JE LI HRVATSKA SPREMNA ZA LUSTRACIJU?
Tekst: Panopticum/B. V.
Foto: B. V./Možemo!
Sedam dana prije drugog kruga loklanih izbora hrvatsku medijsku scenu ponovo potresaju skandali vezani uz životopise kandidiranih osoba koji otkrivaju zanimljive detalje pojedinaca i usput podsjećaju da s vremena na vrijeme treba zaboravnoj hrvatskoj javnosti ponavljati lekcije o guskama u magli književnika Miroslava Krleže. Osim toga, teme poput ove ponovo otvaraju pitanje zakonske regulative oko lustracije u Hrvatskoj, pravnoj mjeri o kojoj za sada ne postoji zakonska odredba.
PREOKRETANJE KAPUTA
Iako je zakon o lustraciji predložen još 1998. i 1999. godine, oba puta je odbijen većinom glasova u Saboru Republike Hrvatske. Prijedlog zakona kojeg je tada predlagala Hrvatska stranka prava (HSP) odnosio se na sprečavanje nositelja nekadašnjih visokih dužnosti u komunističkoj partiji, tajnim policijama ili obavještajnoj službi da budu nositelji vlasti i imaju visoka politička mjesta u RH. Predloženi zakon o lustraciji odnosio se na predsjednika, premijera, članove Vlade, članove Sabora, zaposlenike tajnih službi, članovi odbora u državnim tvrtkama, sudstvo, urednike u medijima, novinare i druge. Naime, prijedlog HSP-a bio je sporan obzirom da je suprotan Ustavu i drugim zakonima Republike Hrvatske koji brane diskriminaciju po političkoj osnovi, a zbog raširene slične prakse u zemljama Europe osudilo ga je i Vijeće Europe u svojoj rezoluciji broj 1096 kojom lustraciju dopušta samo protiv onih koji su svojim djelovanjem kršili ljudska prava, a ne protiv svih dužnosnika prethodnoga političkog sustava.
Podsjetimo, u ostalim zemljama bivšeg socijalističkog lagera, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale sa tajnim službama bivšeg sustava otvoreno je dano do znanja da se sklone iz javnog života. Primjerice Reublika Češka je to napravila još 1991. godine dok je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman otklonio tu mogućnost obzirom da je prema neslužbenim podacima u tadašnji HDZ kojeg je vodio prebjeglo gotovo 90 tisuća članova SDP-a koji su preko noći preokrenuli kapute i postali ugledni članovi stranke smještene na Trgu fašizma u Zagrebu. Slučajno ili ne, dva primjerka takvih osoba lustriralo je njemačko a ne hrvatsko pravosuđe i trenutno se nalaze u oazama ustanova za preodgoj u Glini i Lepoglavi. Obzirom na njihovu poprilično visoku životnu dob, trenutno traje njihovo lobiranje na najvišim državnim razinama za ponovno uključivanje u hrvatski društveno-politički život, obzirom da ne žele biti sahranjeni na zatvorskim grobljima.
MOĆNE KLIJENTELISTIČKE MREŽE
Od zemalja bivše Jugoslavije zakoni o lustraciji donesen je u Srbiji, odnosno u Albaniji. Srbijanski zakon o lustraciji, za razliku od drugih sličnih zakona, lustracijom obuhvaća osobe koje su prilikom javnoga djelovanja kršile ljudska prava bez obzira na stranačku pripadnost. Srbijanskom lustracijom nije tako zahvaćena većina pripadnika Saveza komunista, ali s druge strane jest i dio desnice, poput radikalakoji su svojim djelovanjem, prema javnom stajalištu Srbije, kršili ljudska prava. U Makedoniji je tijekom 2009. godine službeno počela lustracija i na prvom udaru provjerava se prošlost djelovanja političara.
Za razliku od drugih dijelova bivše države i iako se zagovaranjem lustracije u Hrvaskoj govori o’čišćenju’ političke scene od osoba koje su bile povezane s nekim proteklim totalitarnim režimom, čini se da toga neće biti ništa. Naime, nakon 30 godina od stvaranja Republike Hrvatske sve se češće govori o tome da treba prozračiti politiku i sve stranke obzirom da su protekom godina stvorene moćne klijentelističke mreže koje utišavaju svaku javno dostupnu kritiku i medije. Međutim, moglo bi se zaključiti da i nove stranke koje niču na hrvatskoj političkoj sceni pod krinkom modernosti, borbe protiv korupcije, multikulturalnosti ili brige o ljudskim pravima imaju potpuno iste metode upravljanja kao seniorski SDP ili HDZ, samo su sofisticiranije i izgrađene na modernim tehnologijama razgranatih društvenih mreža .
SVI TALENTI VILIJA MATULE
Povodom toga, a posebno na okolnost glavne političke bitke za grad Zagreb koja će se voditi na lokalnim izborima u nedjelju, 30. svibnja 2021. godine, te utiranju puta građanima Zagreba kako bi mogli poput svih ostalih stanovnika Hrvatske donositi odluke u ime svojih budućih naraštaja, a da pritom ne počine početničke pogreške, u nastavku teksta donosimo kraći komentar i dokumentaciju publiciste Bože Vukušića iz memoarske knjige koja je u pripremi, na temu nelustriranih kadrova koji kao kandidati pretendiraju voditi hrvatsku metropolu, i to kako slijedi:
“Jednu od trenutnih zvijezda „zelene“ ljevice u Zagrebu, Vilija Matulu, upoznao sam krajem 1977. pohađajući Dramski omladinski studij u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM). Nismo se nešto družili, ali smo se barem dvaput tjedno susretali u prostorijama ZKM-a u Teslinoj. Od nas desetak iz iste generacije, šezdeset i druge, većina je kazalište doživljavala kao hobi. Nekolicini je kazalište postalo profesija, a Vili Matula i Alma Prica izrasli su u vrsne glumce.
Dok su nama muškim članovima Dramskog omladinskog studija ZKM-a u naponu adolescencije prioritet bile školske i kazališne kolegice i njihove prijateljice, Vili Matula je u „slobodno vrijeme“ bio posvećen još jednom talentu. Nitko od nas nije ni slutio da u njemu čuči budući član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH).”
Partijski dokumenti otkrivaju da je Vilim Matula primljen u Partiju s nepunih šesnaest godina, 22. ožujka 1978. U molbi za prijem u SKJ naveo je:
„Obavljajući navedene dužnosti (u omladinskoj organizaciji), kretao sam se i krećem u širokim društvenim krugovima koji svojim pogledima utječu na razvoj moje ličnosti. Pohađao sam i političke škole u kojima sam izučavao marksističku filozofiju, razvoj proletarijata, te pročitao dosta literature. Uz sve to, na moju želju utjecao je i odgoj u školi i kod kuće.
U tom kratkom vremenu moje aktivnosti ja sam došao do zaključka da je za mene jedini pravi put, put Saveza komunista Jugoslavije. Vilim Matula je na 11. kongresu SKH, koji je održan od 11. do 13. prosinca 1989., izabran za člana CK SKH.”
