ZNAKOVI UPOZORENJA IZ WMO
IZVJEŠĆE WMO O GLOBALNOM STANJU KLIME 2015-2019.
Tekst: WMO/DHMZ
Foto; UN
Svjetska meteorološka organizacija (WMO) iz Geneve objavila je u nedjelju, 22. rujna 2019. na svojim mrežnim stranicama priopćenje o stanju globalne klime za period od 2015. do 2019. godine. U Izvješću WMO-a o stanju globalne klime 2015. – 2019., objavljenom kao izvor informacija za Samit o klimi glavnog tajnika UN-a, stoji da je prosječna globalna temperatura od predindustrijskog razdoblja porasla za 1,1 °C, a u usporedbi s razdobljem 2011. – 2015. porasla je za 0,2 °C.
Znakovi upozorenja i utjecaji klimatskih promjena – kao što su podizanje razine mora, nestajanje leda i ekstremni vremenski događaji – pojačali su se u razdoblju 2015. – 2019. , koje je na dobrom putu da postane najtoplije petogodišnje razdoblje u povijesti mjerenja prema WMO-u. Koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi također su se povećale do rekordnih razina, što znači da će se trend zatopljenja nastaviti još generacijama.
Izvješće o klimi, kojim je obuhvaćeno razdoblje do srpnja 2019., objavljeno je u sklopu sinteze izvješća visoke razine koju su izradile vodeće znanstvene institucije pod vodstvom Znanstvene savjetodavne skupine UN-ova samita o klimi 2019. i koje nosi naziv Ujedinjeni u znanosti. Izvješćem se pruža objedinjena procjena stanja Zemljina sustava pod sve većim utjecajem klimatskih promjena, dosadašnjeg odgovora čovječanstva te predviđenih promjena globalne klime u budućnosti. Naglašavaju se hitnost i potencijal ambicioznog djelovanja protiv klimatskih promjena kako bi se ograničile potencijalno nepovratne posljedice.
Koncentracija stakleničkih plinova
Prateće izvješće WMO-a o koncentracijama stakleničkih plinova pokazuje da je u razdoblju od 2015. do 2019. zabilježen kontinuiran rast razina ugljičnog dioksida (CO2) i drugih ključnih stakleničkih plinova u atmosferi do novih rekorda, pri čemu su stope rasta CO2 gotovo 20 % više nego u proteklih pet godina. CO2 se u atmosferi zadržava stoljećima, a u oceanima još duže. Preliminarni podaci podskupa lokacija za opažanje stakleničkih plinova za 2019. ukazuju na to da su globalne koncentracije CO2 na dobrom putu da dosegnu razinu od 410 ppm do kraja 2019. godine ili da je čak prijeđu.
“Uzroci i posljedice klimatskih promjena ne usporavaju se, već su u porastu”, izjavio je glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas, supredsjednik Znanstvene savjetodavne skupine UN-ova Samita o klimi.
Podizanje razine mora se ubrzalo, a zabrinjava i ubrzano smanjenje ledenih pokrova na Antarktici i Greenlandu, što će dovesti do još snažnijeg podizanja razine mora u budućnosti. Tragedije na Bahamima i u Mozambiku ove godine pokazale su da su podizanje razine mora i snažne tropske oluje doveli do humanitarnih i ekoloških katastrofa.
Izazovi su golemi. Osim ublažavanja klimatskih promjena, postoji sve veća potreba za prilagodbom. Prema nedavnom izvješću Globalne komisije za prilagodbu, najučinkovitiji način prilagodbe je ulaganje u službe ranog upozorenja te obraćanje posebne pažnje na prognoze orijentirane na posljedice.
Od velike je važnosti smanjenje emisija stakleničkih plinova, osobito u proizvodnji energije, industriji i prijevozu. To je nužno ako želimo ublažiti klimatske promjene i dostići ciljeve postavljene Pariškim sporazumom.
“Kako bismo zaustavili porast globalne temperature viši od 2 °C u odnosu na predindustrijske razine, moramo utrostručiti razinu ambicija. A kako bismo porast ograničili na 1,5 °C, moramo je upeterostručiti”, rekao je.
Podizanje razine mora
U petogodišnjem razdoblju od svibnja 2014. do 2019., globalna srednja razina mora podizala se stopom od 5 mm godišnje, u usporedbi s 4 mm godišnje u desetogodišnjem razdoblju od 2007. do 2016. To je znatno brže od prosječne stope od 1993., koja je iznosila 3,2 mm godišnje. Udio otapanja kopnenog leda iz svjetskih ledenjaka i ledenih pokrova s vremenom se povećao i sad dominira proračunom morske razine umjesto termalne ekspanzije.
Smanjenje površine leda
U razdoblju 2015. – 2018., prosječna minimalna površina morskog leda na Arktiku u rujnu (ljeto) bila je znatno ispod prosjeka razdoblja 1981. – 2010., a isto vrijedi i za prosječnu zimsku površinu leda. Četiri najniža zimska rekorda zabilježena su u tom razdoblju. Višegodišnji je led gotovo nestao.
Vrijednosti minimalne površine morskog leda u veljači (ljeto) te maksimalne površine u rujnu (zima) na Antarktici od 2016. godine znatno su ispod prosjeka za razdoblje od 1981. do 2010. To je u suprotnosti s prethodnim razdobljem 2011. – 2015. i dugoročnim razdobljem 1979. – 2018. Najniža i druga najniža ljetna površina morskog leda na Antarktici u povijesti mjerenja zabilježeni su 2017., odnosno 2018., pri čemu je 2017. također zabilježena i druga najmanja zimska površina leda.
Količina leda koja svake godine nestane iz antarktičkog ledenog pokrova porasla je najmanje šest puta, s 40 Gt godišnje u razdoblju 1979. – 1990. na 252 Gt godišnje u razdoblju 2009. – 2017.
Nestajanje leda iz greenlandskog ledenog pokrova znatno se ubrzalo od početka tisućljeća.
U razdoblju od 2015. do 2018., referentni ledenjaci Svjetske službe za motrenje ledenjaka ukazuju na prosječnu promjenu specifične mase od − 908 mm ekvivalenta vode godišnje, što je više nego u svim ostalim petogodišnjim razdobljima od 1950.
Toplina i kiselost oceana
Više od 90 % viška topline koji nastaje uslijed klimatskih promjena pohranjuje se u oceanima. Godine 2018. zabilježene su najviše vrijednosti količine topline u oceanima u povijesti mjerenja u gornjim slojevima od 700 metara. Druge najviše vrijednosti zabilježene su 2017., a treće najviše 2015.
Oceani apsorbiraju oko 30 % godišnjih antropogenih emisija CO2 i na taj način doprinose ublažavanju dodatnog zatopljenja. Međutim, oceani za to plaćaju visoku ekološku cijenu, budući da apsorbirani CO2 reagira s morskom vodom i mijenja kiselost oceana. Od početka industrijske revolucije kiselost je porasla za ukupno 26 %.
Ekstremni događaji
Više od 90 % elementarnih nepogoda povezano je s vremenom. Među elementarnim nepogodama prevladavaju oluje i poplave, koje su također dovele do najvećih gospodarskih šteta. Toplinski valovi i suše doveli su do gubitaka ljudskih života, intenziviranja šumskih požara i gubitka žetvi.
Toplinski valovi, koji su u razdoblju 2015. – 2019. predstavljali najsmrtonosniji meteorološki rizik, pogodili su sve kontinente i doveli do brojnih novih temperaturnih rekorda. Gotovo svim studijama značajnih toplinskih valova od 2015. ustanovljeno je da su na njih utjecale klimatske promjene, stoji u izvješću.
Najveće gospodarske štete povezuju se tropskim ciklonima. Sezona uragana na Atlantiku 2017. godine bila je jedna od najrazornijih u povijesti. Samo s uraganom Harvey povezuju se gospodarske štete od više od 125 milijardi dolara. Na Indijskom oceanu Mozambik su u ožujku i travnju 2019. pogodili dotad nezabilježeni razorni uzastopni tropski cikloni.
Šumski požari
Na šumske požare snažno utječu vrijeme i klimatske pojave. U većini šumskih područja, suša snažno povećava rizik od šumskih požara, posebno dugotrajnih požara. Tri šumska požara s najvećim gospodarskim štetama u povijesti dogodila su se u posljednje četiri godine.
Požari u mnogim slučajevima dovode do velikog otpuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu. U ljeto 2019. došlo je do dotad nezabilježenih šumskih požara u području Arktika. Ti požari samo su u lipnju u atmosferu ispustili 50 megatona (Mt) ugljičnog dioksida. To je više od zbroja emisija svih arktičkih požara u istom mjesecu u razdoblju od 2010. do 2018. U Kanadi i Švedskoj u 2018. također su zabilježeni veliki šumski požari. U neobnovljivim tropskim kišnim šumama u južnoj Aziji i Amazoniji također je došlo do požara koji su obuhvatili velika područja i utjecali na globalni proračun ugljika.
Klimatske promjene i ekstremni događaji
Prema Biltenu Američkog meteorološkog društva, u razdoblju od 2015. do 2017. 62 od 77 prijavljenih događaja pokazuju značajan antropogeni utjecaj na pojavu događaja, uključujući gotovo svaku studiju značajnih toplinskih valova. Sve većim brojem studija također je ustanovljen ljudski utjecaj na rizik od ekstremnih kiša.
