MIGRANTI I EUROPA

Tekst: Dinko Jakić

Foto: La Stampa/HAK

Nikad više ljudi odlučilo je napustiti vlastito dvorište i krenuti mahom prema Starom kontinentu. Najzanimljivija odredišta su Njemačka, Francuska i Skandinavija, dok im Hrvatska služi uglavnom za tranzit.

Više od 280 milijuna ljudi trenutačno je u pokretu i njih 400 milijuna koji su se spremni useliti u Europu, to su pokazatelji koji ocrtavaju aktualnu migrantsku situaciju na globalnoj razini. Nikad veće brojke ujedno su potvrda i nikad veće nesigurnosti, koju dodatno potkrjepljuju brojna ratna žarišta diljem svijeta. Mnogi od migranata ujedno su i izbjeglice s tih područja, premda je lepeza razloga zašto netko odluči napustiti kućni prag iznimno široka. I u najvećem broju slučajeva – nimalo ugodna. Rezultat je nesigurnost, kako kod migranata, tako i kod domicilnog stanovništva, no to je očito situacija s kojom ćemo se svi morati naviknuti živjeti. Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Institutu za migracije i narodnosti, potvrđuje da ovako velikih migracija dosad nije bilo, između ostaloga i zato što populacija nikad nije bila ovako velika. Navodi da je prema podacima iz 2017. godine, oko 272 milijuna ljudi bilo u pokretu, a sad ih je oko 282 milijuna.

– Migracije imaju status, tj. dimenziju socijalne fizike. Ljudi i tijela se kreću u prostoru, na različitim razinama, a spomenute brojke govore da se radi o global[1]nim migracijama. Uostalom, sam taj podatak iz 2017. je indikativan o masi koja se kreće. Tih 272 ili 282 milijuna ljudi u kretanju je velika brojka, ali kad se to usporedi sa svjetskom populacijom, onda je to gotovo zanemarivo, jer se radi o tek 4 posto globalnog stanovništva. Zanimljivo da najveći dio migrantske populacije čine žene, pa se u tom smislu govori i o feminizaciji migracije. Kroz povijest, da nije bilo migracija, ne bi bilo ni gradova, a onda ni kultura, institucija, tehnike i tehnologije, objašnjava profesor Milardović, inače utemeljitelj Instituta za europske i globalizacijske studije te autor najnovije knjige Pandemija COVID-19 i rat Rusije protiv Ukrajine (objavio Institut).

– Da nije bilo migracija u doba stare Grčke, ne bi bilo ni grčke kulture i grčkih gradova, jer su migranti dolazili s područja tadašnje Fenicije. Kroz cijelu povijest ljudi su se kretali u prostoru, bilo da je to iz sela u grad ili iz grada u grad, iz države u državu, s kontinenta na kontinent. Uzroci su različiti s naslova teorije migracija, a posebno oni iz redova potisnih faktora koji iniciraju migracije, naglašava profesor Milardović. – Dio ljudi migrira zbog ekonomskih razloga, drugi zbog ratova, treći zbog po[1]litike, četvrti zbog globalnih klimatskih promjena, peti zbog religijskih sukoba, a šesti zbog tehnoloških promjena. Dakle, široka je ta lepeza uzroka kretanja. Međutim, osim potisnih, imamo migracije i iz privlačnih faktora, a to mogu biti ljubav, ugoda, bolji posao, bolji uvjeti života… Svi ti faktori zajedno stvaraju sliku o mnoštvu u kretanju.

Što se tiče najpopularnijih puteva i migrantskih ruta, Europa je iznimno poželjna i atraktivna recepcijska točka, bez obzira na to što je odustala od sebe, kritički progovara profesor Milardović.

– Nietzsche bi rekao da je Europa jednostavno predodređena za urušavanje i propadanje, jer kad se odustane od sebe, onda je to put prema ništa. To je taj europski nihilizam. Migranti nam dolaze iz Bangladeša, Indije, Nepala, arapskog i azijskog svijeta… S vremenom se tako mijenja identitet Europe. Svatko tko krene na put, već ima neko zacrtano odredište. Ti ljudi različitim načinima pokušavaju doći do Europe, no rute su manje-više poznate.

– Istočnom i sjevernom mediteranskom rutom pokušava se doći iz zemalja Magreba do Francuske. Južna mediteranska ruta ima za cilj doći do talijanske Lampeduse. Zatim imamo balkansku rutu, a u posljednje vrijeme se spominje i bjeloruska, jer su se migranti politički instrumentalizirali, između ostaloga i zato da bi se destabilizirala Europska unija. Na Starom kontinentu se vodi i taj dio rata, jer migranti nisu samo ekonomski fenomen, nego su puno kompleksnija pojava. Kad Bjelorusi propuste toliko ljudi prema Poljskoj i sjevernim državama, točno pred početak ruske agresije na Ukrajinu, onda je jasno da žele destabilizirati Europu. I Turska je gospodar migracija prema Europi, ali je ona u trgovačkom ili vazalskom odnosu prema EU. Naime, Europa isplaćuje značajnu količinu novca Turskoj da bi zadržala sve te migrante i spriječila ih da idu prema našim krajevima. Kao najzanimljivija odredišta migranata profesor Milardović će izdvojiti Njemačku, Francusku i Skandinaviju, dijelom zato što se radi o najbogatijim državama, a dijelom i kulturološki.

– Migranti iz država Magreba uglavnom idu prema Marseillesu i Francuskoj. Bio sam u tom gradu i tamo se doista osjećate kao u sjevernoj Africi. To ne govorim iz bilo kakvih rasnih ili rasističkih konotacija, nego samo prepričavam ono što sam fizički vidio. Turcima je, pak, bila i ostala najzanimljivija Njemačka. Ostali migranti, uglavnom iz Azije, također hrle prema Njemačkoj, ali i prema skandinavskim državama. Zašto prema Skandinaviji? Klimatske prilike na sjeveru Europe nisu baš slične uvjetima iz kojih dolaze…

– Zato što su shvatili kako funkcioniraju te države. To su socijalne države, koje imaju socijalne blagajne, iz kojih pomažu sve te obitelji. U pravilu u njih prvo dođu muški članovi obitelji, pa ženski, nakon čega se rodi dosta djece i tako imaju prilike ništa ne raditi, jer za četvero ili petero djece stigne značajan prihod od socijalne pomoći. Hrvatska je zanimljiva samo manjem dijelu migranata te im većini služimo uglavnom za tranzit. Međutim, sigurnosni aspekt svejedno nije zanemariv.

– Naravno, jer mi smo na tranzitnoj ruti od Balkana prema Austriji i dalje prema razvijenom zapadu, gdje dio migranta prolazi legalno, a dio ilegalno. S razmjerno nekontroliranim ilegalnim migracijama povećava se i rizik, pa se u kontekstu globalnog društva rizika migracije mogu promatrati kao dio rizika ako nisu regulirane. U tom slučaju se radi o sekuritizaciji ili, na hrvatskom jeziku, o posigurnjenju migracija. Sigurnost je potrebna onima koji se kreću, koji odlaze iz svojih društava i dolaze u tuđa društva. Radi njihove sigurnosti i sigurnosti domicila. U priču o migrantima profesor Milardović smatra da svakako treba uključiti populacijska kretanja i demografski trend, koji im ide u prilog. Naime, ljudi u Europi stare, a to znači da se urušava demografska slika pojedinih društava, pojavljuje se nedostatak radne snage, a sustav mora funkcionirati. I tu naš sugovornik postavlja pitanje – koje je podrijetlo te populacije? – Podrijetlo je u vrijednosnim promjenama. Sve ono što je počivalo na europskoj tradiciji ili kulturi nije prevrednovano, nego je uništeno. Došlo je do urušavanja samih temelja društava. Demografske promjene se uopće ne mogu razumjeti bez vrijednosnih promjena. Zato što su idejom modernizacije i napretka razorena tradicionalna društva i tradicionalne zajednice, a obitelji su atomizirane. Nastupilo je doba pojedinca i egoizma, pokvarenosti i dekadencije, doba odustajanja od sebe i europskog identiteta. Samo tako, vrijednosnim promjenama, može se protumačiti demografska slika Europe koja ima tendenciju daljnjeg demografskog urušavanja, a na dugi rok i promjene demografskog te kršćanskog identiteta. Prof. Milarodić otkriva da tendencije govore kako će Europa već do 2050. godine, a najkasnije do 2100. godine, doživjeti demografski slom.

– S obzirom na promjene nastale na vrijednosnoj razini, rođena je kultura odustajanja od normalne reprodukcije, pa sve do razine potpunog odustajanja od reprodukcije, a pogotovo u usporedbi s pojedincima koji dolaze na ove prostore. Priča o Europi je dosta kompleksna i ona si je sama sebi presudila na duži rok. Sugovornik Milardović se slaže da bi Europa voljela zatvoriti granice, ali dodaje da su ekonomija i kapital jači od volje.

– Ekonomija je makina, ona je organizacija vođena idejom napretka i moći novca, ona je i temelj materijalističke civilizacije vođene tehnikom. A vrhunac tehnike je umjetna inteligencija, koja će u budućnosti izbaciti dobar dio populacije iz svijeta rada i tako ćemo dobiti nove migrante. Kako bude vrijeme protjecalo, EU će se sve više zaplitati u vlastitu zarobljeničku kućicu. Ona migrante neće htjeti, ali bez njih neće moći, tvrdi profesor Milardović.

– Kapital bez radne snage ne može funkcionirati, a novac je prometno sredstvo i najbolji oblik komunikacije. Pri tome ni jedan Europljanin ne može upirati prstom u migrante jer nije stvorio pretpostavke za neku drugu paradigmu. Hoće li migranata u budućnosti biti još više ili će se ovaj migrantski val ipak smanjiti, profesor Milardović ne može prognozirati jer smatra da postoje zakoni socijalne fizike.

– S različitim nestabilnostima i rizicima u svijetu, vrlo je izvjesno očekivati migracijska kretanja. Hoće li biti mala illi velika, teško je reći. Prisilni faktori, poput ratova i političkih sukoba, te klimatske promjene mogu generirati veće migracijske kontingente. U psihologiji migracija možda će čak ekonomski i ratni migranti biti manji problem od klimatskih, što je nova kategorija migranata u sociologiji. Dođe li do značajnih poremećaja u okolišu u nekom dijelu svijeta i masa krene prema sigurnom odredištu, koja policija ili vojska će to zaustaviti? Koji dronovi? To su neke stvari koje se sad naziru kao mogućnost, a samo Bog zna kakav će biti ishod. Dogodi li se tako nešto, onda će se drastično mijenjati i identiteti društava.

Drugi sugovornik, izv. prof. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ističe da je za političku ljevicu svaka migracija dobra, dok je za desnicu svaka migracija loša. Mainstream centar se u raspravu ni ne upušta, nego sprovodi imigraciju.

– Činjenica da je danas u svijetu oko 400 milijuna ljudi spremno useliti se u Europu nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Međutim, na razini Europske unije se ne može uočiti volja za razvojem cjelovitog koncepta migracijske politike. Tek kad bi takav cjeloviti koncept bio dostupan, moglo bi se jasno razumjeti iz kojih pobuda i s kojom perspektivom se provodi politika migracija u Europi. Neuspjeh političkih elita u shvaćanju međunarodne migracije kao kompleksnog društvenog procesa leži u temelju mnogih suvremenih političkih i društvenih problema – uvjeren je profesor Jurić dodajući kako se rasprava često fokusira na same migrante umjesto na uzroke migracija.

– Ovaj neuspjeh proizlazi iz jednostranog usredotočenja na neoklasične ekonomske modele i tumačenje migracija kroz teoriju privlačnih i potiskujućih faktora. Takav pristup vodi do uvjerenja da se migraciju može kontrolirati poput vodovodne pipe, o čemu pišu Stephen Castles i suradnici. Međutim, Castles istražuje ideju da migracija može perzistirati čak i kad su se ekonomske i političke okolnosti koje su potaknule migraciju potpuno promijenile. Iako se početna dinamika migracija razlikuje u slučaju izbjeglica i tražitelja azila, konačni ishodi su često slični. Bez obzira na stajalište o migracijama, rezultat se uglavnom svodi na trajno naseljavanje značajnog broja migranata i formiranje etničkih zajednica ili manjina. Rasprava o tome donose li migranti više koristi ili štete društvu u koje se doseljavaju traje već godinama i zasad ne donosi jednoznačni zaključak.

– S jedne se strane naglašava da imigracija pridonosi značajnim ekonomskim dobicima, kao što su fleksibilnije tržište rada, obogaćivanje društva većom raznolikošću vještina i poticanje inovacija, dok se s druge strane ističe suprotno mišljenje, pri čemu se argumentira da imigracija predstavlja prijetnju nacionalnom identitetu – objasnio je dijametralno suprotne polove ove rasprave drugi sugovornik, koji u članku Argumenti za i protiv imigracije (u Hrvatsku): Kritička perspektiva navodi da osnovno obrazloženje potrebe za imigracijom proizlazi iz potrebe za radnom snagom zbog starenja europskog stanovništva, predstavljajući je kao neizbježnost. Međutim, izazov starenja stanovništva neće biti riješen putem neselektivne imigracije i nekontroliranog priljeva stanovništva jer će i novo doseljeno stanovništvo s vremenom također stariti. Drugi čest argument tvrdi da su migracije win-win situacije, u što profesor Jurić nije sasvim uvjeren.

– S jedne strane imigranti značajno pridonose proizvodnom kapacitetu gospodarstva te poboljšanju života obitelji i zajednica u zemljama podrijetla putem novčanih doznaka. Iako, stvarne posljedice za zemlje podrijetla migracija su destruktivne, posebno u područjima zdravstvenog i obrazovnog sustava, jer trpe ekonomske, političke i društvene gubitke. S druge strane se negativnosti imigracije navode iz ekonomske perspektive, posebno ističući pritisak na cijene rada i tvrdeći da dugoročno naseljeni imigranti na nacionalnoj razini troše više javnih sredstava nego što pridonose. Također se ističe da integracija obično ne uspijeva. Dodatno se kritizira i dominantan pristup prema imigraciji koji se temelji na uvjerenju da će se većina imigranata brzo asimilirati u svojoj novoj domovini te da nakon relativno kratkog vremena neće biti značajnih razlika između njih i domaćeg stanovništva. Kritički pristup naglašava da suvremene migracije imaju drukčiji status u usporedbi s prošlošću, kad su bile socijalno ili ekonomsko pitanje, objašnjava profesor Jurić.

– Sad su migracije sekuritizirano pitanje, a to znači da se smatraju prijetnjom opstanku država i društava u koja dolaze. Činjenica da je danas oko 400 milijuna ljudi spremno useliti se u Europu ne bi trebala biti ignorirana.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon