VSRH PRIHVATIO PRIJEDLOG USKOKA I IZDAO RJEŠENJE ZA DALJNJI PRITVOR Z. T. H.
Tekst: B. D.
Foto: Interpol/RTL
Vrhovni sud Republike Hrvatske objavio je na svojim službenim stranicama u ponedjeljak, 16. ožujka 2020. svoju odluku od 6. ožujka kojom je odbijen prijedlog za ukidanje istražnog zatvora i ostaju na snazi rješenja o određivanju istražnog zatvora protiv optuženika Z. T. H. koji je u odsutnosti nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog davanja mita. Neslužbeno, riječ je Zsoltu Hernadiju, šefu mađarskog MOL-a, koji je prema optužnici USKOK-a bivšem premijeru Ivi Sanaderu ponudio 10 milijuna eura mita da bi MOL preuzeo upravljačka prava nad INA-om.
Naime, Vrhovni je sud donio rješenje kojim je prihvatio žalbu USKOK-a i preinačio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Zagrebu. Time je postalo pravomoćno rješenje kojim je odbijen prijedlog optuženog za ukidanje istražnog zatvora. Optuženik je u odsutnosti nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora dvije godine za kazneno djelo davanja mita.
Prema dostupnom rješenju Vrhovni sud smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje istražnog zatvora. Još tijekom postupka optuženiku je određen istražni zatvor jer je u bijegu i nije dostupan hrvatskim pravosudnim tijelima. Postupak je vođen u odsutnosti optuženika koji je nepravomoćnom presudom proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu. Razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen i nadalje postoje, a postoje i zakonski uvjeti za njegovo određivanje. Optuženik je i dalje u bijegu, a istražni zatvor prema zakonu i praksi može trajati i nakon završetka rasprave u postupku po žalbi protiv prvostupanjske presude, a čak i nakon pravomoćnosti presude.
Prema obrazloženju VSRH dio odluke prvostupanjskog suda da se opozivaju ranija rješenja suda o određivanju istražnog zatvora optuženika nije pravilna. Optuženik kroz cijelo vrijeme trajanja kaznenog postupka nije samostalno pristupio, nije zaprimio niti jedno pismeno državnog odvjetnika i suda Republike Hrvatske. Njegova se prisutnost nije mogla osigurati niti jednim raspoloživim sredstvom, uključujući i europski uhidbeni nalog. Vrhovni je sud ocijenio da je istražni zatvor i dalje nužan i razmjeran postizanju opravdanog cilja. Razlozi koji su postojali kada je optuženiku određivan istražni zatvor su dostatni i relevantni za daljnje postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora. Ograničenje slobode kretanja optuženika je u skladu sa zakonom i nužno u demokratskom društvu radi legitimnih interesa Republike Hrvatske sukladno točki 3. članka 2. Protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Rješenje VSRH dostupno je na poveznici: VSRH II Kž 85-2020-6-an
