SUHOZIDI KAO GRADITELJSKA BAŠTINA RH
Piše: Panopticum
Foto: P. Trinajstić
Slikar Oton Gliha nije bio jedini zaljubljenik u gromače, odnosno suhozide hrvatskih otoka i pejsažnih krajolika naše obale koja je uzduž i poprijeko prezidana suhozidnim građevinama. Činjenica je da je hrvatska obala spektakularna i jedinstvena, jer nigdje u svijetu nema takvih suhozidnih hijeroglifa urezanih u pejzaž pa čak i kao mrtva scenografija predstavlja izrazitu vrijednost i fascinantan prizor. Stoljetna vještina hrvatskih težaka stvorila je krajolik koji je ostavio upečatljiv trag u Glihinom i našem slikarstvu.
U Nikoziji na Cipru održan je 25. i 26. siječnja 2016. godine međunarodni skup s namjerom da se suhozidi u mediteranskom krajoliku zaštite pod UNESCO-om kao nematerijalna baština. Ta inicijativa pokrenuta je od strane ciparske Komisije za UNESCO na kojoj su se okupili predstavnici zemalja koje su zaštitile suhozid kao nematerijalno kulturno dobro. Fotogaleriju i kraću obavijest o tom događaju može se pogledati na službenim stranicama UNESCO-a: http://www.unesco-centerbg.org/en/
Svrha skupa bila je priprema kandidacije za UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Osim mediteranskih zemalja Grčke, Španjolske, Cipra i Hrvatske, na skupu su još sudjelovale Švicarska i Bugarska, a možda se pridruže još neke zemlje, jer taj fenomen je toliko široko povijesno i tipološki rasprostranjen da ga je izrazito teško svesti pod bilo koji drugi nazivnik osim nematerijalnog bogatstva. Postoji interes da se princip mapiranja suhozida proširi na sve zemlje nositeljice nominacije, kako bi se stvorila jedinsteva baza podataka te bi se one mogle uspoređivati i analizirati i na taj način razlikovati tehnike koje je cilj dugoročno zaštititi.
Inače, i Europa bori za održavanje takvih lokaliteta koje imaju okolišnu vrijednost kroz poljoprivrednu politiku i poticaje za očuvanje i obnovu suhozida. Koliko će najavljivani agro-okolišni poticaji uspjeti adekvatno izvesti RH veliko je pitanje jer je ta tematika izrazito kompleksna. Naime, okolišna politika nije pretjerano pomogla očuvanju suhozida na hrvatskim otocima jer se zabranom otvaranja kamenoloma kamen počeo uzimati iz gomila. Aktom koji štiti krajolik je zapravo postignuto da se jedan drugi krajolik počeo uništavati. Istraživanjem je utvrđeno kako je suhozidu jako teško odrediti starost i vrlo im je lako pomiješati slojeve, jer oni nakon desetak zima i ljeta izgledaju isto. Za sva kulturna dobra su svakako nadležni konzervatorski odjeli i arheolozi i uvijek je dobro da su prisutni na terenu.
Inače, internetsku domenu suhozid.hr registrirao je šibenski etnolog Jadran Kale. Kako su suhozidi po volumenu najznačajnija graditeljska baština u Hrvatskoj, i broje se u desecima ili stotinama tisuća kilometara, kao i zbog njihovog nastanka, etnolog Kale odlučio je krenuti u planiranje otvorenog javnog popisa, participativne inventarizacije suhozida. Dakle, svatko tko želi može čak i telefonom fotografirati, opisati i unijeti suhozidnu strukturu. Na taj način bi u slučaju suhozidne građevine svatko zainteresiran mogao zamijeniti geodeta koji terenskim radom obilazi i crta suhozid, ali i etnologa koji zapisuje okolnosti njegova nastanka. Spomenutim načinom postigla bi se ujedno i vrlo široka pokrivenost područja istraživanja i popularizirala neprocjenjiva kulturna baština. Na spomenuti način do sada je u bazu unesen značajan broj lokaliteta, između ostalog preko 1300 istarskih kažuna.
