I BEZ VATROMETA U ZAGREBU UGINULA 2 PSA

Tekst: S. K.

Foto: Č. M./Možemo/Grad Zagreb

Video: M. Đ.

Odluka Grada Zagreba da ne održi tradicionalni novogodišnji vatromet koji se održava od početka 1960-tih godina izgleda da je mnoge oduševila. Bar tako pišu novine. Ipak, dva su jadna psa uginula. Pa kako to ako se vatromet nije ni održao?

VATROMETNE ORGIJE

Grad Zagreb se ogradio od organiziranja vatrometa doslovce u zadnji čas, pa se pitam nema li to i negativnih financijskih posljedica koje proizlaze iz otkazivanja ugovorene usluge koju je trebala pružiti profesionalna tvrtka čije usluge baš nisu jeftine? Istovremeno, Grad Zagreb nije zabranio prodaju (i kupnju) petardi. Pa sad, iako nije bilo vatrometa, u gradu je zadnjih nekoliko dana pucalo na tisuće petardi svakog sata, ne samo po livadama i parkovima, nego i po haustorima (gdje baš dobro odjekne), stajalištima javnog prijevoza, i na milijun drugih za to neprimjerenih mjesta. Djeca su i ove godine ostajala bez prstiju i postala doživotni invalidi, a gradska uprava “pere ruke” ukidanjem vatrometa koji se rasprskava na visini od preko 100 m iznad tla. Privatni vatrometi pak praskaju na visini 5. ili 6. kata obližnjih kuća, ali izgleda da to brine samo njihove stanare. Ne treba zanemariti i činjenicu da bi gradski vatromet trajao 15-20 minuta, a da orgije s petardama i privatnim vatrometima traju punih 10 ili više dana, kako gdje.

EKOLOŠKA SVIJEST

Gradska vlast je svoju ekološku svijest manifestirala otkazivanjem profesionalnog vatrometa, a mi kakvi već jesmo, uzeli smo stvari u svoje ruke i opskrbili se svime u lokalnim trgovinama od kojih su neke proširile asortiman sezonskim potrepštinama kao što su rakete i druga pirotehnučka roba. No, i to je bolje nego prije 50 godina kada se pucalo limenkama i grumenom karbita, i tako svakih desetak sekundi sve dok je bilo karbita ili dok poklopac limenke nije pao na neki krov pa više nije bio dostupan. Tko se toga još sjeća? Za naše stare roditelje to je bio neizdrživ stres pa mi je baka pila kapi za smirenje. Kasnije je u “modu” ušlo bacanje petardi kroz prozor koje bi eksplodirale pred nečijim prozorom. Bilo je slomljenih živaca i zapaljenih zavjesa. I opet nikome ništa. Na pokušaj zabrane petardi, narod željan pucanja je odgovorio njihovom kupnjom od švercera, a bilo je i onih ručne izrade.

PRIVATNI VATROMET

Danas bar imamo vatrometne rakete koje su sasvim lijepe, ali nemamo kulturu korištenja pirotehnike. Kako to? Pa lijepo, prigodom skoro svakog vjenčanja organizira se privatni vatromet. Koliko pate bubnjići i živci onih koji žive u blizini, čini se da nikoga nije briga. Kao niti koliko decibela proizvodi nabrijani auto nekog adolescenta koji u gluho doba noći dokazuje cijelom gradu da mu se ne spava.

Gradska vlast se ponaša doista operetski; napravit će predstavu oko sadnje jedne jabuke, bacanja vrećice smeća u kontejner, osakatit će javnu rasvjetu uvođenjem rasvjete koja bliješti a ne osvjetljava, prorijediti javni prijevoz, i tko zna što će aktivisti još izmisliti da nama većini koja ih ne shvaća ozbiljno dokažu kako baš oni znaju i mogu najbolje.

A vapaji roditelja uplakane djece, vlasnici izbezumljenih pasa i mačaka, apeli liječnika i vatrogasaca da se petarde zabrane rezultira otkazivanjem gradskog vatrometa! Kao da je upravo u njemu problem, a ne u desetcima tisuća petardi koje su samo u Zagrebu eksplodirale na veselje nedozrijelih “pirotehničara”.

BALKANSKA PALANKA

Pa kad je Grad Zagreb tako ekološki osvješten, hoće li sljedeći potez Gradonačelnika i njegovih savjetnika biti otkazivanje tradicionalnog Festivala vatrometa, i prestanak pucanja podnevnog topa s Griča? I to mnogima smeta! Kad poželimo vidjeti slike novogodišnjeg veselja pogledat ćemo snimke iz Sydneya, New Yorka ili Kine gdje pršte veličanstveni vatrometi, dok naš grad Zagreb (koji je sve manje naš, a sve više njihov – samo zato jer Mogu) pomalo prekriva mrak jedne balkanske palanke.