DR. VESNA BOSANAC HEROINA DOMOVINSKOG BOJA
Tekst: Marijan Brajinović / Nikola Šimić Tonin
Foto: Der Standard
Čitam s tugom u očima naslovnice hrvatskoga tiska: Rat, okupacija, stres, zatvor i smrt sina, ostavili su trag na zdravlje dr. Vesne Bosanac, heroine domovinskog boja. Ostavila je neizbrisiv trag u modernoj povijesti grada Vukovara i Lijepe naše. U Vukovar se doselila kao dijete. Specijalistica je pedijatrije.
RODOM IZ SUBOTICE
21. ožujka 2022., umrla je legendarna liječnica i ravnateljice bolnice u Vukovaru. Meni su draži heroji koji postaju simbol građanske hrabrosti i humanosti koji riskiraju da za takav karakterni stav svaki dan plate vlastitom glavom. U takve karakterne ljude i vrsne stručnjake spada i liječnica i ravnateljica Vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac, rodom iz Subotice, koja je doživjela barbarsko ubijanje od strane četnika i raskalašene „Jugoslavenske narodne armije“, koji su počinili ogromne masovne zločine odmah poslije pada Grada Vukovara na pacijentima njezine bolnice.
HERR GENERAL, SIND SIE VERRÜCKT?
Dr. Vesne Bosanac prisjetio se dr. Marijan Brajinović: „Znajući koje je muke preživjela i kojim strahotama je svojedočila, pozvao sam je kao predsjednik Austrijsko-Hrvatskog društva u Beču da iznese strahote koje su počinili srpski agresori predsjednika Miloševića. Tako sam dr. Vesni Bosanac organizirao kratko poslije pada Vukovara konferenciju za tisak u Beču u „Cafe Landtmann“ te sam morao dočekati sam novinare i ispričati njen nedolazak radi velikih bombardiranja Osijeka. U njezinoj delgaciji su trebali biti predstavnici austrijske i njemačke manjine, koji su uspjeli doći, te je taj termin spašen i bez glavnog gosta. Tek 8. siječnja 1992. godine uspjela je doći dr. Vesna Bosanac u Beč i posvjedočiti koje su se sve strahote i zločini događali u Vukovarskoj bolnici.“
Upečatljivo je o tim svedočanstvima napisala u dnevnim novinama „Der Standard“ novinarka Inge Bacher – Dalma posvećujući dr. Bosanac veliki članak na drugoj stranici pod naslovom „Herr General, sind sie verrückt“?
ORGANIZACIJSKI TALENT
Dr. Bosanac kao voditeljica bolnice naredila je svom osoblju da se sklone u podrumske prostorije bolnice jer su četnici i JNA bomabrdirali bolnicu i to sa napalm bombama. Napadali su 86 dana, dakle skoro tri mjeseca na bolnicu u kojoj su bez pauze vršene operacije uz pomoć agregata. Dr. Bosanac je posjedovala organizacijski talent te je u rijetkim predasima od bombardiranja trčala kroz opustošeni i razrušeni Vukovar na općinu da bi poslala faksove na engleskog premijera Johna Majora, austrijskog ministra dr. Mocka, njemačkog ministra vanjskih poslova dr. Gentschera, te američkog ministra Cyrusa Vencea, te na Crveni križ, itd. Proslijedila je u vremenu od 4. listopada do 19. studenog 1991. ukupno 43 apela moleći zapadne političare da se probude i nešto poduzmu za spas nedužnih ljudi. Jasno da ona nije dobila nikakav odgovor.
Često puta je telefonom razgovarala sa agresorskim generalima srpske vojske, tako i s generalom Andrijom Rašetom, kome je rekla: “Gospodine generale pa jeste li ludi, na bolnice se ne puca“. Na to joj je odgovorio drski general: “ Da li ste sigurni gospođo doktor? To nije istina“.
ZADUŽILA BUDUĆE GENERACIJE
Dr. Bosanac se skrbila ne samo za 4.000 ranjenih, koji su prošli kroz njezinu bolnicu od čega je bilo 2.300 operiranih, nego i za širenje istine o zvjerskim zločinima ne samo za vrijeme bombardiranja Vukovara i kasnijih pokolja, nego je iznosila istinu o srpskim koncentracionim logorima, kroz koje je i sam prošla, gdje su ubijani ljudi bez suđenja i mnogima se ne zna ni danas za grob. Za njezine humane zasluge predlagana je zajedno s dr. Jurajem Njavrom za Nobelovu nagradu za mir, a i austrijski Rotary club joj je uručio nagradu za civilnu kuražu.
Ona zaslužuje ne samo počasno građansvo u rodnoj Subotici nego i u Vukovaru i Zagrebu kao i ulice koje se zovu po njoj, jer njezinom humanošću zadužila je buduće generacije.
