NAJLJEPŠE PODVODNE ŠPILJE JADRANA

Objavljeno 05/09/2021

Tekst: Scubalife

Neistražena priroda potopljenih špiljskih objekata na Jadranu, jedinstvene formacije stijena, a ponegdje i prisustvo života koji se ne može naći nigdje drugdje predstavljaju poseban ronilački izazov, a interes za istraživanje podvodnih špilja i kaverni svakim je danom sve veći.

Ovakva ronjenja spadaju u najzanimljivija, ali ponekad i najopasnija, a emocionalni poticaji koji ih prate, uzbuđenje i opasnost, sukobljavanje s vlastitim strahovima, a često i želja za dokazivanjem motivi su koji tjeraju ronioce u mračne tunele potopljenih objekata.

Na spomen ronjenja u spiljama većina će ljudi pomisliti na ronioce koji se provlače kroz ogromne tunele bez vidljivog izlaza, no čari špiljskog ronjenja moguće je iskusiti i unutar granica rekreativnog ronjenja, pridržavajući se pravila i ograničenje dubine. Naša obala, odnosno more, nudi dovoljno raznolikosti za ronioce, a neke od najzanimljivijih ronilačkih lokacija su podvodne špilje u kojima možete roniti unutar granica rekreativnog ronjenja.

Modra špilja (Biševo)

Možda je pomalo ironično, ali prva destinacija na ovom našem popisu je ustvari mjesto gdje baš i ne možete roniti. Barem ne bez mnoštva komplikacija uzrokovanih domaćom administracijom i pomalo bizarnom odlukom o nedopuštanju ronjenja u toj špilji. Ali na to ćemo se vratiti nešto kasnije te prvo recimo koju riječ o samoj lokaciji. Otočić Biševo nalazi se nasuprot Visa, odnosno oko pet kilometara od pitoreskne Komiže na otoku Visu. Modra špilja smještena je na istočnoj strani Biševa u uvali Balun, na oko osam kilometara od Komiže. Otkrio ju je barun Eugen von Ransonnet 1884. godine koji je i proširio prirodni prolaz tako da se u špilju ulazi malim čamcem kroz uski, 1,5 metar visok i 2,4 metra širok prolaz. Špilja je duga 24 metra, široka otprilike 12, visoka do 15 i duboka do 16 metara. Ima dva otvora; podvodni širine oko deset metara kroz koji prodire sunčeva svjetlost te ranije spomenuti kroz koji se ulazi čamcem. Specifičan fenomen plave i srebrne nijanse mora u špilji koji stvara prepoznatljivost i sjaj Modre špilje rezultat je toga da sunčeva svjetlost prodire kroz otvor te se lomi i dovodi do plavih nijansi. Ovisno o dobu dana i kutu loma svjetlosti unutar špilje, kako se boje stapaju jedna u drugu, more u špilji ponekad ima boju tekućeg srebra.

Špilja je, spomenimo, 1951. proglašena i zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode. U njen organizirani obilazak se kreće iz lučice Mezoporat do koje pak možete doći svojim brodom ili brodskom linijom iz Komiže ili tako da unajmite uslugu prijevoza jednog od brojnih gumenjaka, glisera ili brodica koji se nalaze i reklamiraju uz rivu u Komiži. Unajmite li prijevoz, to će vas stajati oko 100 kuna plus cijena ulaznice za špilju (40 do 60 kuna za odrasle), a izlet će trajati oko sat pol. Odlučite li se za brodsku liniju, to je nešto jeftinije, no zbog voznog reda potrebno je provesti dan na Biševu, što uopće nije loše jer je otočić, osim po špilji, čuven i po vrhunskom vinu te prekrasnim pješčanim plažama. Na kraju, vratimo se na početak, odnosno na činjenicu da su nadležne državne vlasti zabranile ronjenju u Modroj špilji uz objašnjenje da bi ronioci, odnosno mjehurići smetali turistima. Objašnjenje je posebno bizarno jer su posjete u špilji ionako dozvoljene do 16 sati i nema nikakvih razloga da se nakon toga ne roni. Ipak, ronjenje u Modroj špilji trenutačno je dozvoljeno samo uz posebne dozvole do kojih se teško dolazi.

Medviđa (Biševo)

Mali otok Biševo ima čak dvije lokacije na ovoj našoj listi. Uz puno poznatiju i gore obrađenu Modru špilju, druga špilja vrijedna vaše pozornosti je Medviđa (ili Medvidina, kako je neki zovu). U odnosu na svoju poznatiju susjedu punu blještave modrine i fascinantne igre svjetala, Medviđa nudi sasvim drugačije iskustvo. Osim što se radi o geomorfološkoj prirodnoj atrakciji, odnosno najdubljoj morskoj špilji na Jadranu (160 metara), Medvidina je najpoznatija po tome što je nekada bila obitavalište sredozemne medvjedice, po čemu je i dobila ime. Nažalost, tuljana, odnosno morskog čovika, kako ga zovu na Visu, tamo nema već duže vremena. A zanimljivo je kako je medvjedica dobila lokalno naziv “morski čovik” prema legendi koja kaže da je to nekada bio mornar ili ribar i da je zbog nepravde koju je počinio drugom čovjeku kažnjen tako što se pretvorio u sredozemnu medvjedicu – u morskoga čovjeka. Stoljećima tako živjeli su skupa na ovom otoku čovjek i “morski čovik”. U tami ove špilje vođeni su mnogi dvoboji među njima i čovjek je, konačno, ubio morskog čovika.

Medvidina špilja nalazi se na jugoistočnoj strani Biševa u blizini rta Biskup, a zaštićena je od 1967. godine. Ovu je špilju teško uočiti kada se plovi dalje od obale zbog neobičnog uskog, gotovo okomitog, tridesetak metara visokog otvora u kamenoj klisuri. Špilja se sastoji od prostranog vanjskog dijela koji ribarima služi kao zaklon od bure i unutrašnjeg, užeg i tamnijeg dijela. Nakon prolaske spomenute prostrane dvorane dolazi se do niskog zavojitog kanala koji nakon sedamdesetak metara završava malenim žalom na kome se prije više desetaka godina redovito moglo zateći morsku medvjedicu koju su s vremenom istrijebili ribari. Što se tiče ronjenja, sama špilja je poprilično plitka i nije odviše zahtjevna. Svakako treba nositi svjetiljku jer u krajnjem rukavcu vlada potpuni mrak (ako se odlučite ići do kraja, naravno).

Međedina (Lastovo)

Punim nazivom Ropa Međedina ova špilja kod rta Busovača smještena je uzobalno između uvale Staklena i Negojna na otoku Lastovu. Ova je špilja nekada bila stanište sredozemne medvjedice (Monachus monachus), a danas je jedina špilja na otoku u kojoj je nađena ljetna porodiljska kolonija šišmiša. Ovdje su pronađene čak tri ugrožene vrste šišmiša – južni potkovnjak (Rhinolopus euryale), riđi šišmiš (Myotis emarginatus) i veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) koji broje ukupno 400 primjeraka. Sastoji se od dvije velike prostorije te ima jedan ulaz s kopna i više podmorskih ulaza. Navedeni prostori ustvari su holovi s otvorima prema moru kroz koje je moguć ulazak. Postoji treći ulaz, najmanji, gdje se u špilju ulazi kroz tunel. Sva tri otvora nisu vidljiva iznad površine mora. Prostor špilje nije u potpunosti potopljen vodom, već postoji zračni prostor od površine mora do svoda. Jedan nema otvor na svodu pa je pružio odlično stanište za ranije spomenute šišmiše, dok drugi ima oveći otvor kroz koji se spušta sunčeva svjetlost na omanji plato iznad površine vode smješten na krajnjoj točki špilje u dubini kopna.

Obilazak špilje moguć je na više načina, no preporuka je da se nakon sidrenja u blizini špilje zaroni i krene u njen obilazak kroz krajnji lijevi, najmanji prolaz. To je tunel kroz koji mogu proći dva ronioca. Prolaskom kroz njega dolazi se do prvoga prostranoga hola u kojemu se može zadržavati više osoba, a tu se ronjenje nakratko prekida izlaskom na površinu kako bi se vidjelo stanište šišmiša na svodovima špilje. Nakon ponovnoga zarona nastavlja se razgledavanje podmorskog dijela špilje: najprije hol gdje se zaronilo, a kasnije, prolaskom kroz oveći prolaz i prostor drugoga hola. Dolaskom u drugi hol ponovo se može izroniti i uživati razgledavajući svod špilje i oveći otvor kroz koji dopire sunčeva svjetlost. Ponovnim zaronom kreće se prema otvoru kroz koji se izlazi iz drugog hola u otvoreno more.

Ključ (Korčula)

Osim po predivnom moru bistre akvamarinske boje, područje otoka Korčule poznato je po raznolikosti flore i faune i njegovih posebnih podvodnih formacija stijena. S ogromnim zidovima prepunim crvenih i žutih gorgonija, mekih spužvi i koralja, uz mnoštvo šarenila morskih životinja ronjenje u vodama Korčule garantirano će biti interesantno i uzbudljivo. Pored toga, Korčula nam je zanimljiva i zbog dvije špilje. Poznatija od njih je Zaklopatica (koju ćemo obraditi nešto kasnije), a ona nešto manje poznata javnosti je špilja Ključ, ali ništa manje interesantna. Ulaz u špilju je na 30 metara dubine. Dno je prekriveno kamenim ulomcima, vjerojatno nastalima urušavanjem špilje. Špilja, odnosno galerija je prilično velika, a prostrani zračni džep zarobljenoga zraka opkoljen je ružičastim zidovima, dok sa stropova visi korijenje neke nadmorske biljke. Tama i izostanak morskih strujanja čine ove kamene odaje neprivlačnima za život tako da, što se morskoga života tiče, unutar špilje uglavnom može vidjeti pokoja vlasulja. Na samom prijelazu iz špilje prema zidu mogu se pronaći grančice crvenoga koralja. Na svjetlo ronioce pak vodi veliki modri izlaz, jedini siguran orijentir u špilji. Prilaz zidu niz koji se spušta odmaknut je 50-ak metara od obale. Zid počinje na 12 metara i spušta se na dubinu 30 metara gdje se ulazi kroz veliki otvor u vrlo prostrani tunel kojim se lagano penje u izron u zračni jastuk špilje. Uz pomoć svjetla može se razgledati prostrani svod bez trošenja zraka iz boca.
Nakon razgledavanja lagano se spušta niz kosinu na kraju koje se jasno vidi svijetli otvor izlaza iz nje. Laganim penjanjem uza zid odlazi se na plato na kojemu se može izvršiti sigurnosni zastanak.

Zaklopatica (Korčula)

Već ranije spominjana Zaklopatica druga je lokacija na Korčuli koju obrađujemo u ovoj temi. Jedna mala napomena – plaža, odnosno uvala istoga imena postoji i na otoku Lastovo pa nastojte ne pobrkati te dvije destinacije!

Poneki ovu lokaciju na rtu Zaklopatica nazivaju i “Blue Hole”, a radi se o vjerojatno najpoznatijoj i najomiljenijoj ronilačkoj lokaciji na Korčuli koja inače obiluje ronilačkim lokacijama. Zaklopatica se nalazi u relativnoj blizini Vela Luke, odnosno na jugozapadu otoka, neposredno uz obalu. Sidrište je na šest metara, zid počinje na 15 metara, a ulaz u špilju na 18 metara. Špilja je otvorena pa sunčeve zrake dopiru do nje i čine fascinantni ambijent. Odmah po zaronu primjećuje se poveći dvostruki otvor nakon kojega se ulazi u špilju nešto manjih dimenzija, ali vrlo lijepu radi simpatičnih efekata koje stvaraju sunčeve zrake koje se probijaju kroz pukotine u gornjem svodu špilje. Osim velikog, ubrzo ćete ugledati i drugi, manji i plići ulaz. Strogo gledano, tunelom se ustvari ulazi u veliku kavernu koja čini “jezerce” neposredno uz obalu jer je veći dio svoda potpuno otvoren. Ronjenje je sasvim sigurno, osvijetljenost je uvijek odlična pa je ovo izniman doživljaj čak i za početnike. Unutar špilje bit ćete oduševljeni zrakama Sunca koje prodiru kroz mnoge pukotine i stvaraju ugođaj sličan onome u Zelenoj špilji na Visu ili Brbišćici na Dugom otoku. Dubina na kojoj se roni ovdje kreće se od 10 do 25 metara, a uvjeti ronjenja uglavnom su vrlo dobri, dok je vidljivost povremeno i odlična. Struja gotovo da i nema, a na ronjenje vode centri iz Vela Luke ili Blata.

Naša ronilačka preporuka je da je ovo destinacija za sve kategorije pa i za početnike, kako smo ranije spomenuli. U blizini je zid Zaklopatica koji ima sidrište na sedam metara; zid počinje na 10 i ide do više od 40 metara.

Katedrala (Premuda)

Najzapadniji otok zadarskoga arhipelaga, Premuda (nalazi se jugozapadno od otoka Silbe i sjeverozapadno od otoka Škarde), dom je prekrasne špilje nazvane Katedrala. Da budemo precizniji, radi se o golemoj kaverni smještenoj na jugozapadnom dijelu Premude u uvali Široka.

Ova je špilja jedna od najpoznatijih ronilačkih lokacija u Hrvatskoj uopće tako da je, osim domaćih, često posjećuju i strani ronioci. Iako je se može relativno lako pronaći, puno je bolja opcija organizirano ronjenje uz pratnju vodiča jer Katedrala pruža mnogo više od samog preronjavanja glavnog svoda. Inače, na Katedralu će vas odvesti centri iz Lošinja, ali također i oni s Ista. Ova špilja izuzetne ljepote ime je dobila po ogromnom prostoru, holu koji je nadsvođen šupljikavom kamenom kupolom pa je otuda i dobila naziv jer stijenski svod neodoljivo podsjeća na katedralu. Kroz mnogobrojne otvore svjetlost probija u taj prostor čime ga čini osvijetljenim i tirkizno plavim.

Na lokaciju se dolazi brodom koji se veže na unaprijed postavljenu bovu u uvali. Bova se nalazi iznad platoa dubine šest metara. Zaron se započinje spuštanjem na plato, nakon čega se ulazi u Katedralu kroz jedan od otvora. Obilazak se obavlja lagano i kreće se 30-ak metara da bi se došlo do velike dvorane u kojoj se na desnoj strani vidi otvor na dnu (18 metara). Nakon izlaska iz hola roni se udesno i nakon 20 metara ulazi u prostor naziva “dimnjak”. To je uski tunel sve do platoa kroz koji se može kretati samo jedan ronilac. Najbolji zaron je onaj u podne kada je Sunce na najvišoj točki i tada u samoj špilji ima svjetlosti koja otkriva svu njezinu raskoš i ljepotu. Nažalost, pretjerani izlov na tom području je učinio svoje i morskih stanovnika nema previše pa se od riba može vidjeti tek nešto trlja, fratara i gofova ili poneka škarpina. U samom holu Katedrale ima spužvi, žarnjaka i mnogočetinaša, dok ćete na platou moći vidjeti i rakovice ili hobotnice. Dubina urona na toj lokaciji kreće se od 10 do 35 metara, vidljivost je uvijek odlična, a struja nema. Stoga se može preporučiti za sve ronilačke kategorije, ali naš savjet je da pravim početnicima nije preporučljivo uroniti odmah u špilje.

Vrbnička špilja (Krk)

Iako se na prvu doima da naš najnaseljeniji i drugi po veličini otok Krk i nije neka “luda” ronilačka destinacija, prostor oko Vrbnika demantira takve skeptike. Naime, na području oko Vrbnika naići ćete na nekoliko zanimljivih lokacija za ronjenje koje će biti jednako zanimljive početnicima i iskusnim roniocima jer neke od njih idu i do dubine od 55 metara. Najzanimljivija mikrolokacija toga područja svakako je Vrbnička špilja smještena neposredno u blizini uvale ispred samog grada Vrbnika, točnije na nekih 100 metara od ulaza u vrbničku luku. Sam ulaz u špilju je na nekih 15-ak metara dubine. Ona je dugačka oko 30 metara te ima oblik trostrane piramide. Na sredini ima “dimnjak” koji izlazi na samu površinu špilje. Inače, u špilju odjednom može ući do pet ronilaca, dok se uspeti dimnjakom do površine mogu tri osobe. Špilja je, ovisno o vremenskim uvjetima, djelomično osvijetljena jer se na jednom dijelu unutar špilje nalazi otvor kroz koji dopire danje svjetlo. Interesantna je i dvorana u koju se može izroniti i ovisno o intenzitetu svjetla uživati u bojama svoda dvorane. U špilji nema jakih strujanja, a vidljivost je uglavnom dobra. Naglasimo kako je ispred ulaska u špilju dno prekriveno pijeskom, dok se u njoj samoj sastav dna sastoji od mješavine pijeska i mulja pa je potrebno oprezno ulaziti kako se ne bi zamutila voda i pogoršala vidljivost.

Inače, u špilji su stalno naseljeni prekrasni primjerci puževa, rakova, hobotnica i školjki, a uz malo sreće može se sresti i pokoji ugor te endemska vrsta glavoča. Napomenimo i kako se u šupljini na površini često mogu vidjeti i šišmiši, a svodovi špilje su obrasli raznoraznim spužvama i lišajevima.

Kada spominjemo Vrbnik, valja izdvojiti još dva mjesta za ronjenje. Jedno je špilja Glavina koja je bogata spužvama, žarnjacima, morskim stabalcima, zubacima, sredozemnim dlakavicama i mekušcima. Druga se nalazi ispred rta Glavina i hridi Kamanjak gdje ćete u uvali Srščica zapaziti na kopnu zavojite kamene gromače. Točno ispod tih zidova, stotinjak metara od kraja nalazi se plič Tenki koja je zbog svoje raznolikosti i bogatstva podvodnoga svijeta pravi raj za podvodne fotografe i video snimatelje.

Rikavica (Mljet)

Smještena na našem možda i najljepšem otoku, špilja Rikavica tipičan je primjer nekoć suhe špilje koja je potopljena podizanjem razine mora nakon posljednjeg ledenog doba. Ima dva ulaza, a u vrhu dvorane može se izroniti u suhi prostor. Smještena na centralnom dijelu južne obale otoka, udaljena od Babinog Polja oko dva kilometra, Rikavica je nekada u ljetnim mjesecima služila stanovnicima otoka kao zaklon za ribarske barke. Njen čudni naziv dobila je zbog zvukova nalik rici životinja koje “proizvodi”. Naime, udari mora kroz pukotine na “tavanu” pećine silom istjeruju komprimirani zrak unutar otvora u špilji čime se stvara specifičan zvuk koji se glasno čuje, pogotovo u noći.

Ulaz u špilju koja se nalazi prema otvorenom moru i nije lako pronaći jer je potpuno skriven ispod površine mora. Jedino što upućuje jesu crni tragovi na procjepima u stijenama, produkt strujanja zraka iz unutrašnjosti. Ulaz u prostrani hol špilje nalazi se na dubini od pet metara ispod mora. Otvor je u blizini svoda špilje tako da se hol širi i prostire u dubinu od 12 metara ispod otvora i prostire se 15 metara u kopno. Veličina otvora dopušta ulazak dovoljne količine sunčeve svjetlosti da prostor potpuno osvijetli. Prostrani je hol ispunjen vodom, no prolazi (“dimnjaci”) na suprotnoj strani špilje od velikoga ulaznoga otvora koji se dižu prema površini završavaju s dva omanja prostora ispunjena zrakom u kojima je moguće normalno disati.

U špilju je moguće ući ili izići i kroz tunel dužine 15 metara koji počinje na dnu špilje (12 metara), lijevo ispod velikoga ulaza i završava u moru na dubini od 18 metara. Prostranost hola omogućava boravak više ronilaca odjednom.

Najveća čar ove špilje je u spomenutim zvukovima te igri sunčeve svjetlosti, ali ima tu i primjeraka flore i faune kao što su tabinje, škarpine, spužve i žarnjaci po zidovima.

Brbišćica (Dugi otok)

Ovo je jedna od manje poznatih lokacija na našem popisu. Ponajprije jer se nalazi usred gotovo nenaseljenog dijela Dugog otoka na zapadnoj strani pa su rijetki ronilački centri koji će vas voditi na ovo mjesto.

Šire područje Dugog otoka oko uvale Brbišćica građeno je od karbonatnih stijena nastalih prije stotinjak milijuna godina. U stijenama uz uvalu, uz mnoštvo minijaturnih fosila nevidljivih prostom oku, pronađeno je i puno fosila velikih organizama među kojima je i izuzetno vrijedan fosil morskog gmaza. Danas je vapnenac ovog područja jako okršen pa se na ovoj lokaciji mogu naći zanimljivi krški fenomeni: preplavljene i djelomično preplavljene špilje među kojima je i nama zanimljiva špilja. Do uvale Brbišćica vodi malena, uska cesta, a do same špilje najbolje je doći morskim putem zbog prevelike strmine ceste. Pristup lokaciji moguć je i s obale, cesticom od Brbinja koja vodi do uvalice Brbišćica, međutim nije preporučljiv jer je potrebno tegljenje opreme te također poduže plivanje do početka sistema špiljica. Stoga su rijetki ronilački centri koji će vas voditi na ovo mjesto, a koji se nalaze u nešto udaljenijem naselju Sali.

Puno jednostavniji je dolazak brodom do samog vanjskog ruba uvale na čijoj zapadnoj strani započinje splet vrlo lijepih tunela, prolaza i špilja, a na vrlo malim dubinama do svega petnaestak metara. Na pojedinim dijelovima sistema kroz otvore izlazite na otvoreno more, da biste ponovno ušli u druge male labirinte. Većim dijelom su špilje osvijetljene velikim otvorima u stijenama, iznad i ispod vode, tako da je doživljaj vrlo zanimljiv. Povremeno možete i izranjati u skrivenim sifonima. Zanimljivi, preplavljeni i djelomično preplavljeni prolazi, jame i špilje će vas zasigurno oduševiti. Modra boja s ponekom zrakom svjetlosti što prodire unutar tame zaista je nešto posebno. Dubina se uglavnom kreće od 10 do 20 metara, uvjeti ronjenja uglavnom su odlični, a struja nema.

Lučice (Brač)

Za razliku od prethodne, ova lokacija je namijenjena prvenstveno iskusnim roniocima jer se radi o prilično dubokoj špilji. Da budemo precizniji, radi se o kaverni, kako bi nas ispravili iskusni cave diveri. Naime, špiljama možemo u ronilačkom smislu smatrati svako vodeno tijelo u koje u većem dijelu ne dopire dnevno svjetlo te je njenom strukturom onemogućen direktan izron na površinu. Za razliku od njih, kaverne su vodena tijela koja su uvijek osvijetljena i dnevnim svjetlom te je u pravilu moguć pravocrtan, ne nužno okomit, izron na površinu. Zbog toga se samo kolokvijalno špiljama nazivaju mnoge kaverne kao što su Lučice ili ranije spomenuta Katedrala.

Lučice su smještene na jugoistočnoj strani otoka, u blizini Milne, a brod se sidri uz obalu, iznad ulaza u špilju. Ulaz u jamu je na samo četiri – pet metara dubine, dva su otvora, veći je dug oko tri metra, a manji oko dva metra. Nakon idućih 15 metara dolazi se u prostranu prostoriju koja se račva na dva tunela. Desna strana je duboka 30 metara, dok je tunel na lijevoj strani dubok 44 metra. Nakon spuštanja na samo dno ispod ulaza, kreće se u obilazak dubljeg, lijevog tunela. U povratku se može kratko obići i desni kanal koji nije zahtjevan za ronjenje. U izronu iz jame može se ići u obilazak okolice oko ulaza u jamu na dubini tri do pet metara, što je idealno za sigurnosni zastanak. Ovakve okomite špilje najsurovija su mjesta za morski život. Litice su gole jer nisu izložene morskim strujama, algi ima tek nešto malo na vrhu gdje do njih može doprijeti samo podnevno Sunce. U gotovo pustoj jami jedini je rijetki stanar glavoč leopard. Njega je gotovo nemoguće vidjeti izvan špilja i rupa. Nekada se u jami skriva i jato gofova, što je posebna atrakcija zarona.

Obzirom na zahtjevnost zarona, svjetiljka je obvezni dio opreme za svakog od ronioca, treba pripaziti da se previše ne podiže sediment, a za sigurnost je također jako bitno da su otvori ulaza vidljivi iz svakog dijela špilje.

Banjole (Rovinj)

Najsjevernija lokacija na ovom našem popisu nalazi se u Istri, točnije u okolici Rovinja na otočiću Banjole. Otočić je ustvari možda i prejaka riječ za ovu hrid smještenu oko jedne nautičke milje od Rovinja. Naime, po službenoj kvalifikaciji Banjole spadaju u hridi jer je površina manja od jednog hektara. Visoka je tek 14 metara, obala joj je uglavnom nepristupačna, osim manjim dijelom na zapadnoj, “vanjskoj” strani na kojoj je špilja koja se uvlači u otočić postajući plićom.

Točnije, radi se o tri špilje, jednoj većoj i dvije manje, a za ronjenje u njima ne treba vam nikakvo posebno tehničko znanje ronjenja u špiljama. Dvije pećine nalaze se na dubini od 13 metara, prva je velika tamna galerija s jednim ulazom i izlazom, a druga je u obliku tunela s dvije galerije u kojima su stropovi pećine urušeni pa je moguće onuda i izići iz njih. Treća, najveća pećina nalazi se na dubini od šest metara i ulazi direktno u otočić te je na njezinom kraju ulaz u malo jezerce koje se nalazi u sredini Banjola gdje je moguće izroniti i stajati.

Ronjenje na ovoj lokaciji doima se lijepom šetnjom kroz kamene blokove u kojima je biljni i životinjski svijet iznimno bogat, pogodno je za sve kategorije, kao i za noćni zaron kada vam, naravno, treba svjetiljka. Što se tiče morskoga života, na stijenama špilje vidjet ćete mnoštvo flore i faune u spektakularnim bojama. U srednjoj špilji, koja je mračna i relativno plitka, mogu se vidjeti glavoč leoparda i vlasulje. U lijevoj, a posebice u desnoj, nalazi se puno bogatiji život. Na stijenama i svodu pravo je bogatstvo raznobojnih spužvi, žarnjaka čiji je najljepši predstavnik izuzetno lijep i rijedak žarnjak Cornularia cornucopiae. On živi na tvrdom dnu i ima osam lovki. U labirintu kamenja, stupova, prolaza može se doživjeti rijedak susret s kavalama.