NAJAVA POSTIZBORNE KOALICIJE HDZ – DP BUŠI KOMUÑISTIČKI BALON

APEL za imperativni uspjeh i pobjedu hrvatskog bloka na predstojećim izborima

Autor: Zdenko Lozo

Ilustracija: Stiv Cinik

Pišući ulomak uoči drugog izbornog kruga za predsjednika RH – 2015. godine, naslovljen: Olovka koja mora sanirati posljedice elementarnih nepogoda, za 7-Dnevno, tjednik kojem sam bio i glavnim urednikom, u tom vremenu, zapisao sam slijedeće:

“U Podgrađu u prvoj polovici 90-tih, na pogrebu jednog značajnog svećenika Splitsko-makarske  nadbiskupije, propovijedao je njegov učenik i u tom trenutku svećenik susjedne župe omiškog zaleđa. U moćnom slovu posebno je istakao kako su ga “pregaoci” odgovarali od svećeničkog poziva, kada se kao dječarac odlučio za sjemenište. Govorili su mu: popovi su ružni, debeli, oni su sirotinjska dica, priprosti su, neinteligentni i neobrazovani. Slušajući ih iz djetinjasto čiste duše, sasuo im je u brk: Ja poznajem svećenika koji je jako zgodan, jako pametan i on je moj župnik i zato sam ja donio odluku – iz Mosora ravno u splitsko sjemenište…

I potpisnik ovih redaka poznaje jednu lijepu i šesnu žensku osobu. Puna je topline, ali i znanja i iskustva – nadasve zrači dobrotom. Ona je potpuna suprotnost jugoslavenskom aparatčiku i mentalnom skojevcu koji je stjecajem nekih čudnih okolnosti njezinim protukandidatom na predstojećim izborima u RH. I zato sam se  odlučio za Kolindu i zato će se za nju odlučiti svaki Hrvat i svaki čestiti građanin ove zemlje kazati licemjerstvu, jugoslavenstvu i opačini, ne da  je bilo dosta, nego  i previše!

Osigurajmo svi skupa najprije temelje i konstrukciju naše građevine – slobodne i neovisne države Hrvatske, a potom ćemo unutrašnjost te građevine uređivati vlastitom voljom, naporom i vrlinama.” (podvukao ZL)

U kakvim se bespućima pogubila ona moja priča o jednoj ženi koja je  – „puna topline, ali i znanja i iskustva – nadasve zrači dobrotom“, samo ona zna, a autoru ovih redaka razočarenje nije nikakvim opravdanjem i utjehom.

Koliko su recentni Izbori za Sabor nalik u svemu, napose budućnosti naše ponižene države, onim predsjedničkim 2014./15., ne treba posebno isticati. Zamislite da je nakon Fukare još jedan iz kolone Titovih gardista s 1,70 m visine dobio dvostruki mandat predsjednika, njemu posve strane države.

Jučer smo i FB prepiskom ministra Butkovića i Crošenka dobili najsnažniju poveznicu potonjeg s Moskvom. To je osoba Željko Runje, Crošenkova „prijatelja i daljnjeg rođaka, kojemu čak nije poznato niti gdje se dodični trenutno nalazi“. Jako zanimljivo. Znajući dobro tko je Željko Runje (u vrijeme mojeg rada u sigurnosnom sustavu RH), izvještavali smo, temeljem zakona, tadašnjeg premijera RH – dakle, rođaka dotičnog Runje, o njegovoj poziciji u vodećoj svjetskoj naftnoj kompaniji Rosnjeft. Prije britanskog uvođenja sankcija petorici potpredsjednika rečenog naftnog giganta (polovica svibnja 2022.) Runje je obnašao dužnost prvog zamjenika Uprave Rosnjefta, Igora Sečina; čitaj Vladimira Putina. I to od 2019. godine. Nisam ni slutio, niti mi je ikada dostavljen podatak kako je sinjski dvojac rodbinski povezan. Za razliku od ahbaba Sliniše Petrovića, kojeg je branio „ko guzicu svoju“ Milanče nam nikada nije uputio niti riječi kritike, o našem interesu za Runju. Očito je to bilo jače, doli sicilijanska omerta. Inače British Petroleum (BP) je koncem 2012. prodao Rosnjeftu svoj udio u tvrtki TNK-BP International, koja je bila treća najveća naftna tvrtka u Rusiji. Kao dio dogovora o preuzimanju BP je u zamjenu za svoj udjel primio 12,3 mlrd USD i 18,5 % udjela u ukupnom Rosnjeftu. Odmah potom Runje, kao ekspert u offshore segmentu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika, zajedno s gore spomenutom četvoricom potpredsjednika Uprave Rosnjefta, prelazi u ovu kompaniju.

Prije akvizicije u Rosnjeftu, kompaniji u pretežitom ruskom državnom vlasništvu, Runje je upravljao operacijama američkog Exxon Mobilea u Rusiji. Sad ga Milanče prikazuje „kao američkog igrača u Rusiji“, očito skrivajući svoj najmoćniji link prema Moskvi. Čermak, Kotromanović, Mesić, Buda etc. tek su druga liga, koji su zapravo imali veće koristi od Milanovićevih veza, nego on od njihovih linkova. Da je rečena bulumenta dio dobro umrežene ekipe to je kristalnije, nego zvijezdano nebo o Svetom Lovri. Ova činjenica povezanosti Runje i rođaka mu Crošenka, crveni je alarm za ugrozu RH – netom završeni predsjednički izbori i njihov rezult u Slovačkoj, jasno zovu na uzbunu prvog stupnja.

Milanovićevo kazneno gonjenje za prvorazrednu trgovinu utjecajem, koju mu je pojasnio ministar Butković pa makar između redaka, u cijelosti ostavljam Ivanu Turudiću, skorom provjetritelju Augijevih štala u DORH-u. Usput bilježim se kao svjedok optužbe!

Glave na kup

Ukoliko su dvije hrvatske trenutno snažne stranke doista nacionalno i sigurnosno svjesne trenutka, od kojih se jedna naziva HDZ-om, a druga DP-om – vrijeme je donijeti čvrstu odluku – s Neba pa u rebra! To je zajednički stol i nedvosmislena poruka narodu u Domovini i iseljeništvu kako će stvoriti postizbornu koaliciju s nedvosmislenim nacionalnim predznakom i voljom. Ne dovodeći u pitanje izborni rezultat, naprotiv baš njega respektirajući kao udijele u podijeli vlasti, pa makar i u prijelaznom razdoblju do drugih uistinu demokratskih, legalnih i legitimnih izbora. Valja mi vjerovati kako vodstva navedenih stranka i svih onih hrvatske orijentacije razumiju svu ozbiljnost trenutka i nužnosti baš ovakve odluke. Da će to uraditi, primarno svjesni trenutka i veličine uspjeha hibridnog rata u RH, o čijim posljedicama i učincima uporno govorimo, nas nekoliko sigurno dobrih dijagnostičara ove vrlo opasne rabote, čiji je Zoran Milanović najgorljiviji nositelj svih operacija, između brojnih antidržavno raspoloženih aktera. Naravno, ovo neće biti ni malo ugodan kompromis – napose nakon svega izrečenog, ne samo, kroz ovu do zla boga bljutavu predizbornu kampanju.

Mapa puta, napose timing ove složene zadaće može se provesti i u ovako kratkom vremenu, računajući sa svim tehničkim sredstvima imanentnim civilizaciji koju živimo.

1. Vodstva dviju navedenih  stranaka, koje uporno tvrde da se bore za bolje sutra i napose za nacionalne interese,  kroz sastanke iza zatvorenih vrata (sve do dogovora) mogu kroz dva – trid ana definirati sve potrebito za ovakav čin. Peđo i Milanović su slično odratili u svega jedno jutro!
2. Kako kolaterala ne bi bila preprekom  i isprikom dogovoru u ovoj se točci izričito trebaju obvezatina slijedeće:

• 2.a DP mora nedvosmislno i do kraja iskreno kazati kako RH pripada u red euro-atlanskih država, koje se solidariziraju s patnjama Ukrajine i žele braniti međunarodno pravo. Jasno lučeći agresiju i genocid, od prava na život i vlastitu državu – ma na kojem dijelu svijeta to bilo. Napose to vrijedi za Ukrajinu i njezin junački narod.
• 2.b HDZ mora nedvosmislno i do kraja iskreno kazati kako niti u jednom slučaju ne dolazi u obzir postizborna koalicija sa SDSS-om i kako će respektirati sve postignute rezultate „hrvatskog bloka“ na ovim parlamentnim izborima. Ovo ponajprije zato što je stranka SDSS od svega najmanje SAMOSTALNA, a ista mora prestati sa svojim koketiranjem s beogradskim vlastodršcima i ruskim slugama. Potom prihvatiti poštovnje vlastite države, u kojoj i od koje živi srpska manjina pa time i njihova vodeća stranka u RH.

• 3. Sve ostale tehnikalije, komuniciranje prema javnosti, organizaciju masovnog       skupa i sl. može se tehnički lako izvesti ukoliko za ovakav scenarij postoji obostrana volja. Time bi se biračima i ostalom dijelu hrvatskog bloka koji izlazi na izbore jasno ukazalo što je nužno i dovoljno za uspjeh tih izbora.Svojim bitno uvećanim brojem izišlih na izborna mjesta hrvatski bi narod naparvio logičan i trijumfalan učinak. Hrvati jedino znaju zajedništvom postići nemoguće. Tako je to bilo u ratu za Neovisnost i Slobodu, tako je narod odgovorio na postignuća svojih športaša, solidarnošću u najgorim katastrofama i tako redom…

Jučerašnje rasčlambe HRT-ovih anketa nisu ništa posebno otkrile i uz minimalne korekcije, ankete dobro oslikavaju trendove. Dakle, bit će to mrtva trka s nešto većim HDZ-ovim šansama od onih koje bi, po nalogu svojih Gospodara, morao realizirati upravo Zoran Milanović. Iza njega nesumljivo stoji dobro organizirani i plaćeni trust izvršitelja iz sjene.

Ukoliko Ivan Penava uistinu vjeruje kako je izgledna postizborna koalicija HDZ – Možemo (koju nitko razuman ne isključuje) onda neka prvi potakne ovdje izloženu ideju i apel. Ukoliko je siguran u svoje domoljublje i ima iti malo liderskog talenta te želje za posve drugačijom perspektivom RH, neka časa ne časi i povuče potez koji može i brda premještati.

Ako je mogao zazivati bezuvjetnu koaliciju s Ćuprijašima – koji u najmanju ruku, zasigurno nisu bolje rješenje od HDZ-a, za sudbinu našeg naroda i države, morao bi prihvatiti ovaj Apel. Ma što napravio on i vodeći ljudi vodstva DP povijest će ih neumitno staviti na mjesto tome činu relevantno!.

Neka ovaj apel ostane i mrtvim i bedastim prijedlogom jednog romantičnog državotvorca, on ga se nikada neće odreći i napiso ga je u dobroj vjeri!

Pitanje je hoće li na kraju ostati tek završna kitica iz pjesme „Hrvataskim mučenicima“ –  te velike rodoljubne budnice, silnoga Augustina Tina Ujevića, koja je upravo ovih dana toliko proročki i opominje, a glasi ovako:

Da, roditi će rod od slavnog sjemena!
A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre
da spale sve, i grom da ropski narod satre!