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta. Bez obzira na žalbene navode da je otpjevao pjesmu na način kako je ista objavljena u izvornom tekstu pjesme „Bojna Čavoglave“ i koja je objavljena u Službi zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja, okrivljenik je mogao i trebao biti svjestan mogućeg negativnog utjecaja izvikivanja ovog izraza i trebao se suzdržati od takvog ponašanja. Činjenica da je navedeni pozdrav dio autorskog umjetničkog djela ne mijenja činjenicu da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Opisano ponašanje svakako doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir na način da se ohrabruje druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“

Presuda je objavljena 14. kolovoza 2019. godine na dan kada obilježavamo zadnju veliku razmjenu zatočenih hrvatskih branitelja i civila u srbijanskim koncentracijskim logorima, a donesena na blagdan svetog Ante Padovanskog, velikog katoličkog svetca i propovjednika koji se borio protiv krivovjerja te obraćao grješnike. Kako prigodno! Prateći unatrag nekoliko godina donošenje presuda ili organiziranje rasprava dolazim do zaključka kako se uvijek odvijaju na ili uoči velikih katoličkih blagdana ili značajnih obljetnica iz Domovinskog rata. Zanimljivo. Treba tu velika organizacija kako bi se tako nešto realiziralo jer slučajnosti barem ovdje u Hrvatskoj od institucija i vladajućih struktura prema hrvatskom narodu, a osobito prema hrvatskim braniteljima nema. Zašto zgranutost obrazloženjem? Iz nekoliko razloga, ponajprije jer se braniteljski pozdrav koji su regularne postrojbe Hrvatske vojske koristile u obrani Domovine od srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća otvoreno kriminalizira. To je nedopustivo naprosto jer oni koji to čine, krše Ustav. Naime u Izvorišnim osnovama Ustava RH stoji : „…Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.“ Kako se onda braniteljski pozdrav iz Domovinskog rata smije kriminalizirati?

Zaprepašćuje razina neznanja povijesnih činjenica onih koji o povijesti izriču pravomoćne presude, a očigledna je u ovom dijelu obrazloženja “Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, …. korišten je i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta.“ Moglo bi se zaključiti kako ovi navodi podliježu sankcijama temeljem čl 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime ovo je čisto izmišljanje i obmana javnosti. Ustaški pokret je nastao kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika  20. lipnja 1928. u Beogradskom parlamentu  te na uvođenje velikosrpske diktature kralja Aleksandra u siječnju 1929. godine. Posebno je na to utjecalo pojačanje režimskog terora nakon uspostave diktature te su ubojstva, premlaćivanja, mučenja i zatvaranja postala hrvatskom svakodnevicom. U temelju Ustaškog pokreta je bio državotvorni program Hrvatske stranke prava, iz koje je proizašao, kao i zaključak Hrvatskog državnog sabora od 29. listopada 1918. o uspostavi nezavisne hrvatske države, koji je značio volju hrvatskog naroda.

Ono što posebno vrijeđa osjećaje hrvatskog naroda napose nas hrvatskih branitelja jest da braniteljski pozdrav Za Dom spremni kojim je obranjena Hrvatska od srpsko-crnogorske i JNA agresije, pozdrav koji je značio ljubav za obitelj, Boga i Domovinu, pozdrav s kojim su mnoge hrvatske kćeri i sinovi dragovoljno i nesebično žrtvovali svoje zdravlje, dijelove tijela i živote kako bi izborili slobodu današnjoj Hrvatskoj ovo vijeće smatra citiram:“… da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Opisano ponašanje svakako doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir na način da se ohrabruje druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“ Znači li to kako će uskoro i proslave veličanstvene pobjede Hrvatske vojske u Oluji biti kriminalizirane jer se „stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“ Jesu li svjesni oni koji su donijeli ovu presudu njenih implikacija? Dalo bi je još podosta reći o ovoj presudi no upozorit ću javnost na strahotu koja u hrvatskom zakonodavstvu opstaje već godinama i za koju niti jedna vlada nema isprike, a to je izricanje kazni danas u 2019. godini temeljem Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira u vjerovali ili ne njemačkim markama!? Takav zakon u potpunoj je suprotnosti s hrvatskim Ustavom i Zakonom o HNB-u budući da je čl. 21. jasan Novčana jedinica Republike Hrvatske jest kuna, koja se dijeli na stotinu lipa. Kuna je zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.

Završavam ovaj tekst onim što je sada doista važno i čime bi se pravosudne institucije trebale baviti, a to su progoni ratnih zločinaca i traženje ratne odštete od srpsko-crnogorskog i JNA agresora. Znamo kako je pripadnika tog zločinačkog miljela ostalo nelustrirano u svim porama hrvatskog društva nadasve onog institucionalnog u koje spada i pravosuđe.

Prije 27 godina uoči blagdana Velike Gospe 14.kolovoza 1992. godine (a na dan objave presude Jž-3192/2016) u Nemetinu je razmjenjeno 714 hrvatskih zatočenika srpskih koncentracijskih logora. Logoraši su odmah poslije ubijenih i nestalih, osobe koje su najviše stradale u vrijeme srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku i zaslužuju posebnu brigu i odnos pun poštovanja i zahvale kako državnih institucija tako i hrvatskog društva u cjelini.

Kroz srpske koncentracijske logore u vrijeme srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku, prošlo je oko 30.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila od kojih je status logoraša hrvatska država priznala tek nešto više od 8000. U logorima je ubijeno preko 300 logoraša. Zabrinjavajuće je da nakon puštanja na slobodu, od posljedica batinanja i proživljenih tortura, više od 500 bivših logoraša preminulo od raznih bolesti.

Stoga treba upitati nadležne institucije, što se događa s tužbom protiv Srbije za uspostavljanje koncentracijskih logora kroz koje je prošlo preko 30000 Hrvatica i Hrvata. Pravda je nažalost zakasnila za preveliki broj onih koji su prošavši srpske koncentracijske logore podlegli posljedicama zvjerskih mučenja od strane srpskog agresora.

Zato mi koji ostajemo, budimo njihov glas i ne dozvolimo da se ponavlja 20 godina koliko je trebalo da dostavimo srbijanskom tužiteljstvu optužnicu protiv zapovjednika logora pukovnika Živanovića i generala Aleksandra Vasiljevića.

Srpske koncentracijske logore nije nitko mogao sam ustrojiti, nego je to djelo države Srbije. Zadaća, ali i obveza i dug Hrvatske jest zaštiti one koji su najviše propatili kako bi bila uspostavljena i obranjena Lijepa Naša. Ovih dana na prvom mjestu morali bi raspravljati upravo o tome koliko su hrvatske institucije podbacile u onom što bi im trebao biti prioritet, umjesto toga zatrpavaju nas malicioznim interpretacijama presude sramotnog obrazloženja sina pukovnika JNA.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zagreb, 16. kolovoza 2019.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...