IZLOŽBA “JURAJ PLANČIĆ – PARIŠKI OPUS” U MUZEJU STAROGA GRADA NA OTOKU HVARU

Tekst: A. Čavić

Foto: MSG

U subotu, 30. srpnja 2022. u Muzeju Staroga Grada na otoku Hvaru otvara se izložba pod nazivom Juraj Plančić — PARIŠKI OPUS. Naime, izložba u Muzeju Staroga Grada, muzeju koji je utemeljen na prebogatoj arheološkoj baštini drevnoga Farosa i vrijednog starogrojskog modernog naslijeđa u nevelikom, ali i razložnom likovnom postavu predstavlja 30 ulja na platnu, prvorazrednih primjera slikarova „zlatnog slikarstva“. Riječ je o sedam novo pribavljenih Plančićevih uljanih slika, od „Pejzaža s likovima“ i „Ribanja“ iz 1928. – preko „Svadbe“, „Berbe“, „Gozbe“ i velike „Ljuljačke“ iz 1929. – do slike „Povratak ribara“ iz 1930. godine.

Izložba će obuhvatiti i niz slikarovih remek-djela koja već desetljećima kao najveće dragocjenosti čuvaju i izlažu u stalnim postavima Nacionalni muzej moderne umjetnosti iz Zagreba, Galerija umjetnina iz Splita, Galerija umjetnina „Branislav Dešković“ iz Bola na Braču i naravno, Muzej Staroga Grada.

Kustosica izložbe je Biserka Rauter-Plančić, a izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Staroga Grada i ostaje otvorena do 2. listopada 2022. godine.

Podsjetimo, prošlo je 26 godina od posljednje retrospektivne izložbe posvećene stvaralaštvu Jurja Plančića (Stari Grad, 22. listopada 1899. – Pariz, 19. kolovoza 1930.), održane u Galeriji Klovićevi dvori, koja je brojem eksponata s ukupno 128 djela prikazala slikarov opus ostvaren u Hrvatskoj do 1927. godine te respektabilni broj dotad dostupnih „pariških slika“ nastalih tijekom nepune tri godine slikarova rada i života u Parizu, odnosno od kasne jeseni 1927. do ranog proljeća 1930. godine.

Juraj Plančić diplomirao je 1925. godine na slikarskom odjelu Kraljevske više škole za umjetnost i umjetni obrt u klasi Vladimira Becića. Prvi puta samostalno je izlagao u rodnomu Starom Gradu 1923. godine. Tijekom studija i prije odlaska u Pariz izlagao je u Splitu na Jadranskim izložbama, a godine 1927. i u Zagrebu u Salonu Ullrich zajedno s Krstom Hegedušićem. Plančićevo slikarstvo u početku se odvijalo u okvirima nacionalne romantike članova Društva hrvatskih umjetnika „Medulić“ i njihove arhitektonike slike, a zatim i u krugu magičnih izričaja „novog realizma“ koji su 20-ih godina prošloga stoljeća dominirali hrvatskim slikarstvom.