PREDSJEDNIČKI INTERVJU: KATARINA PEOVIĆ

Razgovarao: Damir Sremiš

Foto: Barbara Trbojević

Portal Panopticum otvara seriju predizbornih intervjua s kandidatima za predsjednika/cu Republike Hrvatske. Tijekom idućih mjeseci svi kandidati biti će u prilici dobiti medijski prostor kako bi hrvatskoj javnosti, a i šire, poslali svoje poruke i iznjeli svoj program. Prvi naš odabir pao je na nesvakidašnju kandidatkinju Radničke fronte – Katarinu Peović, izvanrednu profesoricu dr. sc. Sveučilišta u Rijeci. Naime, Katarina Peović istaknuta je javna intelektualka i dugogodišnja politička aktivistica i teoretičarka. Rođena je u Zagrebu 1974. godine. Komparativnu književnost i kroatistiku je završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu magistrirala i doktorirala u polju kulturalnih studija.

Radnička fronta je relativno mlada stranka. Nazivate se antisistemskom direktnodemokratskom strankom i nemate predsjednika-cu ni izvršni, odnosno Glavni odbor. Možete li nam reći kako to u praksi funkcionira? Kako se donose političke odluke ako nemate vođe, odnosno formalnog predsjednika?

Da, Radnička fronta je jedina direktnodemokratska stranka u Hrvatskoj. To znači da o svim važnim odlukama odlučujemo izravnim glasanjem nakon rasprave svi, te da nemamo predsjednika, predsjedništvo ili središnji odbor stranke. Tako se onemogućava da neki pojedinac ili grupa odlutaju od izvornog programa i onoga za što se zalaže većina, ili da se nekog pritisne, ucijeni, potkupi a toga u politici ima podosta…

Kao RF-ova invencija u Skupštini grada Zagreba po prvi smo puta uveli i rotaciju vijećnika svakih 6 mjeseci. Već su se dvije članice i dvojica članova rotirali u Skupštini, a pokazali smo da možemo nastaviti ono što su prethodnici započeli i da rotacija ne ugrožava kontinuitet. Radnička fronta je inače u postojećim okvirima koji su izrazito neprijateljski prema socijalnim i radničkim politikama, gdje dominira protržišna orijentacija ne samo u politici vladajućih već i velikog dijela opozicije uspjela napraviti neke važne pomake a rotacija u tome nije odmogla – RF je u proceduru uputila prijedlog za otkup dijela radničkih potraživanja za trgovačka društva u stečaju te uspjela provući i usvajanje odluke po kojoj se blokiranima omogućava pomoć u naravi.

Često nas pitaju znači li rotacija da gubimo prednost izgradnje „prepoznatljivih lica” na čemu se temelje politički uspjesi mnogih stranaka. No, smatramo da ćemo ovakvim načinom funkcioniranja uspjeti spriječiti birokratizaciju, oportunizam, karijerizam, što je inače problem svih sistemskih ali i dosadašnjih progresivnih stranaka.

S obzirom na rezultate izbora za EU parlament od svega 0,24 % stranka je relativno dobro prisutna u medijima. Po vama, koji su razlozi takvog izbornog rezultata? Egzotičnost stranke ili nešto drugo?

EU izbori su specifični – jako malo ljudi na njih izlazi – manje od 30 % glasača je izašlo na ove izbore, došlo je do previranja na ljevici, a RF je u kampanju uložio manje od jedne mjesečne plaće europarlamentarca, a veza rezultata i uloženog novca je najčešće matematički linearna. Treba reći i da je srednja klasa koja je u mogućnosti da prati ono što govorimo putem medija sklonija reformizmu, sve dok ju kapitalističke krize do značajnije mjere ne deplasiraju i obesprave, ona neće birati korjenite promjene.

Što se tiče programa kojeg smo zastupali – tek smo na početku političkog osvještavanja po pitanju detektiranja razloga lošeg statusa Hrvatske u sklopu EU i općeg razumijevanja da se u okviru EU ne možemo razviti – to je protivno standardnim mantrama vladajuće politike i potrebno je vrijeme i politički rad da se naprave neki pomaci protiv dominantnih parola.

Nedostaje polit-ekonomskih analiza koje se osvrću na negativne pokazatelje, a koje svi više manje priznaju, kao što su niske mirovine, niske plaće, iseljavanje radno sposobnog stanovništva, devastacija obrazovnog sustava i zdravstvenog sustava, dužničko ropstvo u kojem se nalazi veliki broj ljudi. Sve se te pokazatelje tumači bez uvida u odnos centra i periferije EU i statusa Hrvatske kao zemlje na periferiji koja je i prije ulaska u EU kapitulirala i čiji su vodeći političari davno prije odustali od svoje zemlje vodeći kvislinšku politiku.

Većina stranaka u nas smatra da je potrebno „još više istog” – istih politika koje su odgovorne za te poražavajuće statistike. Demokratski socijalizam 21. stoljeća kojeg smo također kao novu viziju uveli u mainstream politiku po prvi puta predstavlja pravu alternativu postojećem sustavu i mogućnost da većina živi bolje.

Dobro ste primijetili da naša politika medije zanima, bez obzira na izborni rezultat na EU izborima, to je zato jer smo stranka koja govori o čemu drugi šute.

Zašto ste se upravo Vi odlučili na kandidaturu ako ste dobro situirana kao izvanredna profesorica na Sveučilištu u Rijeci? Najavili ste da ćete ako postane predsjednica imati prosječnu hrvatsku plaću u iznosu od 6250 kn. Nije li to pad životnog standarda u Vašem slučaju?

Da, istina, to bi u mojem slučaju bio pad standarda – ali kada bi ta i onako protokolarna funkcija bila honorirana prosječnom plaćom – za tu funkciju bi se rjeđe kandidirali oportunisti koji ne misle da stvari treba uopće mijenjati, već je dovoljna promjena da oni zasjednu u fotelje. Prosječna plaća (koja u ostalom i nije u potpunosti realistična jer ju višom čine plaće povlaštene kapitalističke elite) predstavlja mogućnost da se simbolična funkcija predsjednice na materijalni način odnosi prema zbilji koju ta funkcija ne može radikalno promijeniti ali se prema njoj može odrediti. Ta funkcija u postojećim okvirima može biti smislena jedino ukoliko stane u obranu obespravljene većine.

Kako se financira Radnička fronta i kako ćete financirati predsjedničku kampanju?

Za razliku od velikih stranaka poput HDZ-a i SDP-a koji iz državnog proračuna namiču cca 80% svojih prihoda (nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje), Radnička fronta nema taj luksuz kao “vladajući” koji prema sebi pišu zakone pa glavninu svojih prihoda (oko 2/3) ostvaruje od samih članova kroz članarine i dio vijećničkih naknada – primjerice, svi naši vijećnici u mjesnim odborima, gradskim četvrtima i skupštinama grada u potpunosti se odriču svojih naknada u korist RF-a ukoliko im prihodi premašuju 4.000 kn ili djelomično ako su im prihodi još manji. Predsjedničku kampanju ćemo financirati iz tih sredstava i donacija podržavatelja koje nisu velike, ali nama mnogo znače. Nadam se da će podršku mojoj kandidaturi dati i brojne druge organizacije i pojedinci od kojih smo tu podršku tražili, jer ja želim biti kandidatkinja ljevice a ne samo Radničke fronte. Od njih ne bismo tražili direktno financiranje, ali njihova pomoć bi svakako povoljno djelovala na lakše financiranje i učinkovitost kampanje.

Medijskim prostorom odjeknule su spekulacije o mogućem penetriranju SOA-e u redove RF-a. Strahujete li da bi tajne službe u funkciji neke druge političke opcije mogle rasformirati i marginalizirati stranku na isti način kako su to svojevremeno učinili s Budišinim HSLS-om i liberalima pokojnog Vlade Gotovca?

Ne bojim se SOA-e kao nekog malignog faktora koji se eventualno može infiltrirati kako bi se oslabio RF, jer je RF upravo kroz prakse direktne demokracije pokazao da može opstati u teškim uvjetima. Djelujemo na način da bismo voljeli da što više ljudi prati i čita naše uvide u razloge demontaže socijalne države, rasprodaje svega što je izgrađeno, degradaciju rada i radništva u RH – pa bili to i članovi SOA-e.

Simpatizer koji je završio u pritvoru dobio je ponudu od SOA-e da za honorar dostavlja podatke o RF-u, to je sve što smo saznali. Tužno je da predsjednica i drugi visokopozicionirani dužnosnici koriste tajne službe za osobne obračune s neistomišljenicima.

Predsjednik Republike ima limitirane ovlasti naspram onih u Tuđmanovo vrijeme. Kako mislite utjecati na rad vlade s ovako malim ovlastima predviđenima u Ustavu RH? Mislite li da bi trebalo referendumom zahtijevati veće ovlasti da popravite negativne trendove kao što je najavio predsjednički kandidat Miroslav Škoro.

Škorin prijedlog je apsurdan i neozbiljan – ne može se tražiti veće ovlasti za predsjednika kako bi se društvo demokratiziralo – bilo bi pošteno da kaže da traži veće ovlasti kako bi autoritarnije vladao. I inače me kod desnice najviše iritira to što nije hrabra reći što zapravo misli – kao recimo u slučaju pozdrava „Za dom spremni” – pa se onda ponašaju kao djeca i tumače da je to „stari hrvatski pozdrav”. Tako je to i ovdje slučaj s ovlastima.

Inače predsjednička funkcija ima neke ovlasti, no aktualna predsjednica ih je koristila protiv svojeg naroda – isključivo u zaštiti kapitala, interesa tajkunske manjine i u svrhu militarizacije društva. Ja bih zastupala izlazak iz NATO-a, povlačenje svih vojnika iz vojnih misija – što bi proračun oslobodilo nepotrebnih troškova, a cijena organizacije samostalne obrane, čak po desnim analitičarima, u tom slučaju ne bi premašivala aktualne brojke. Zalagala bih se za autonomnu vanjsku politiku u obrani gospodarskih i ekonomskih interesa radne većine i obespravljenih, radnih mjesta u brodogradnji i drugim industrijskim granama koje su ugrožene ekonomskom dominacijom kapitalističkih zemalja centra; pomilovala bih ljude koji su osuđeni zbog konzumacije kanabisa. Dio predsjedničke plaće donirala bih tako da se te 24 tisuće raspodjele i da se dio proslijedi, a da ostaje ono što bi bila prosječna plaća RH koja iznosi 6.281 kn neto. Ukinula bih sav nepotreban luksuz reprezentacije koja se i tako do sada koristila za potvrdu autokolonijalizma i sramoćenje svojeg naroda.

Također, poticala bih ljude da politički djeluju i odlučuju. Bila bih predsjednica koja se oštro suprotstavlja aktualnoj Vladi…

Od bezbroj problema u kojima se očito RH nalazi da li možete reći koji su po Vama gorući problemi u RH koji se moraju rješavati odmah?

Ono što bi trenutno pomoglo obespravljenoj većini a može se provesti odmah je – skidanje lažnih branitelja s proračuna, raskid Vatikanskih ugovora, povlačenje vojnika iz Afganistana, društvena stanogradnja umjesto 30-godišnjeg kreditnog ropstva, oduzimanje imovine kapitalistima koji ne isplaćuju plaće, ukidanje javnih bilježnika, pristojbi i biljega, ukidanje drugog mirovinskog stupa.

No isto tako treba biti pošten i reći da se stvari ne mogu promijeniti tako lako i preko noći ako želimo provesti korjenite promjene prema demokratskom socijalizmu 21. stoljeća viziji društva koje se temelji na društvenom vlasništvu, zadovoljenju demokratski utvrđenih potreba cijelog društva, gdje jurnjavu za profitom treba zamijeniti briga za životni standard većine.

Moguće je da će na izborima za predsjednika-cu biti najviše kandidata otkad pamtimo demokratske promjene u RH. Što mislite o ostalim kandidatima poput Dalije Orešković, Zorana Milanovića, Miroslava Škore, zatim o Kolindi Grabar Kitarović, Ivanu Pernaru ili Mislavu Kolakušiću ili Vlahi Orepiću?

Svi ostali kandidati misle da je postojeći kapitalistički sustav dobar i da samo treba poraditi na kozmetičkim izmjenama. Većina bi još snažnije provodila „reforme” u smjeru demontaže socijalne države, obespravljenja radništva, daljnje devastacije industrije.

Na izborima je izlaznost toliko mala da možemo sa sigurnošću reći da izlaze samo stranačke vojske. Kako mislite pobijediti apatiju koja vlada u zemlji i pridobiti najveću stranku, tzv. „apstinente“, zatim blokirane ili npr. penzionere kojih ima preko milijun temeljem posljednjeg popisa stanovništva?

Nema recepta, važan je predan i uporan politički rad, bez kalkulacija.

RF se bori za radnike. Mislite li da još uvijek ima radnika u RH i ako ih ima u takvom obliku kako to da ne glasuju za Vašu opciju, tj. za RF? O čemu je tu riječ?

Kapitalizam može bez svega samo ne bez radne snage. Sigurno da se status radnika promijenio, radnici nemaju više nikakve sigurnosti, ali tako je to bilo i prije. 1890. godine većina je radnika bila u tzv. „prekarnim pozicijama”. Radnici su bili od industrijskog doba u vrlo nesigurnim i “fleksibilnim” radnim uvjetima.

Ono što mi danas smatramo normom – radnik koji ima ugovor na stalno – zapravo je povijesna iznimka (od 40-ih do ranih 70-ih) koja se pojavila u industrijaliziranim zemljama. Kroz 1930-te i 1940- te je radništvo postalo velika politička prijetnja i prisililo je kapital na velike reforme. Danas je taj pritisak oslabio. Zaštita radnika je tek privremena i stalnoobnavljajuća borba u kapitalizmu koja nikad neće biti izborena do kraja.

Radnici glasaju za RF, samo radnici glasaju i za druge opcije koje nisu u njihovu korist. Moramo se boriti i protiv desnice – koja radnicima nudi nacionalističku anesteziju i protiv ekonomskih liberala koji radnicima pričaju bajke o boljem životu nakon uručivanja otkaza, uništavanja industrije i ukidanja socijalne države.

Neoborivo je da je Vaša stranka bila aktivna ovih godina u borbi za spašavanje Uljanika, Brodotrogira i 3. maja. Što mislite što je presudilo kolapsu domaće brodogradnje? Reklo bi se da je tu zajedno radilo više faktora ili možda griješim…

Uljanik je definitivno žrtvovan, Brodotrogir je pred gašenjem. Država je s EU potpisala ugovore koji ne dozvoljavaju subvencije, loše stanje je u brodogradnji u cijeloj EU ali u nas će gašenja na žalost lakše proći. Propast je kombinacija sluganske politike vladajućih i korupcije u sprezi s lokalnim političarima.

U Italiji su se radnici 2011. pobunili a država je preuzela odgovornost. Ovih dana su recimo u Belfastu radnici preuzeli kontrolu nad brodogradilištem i traže nacionalizaciju brodogradilišta. U nas je medijska i politička mašinerija širila laži i radila na proizvodnji konsenzusa oko toga da su brodogradilišta „rupe bez dna” i da će nam magično biti bolje bez te zadnje izvozne industrije.

Vaši protivnici Vas napadaju da u Radničkoj fronti ima najmanje radnika i da ste svi uglavnom na državnim jaslama. Možete li argumentirano opovrgnuti takvu tvrdnju i što biste poručili kritičarima?

U RF-u imamo i poljoprivrednike, vozače tramvaja, ljude koji su završili njemački jezik (da bi radili po call centrima), inženjere, informatičare, vrtlare, učitelje, bravare, studente, sindikaliste, nezaposlene, blokirane, umirovljenike. Mnogi od njih se boje govoriti ili ne smiju govoriti – pogotovu oni koji rade u tzv. „realnom sektoru”. Kapitalistički sektor ne dozvoljava radnicima bavljenje politikom, pogotovu ne antikapitalističkom politikom.

A to da imamo i istaknute članove sveučilišne profesore to je rijetkost – većina mojih kolega na žalost ne djeluje ni politički ni aktivistički i uživa u svojim srednjoklasnim privilegijama ne zamarajući se statusom prodavačica u Konzumu ili outsourcanim čistačicama koje nisu primile plaću.

Od 2015. RF sudjeluje i organizira prosvjede, u svojem članstvu ima sindikaliste, radnici su svi članovi osim onih koji su nezaposleni, umirovljenici ili studenti.

Borimo se s brodograditeljima kojima prijete otkazi, uz nastavnike smo kada im pokušavaju “smanjiti broj” jer ih je navodno previše, uz umirovljenike smo na prosvjedima protiv zakona koji će nas osuditi da radimo do smrti, sukobljavamo se s fašistima na Bleiburgu, na antiromskim prosvjedima svojim antiprosvjedima riskiramo svoju sigurnost. Teško se baš nama može reći da smo salonska ljevica samo zato jer u svojim redovima imamo neke sveučilišne profesore.

U vašim osobnim javnim objavama i priopćenjima često se pozivate na misli i izjave poznatih znanstvenika. Osim što su medijski upečatljive, ima li koristi od tih poruka i nalaze li put do vašeg biračkog tijela?

Zapravo se trudim u javnim istupima ne navoditi citate iako se koristim literaturom koja može pomoći shvaćanju sadašnjeg stanja. I ja i RF služimo se onim što nazivam „prevođenjem”. Prevođenje znači da kompleksne i neintuitivne socio-ekonomske uvide pokušavamo „prevesti” na jednostavan jezik.

No ono što mi govorimo ne odgovara vladajućima. Zato su me više nego jednom optužili i za populizam i za pretjerani intelektualizam. Neke stvari jednostavno ne mogu se reći tako da se svima svide. Svakako se ne sviđaju onima koji bi njihovom realizacijom mogli izgubiti svoje privilegije.

Tko će vas od stranaka s lijevog političkog spektra podržati na skorašnjim predsjedničkim izborima?

Zapravo je ljevica u RH dosta slaba. RF od početka radi na razvijanju ideje što ljevica uopće znači. U nas se mnogo što naziva ljevicom što s materijalističkom analizom i uvidima u razloge obespravljenosti radne i narodne većine – veze nema. Očekujem da će me oni koji su uistinu lijevo – podržati. Podršku jedne prave lijeve stranke već imam – SRP je stao iza moje kandidature.

Gledajući Nu2 stekli smo dojam da vas liberali ne vole. Da li biste vi zaista nacionalizirali sumnjivo privatizirana poduzeća kad biste za to imali ovlasti?

Da, bih. Jasno je da ekonomskim liberalima to nije drago čuti jer oni zastupaju interese kapitalističkih elita i njima nije u interesu dobrobit većine. To su ljudi kojima je sasvim svejedno što postoje radnici koji uriniraju u bocu jer im poslodavac ne dozvoljava da se udalje s radnog mjesta ili što postoje ljudi koji kopaju po smeću jer ne mogu prehraniti sebe i svoje obitelji – po njihovim kriterijima riječ je o društvenom sloju koji nije bolje niti zaslužio.

Svima pak u RH kojima je stalo do dobrobiti većine u interesu je revidirati kriminalnu privatizaciju.

Očito je da se RF bori protiv kapitalizma, no kakav je ekonomski model koji biste vi ustrojili? Povratak u onaj na zasadima bivše države ili neki potpuno drugi?

Demokratski socijalizam 21. stoljeća nije povratak na socijalizam kakvog smo imali. U tom socijalizmu, iako je došlo do promjene odnosa u proizvodnji, nije došlo do korjenite društvene promjene, nije se proizvodilo za zadovoljenje potreba, a demokratski organizirana proizvodnja samo je djelomično ostvarena. Tržišni principi posebno nametani od ’60-ih godina prevladali su proizvodnju za potrebe i nametnuli proizvodnju za tržište.

Demokratski socijalizam 21. stoljeća sve je popularnija ideja – zastupaju je u svojim varijantama političari od Bernieja Sandersa u Americi do Jeremyja Corbina u Britaniji.

Je li imate kakvih problema u javnosti i na poslu obzirom da ste istaknuli kandidaturu za predsjednicu RH? Da li dobivate prijetnje? Kako je vašu kandidaturu za predsjednicu RH primila obitelj i prijatelji?

Za sada nemam problema. Obitelj i prijatelji me podržavaju.

I za kraj, što biste poručili biračima da svoj glas daju upravo vama?

Svi koji glasaju za mene glasaju za direktnu demokraciju i demokratski socijalizam – glasaju za politiku koja je jedina u mogućnosti osigurati društvo u kojem će gospodarska i ekonomska djelatnost biti usmjerena zadovoljavanju potreba većine, društvo u kojem će jurnjavu za profitom zamijeniti briga za bolji životni standard – besplatno i javno dostupno zdravstvo i obrazovanje, svima dostupno stanovanje, radno mjesto.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...