PROF. GOOGLE I PROMOCIJA PSEUDOZNANOSTI
Tekst: Dr. Tihomir Marjanac
Foto: www.kurier.at
Zar je geologija (još uvijek) jedina struka koju ne treba znati da bi se o njoj pisalo?
U Prirodi br. 970 (7-8/2008) objavljen je tekst pod sličnim naslovom; „Zar je geologija jedina struka koju ne treba znati da bi se o njoj pisalo?“ u kojem sam kritizirao laički pristup u medijskom pisanju o geološkim temama, s osnovnom porukom – da bi svi profesionalno zainteresirani ne-geolozi (prvenstveno novinari) trebali prionuti cjeloživotnoj edukaciji iz geologije kako bi bolje razumjeli ono o čemu pišu, i samim time bili u svom poslu bolji.
Od tada je prošlo cijelo desetljeće. Što se u međuvremenu dogodilo? Ništa! Nije bilo niti osobnih reakcija na taj tekst. Očito, bio je to pucanj u prazno. Niti je, očito, znanstvena zajednica zainteresirana za napredak u percepciji znanosti u javnosti, niti je za to zainteresirana šira laička zajednica. Život teče dalje. I dalje polupismeni pišu priloge o znanosti koje čitaju korisnici portala i novina, i sve se čini dobrim. Za ljubav istine, reakcije na neke objavljene tekstove, kad nisu „trolaste“ upućuju autora na bolje prevođenje (kad već prevodi strane tekstove) i kritičko razmišljanje. No, vidljivog poboljšanja i dalje nema. Valja znati i da pisano štivo ostaje dostupno duže no elektronička objava, pa se prije ili kasnije može doći do nečijeg teksta i uočiti autorovo neznanje, ili manipuliranje.
U poplavi gotovo svakodnevnih najava o katastrofičkim razmjerima klimatskih promjena za koje je, naravno, kriv samo i isključivo čovjek, zanemaruju se sva geološka saznanja o klimatskim promjenama u prošlosti Zemlje kada čovjek još nije bio na “dnevnom redu” evolucije, a o kojima se zaista uči i u školama. To zanemarivanje je svjesna akcija, jer se prošlost naše planete želi prikazati klimatski stabilnom, bez stresova, a u pozadini se prikriva kreacionističko vjerovanje da je Zemlja stvorena baš takva kakva je danas, i da je čovječanstvo krivo za bilo kakve promjene. Kako se množe zagovornici antropogenog globalnog zatopljenja, tako se slučajno ili ne, množe i zagovornici “inteligentnog dizajna” (kao protuteža evolucionizmu) i zagovornici “mlade Zemlje” (po kojima je Zemlja stara tek nešto više od 4000 godina). Negiranje prirodnih promjena klime, negiranje starosti Zemlje, pa i sve raširenije vjerovanje da je Zemlja ravna ploča, negiranje je svih spoznaja do kojih je došla geološka znanost u posljednjih 200 godina. Pri tome me manje iritiraju raznorazni “trolovi” i religijski fundamentalisti, u odnosu na školovane stručnjake raznih prirodnih struka koji su pojedine od spomenutih zabluda prihvatili za istinu, a sve neistomišljenike nazivaju “skepticima” pa i hereticima.
GLAS GEOLOŠKOG RAZUMA
Očito je da se svatko može izjašnjavati o znanstvenim temama, a ponajviše onima koje su još nedovoljno istražene ili nedovoljno poznate. Istraživanje koje je obuhvatilo mali broj uzoraka nipošto ne može biti sveobuhvatno, i ne može pružiti ni prave niti potpune odgovore. Pa ipak se na temelju tako fragmentarnih podataka i prekratkog razdoblja praćenja prirodnih pojava izvlače dalekosežni zaključci s nizom što ekonomskih, što političkih posljedica. Glas geološkog razuma se pritom ne čuje. Nažalost, i neki su geolozi prihvatili diktat glasne mase. Jer nije uputno biti protiv onoga što zagovara glasna “većina”, posebno ako iza njih više-manje otvoreno stoji politika, čak na međunarodnom nivou. Ako mislite da je to Orwelovska utopija, varate se, to jest Orwelovski, ali nije utopija. Ako danas želite istraživati klimu u geološkoj prošlosti, vrlo je vjerojatno da vam projekt neće biti prihvaćen niti financiran (kao što se dogodilo i autoru ovih redaka), no ako želite “istraživati” moguće posljedice topljenja leda na Grenlandu, dobit će te svesrdnu potporu. Mediji će odmah objaviti koji će sve gradovi na obali biti poplavljeni, kakve će to imati ekonomske i demografske posljedice. Po svemu sudeći, poznavanje geologije nije nužno za razumijevanje i izvještavanje o geološkim spoznajama i procesima. I Medicina (!) se suočava sa sličnim problemom kojega se personalizira kao dr. Google, i na žalost ozbiljnim problemima u javnom zdravstvu, jer kad je o preventivi (cijepljenju) riječ, “svi” znaju “sve”. Nažalost.
KURIKULUM U FUNKCIJI PSEUDOZNANOSTI
Teoretičari zavjera spadaju u urbani folklor, pa ipak dobivaju udarne termine u medijima, prikazuje ih se kao heroje koji razotkrivaju strogo čuvane tajne vodećih vladinih agencija (mahom iz SAD-a). Njihove riječi gutaju svi korisnici javnih medija, dobivaju elitne termine na TV, drže izvrsno posjećene javne nastupe, a knjige im se izvrsno prodaju. Ti “teoretičari”, često bez osnovne znanstvene naobrazbe, dobivaju aureolu medijskih super-zvijezda. Sve što je “na rubu znanosti” javnost objeručke prihvaća, i zanemaruje ono drugo – pravu znanstvenu istinu. Iritantno za sve one koji su svoj život posvetili širenju znanstvenih istina!
Počev od zabavnih medija, pa do sasvim “ozbiljnih”, svi se trude “podučavati” o novim, najnovijim spoznajama ovih i onih znanstvenika, što prosječni laik doživljava kao hvale vrijedan napor i prenošenje znanstvene istine. Tako možemo pročitati da su znanstvenici napokon riješili tajnu ovog ili onog, premda se o navedenome gotovo sve zna zadnjih pedesetak godina. Čak se uči u školama! Barem po dosadašnjem kurikulumu, a za ovaj novi nisam siguran.
Znanstvenici u svom radu istražuju nepoznato, preispituju poznato, analiziraju i uspoređuju, nastoje proširiti ljudski spoznajni okvir. Za to treba vremena i – novaca. No, bez novaca nema niti ljudi koji bi se time bavili. Ako samo pokušamo usporediti opseg istraživanja u geologiji (koja istražuje ustroj i povijest naše planete, ali i svih ostalih hladnih tijela u našem svemiru) s opsegom istraživanja u drugim strukama, uočit ćemo da je broj istraživača koji se time bave stvarno jako mali. Zašto? Očito je to nebitno, barem u odnosu na društvene struke.
NEGATIVNI ODJECI UBRZANE INFORMATIZACIJE
Da se vratim pitanju iz naslova; zar je geologija jedina struka koju ne treba znati …, mogu zaključiti nakon 10 godina da nažalost – nije! Čini se da je samo dio općeg trenda, da se o niti jednoj struci ne treba znati sve potrebno, nego upravo suprotno. Kolikogod mi se u vrijeme pisanja prvog teksta na ovu temu u Prirodi činilo da smo samo mi geolozi zanemareni, danas vidim da je to općenitija pojava. Na pseudoznanstveno i laičko tretiranje mnogih tema u medicini već poduže upozoravaju liječnici, a slično su uočile i mnoge druge struke, osim možda matematike. Hoće li budućnost donijeti nešto bolje? Svakako da neće, jer ubrzana informatizacija učenika dovodi do sve većeg udaljavanja od učitelja kao prenositelja znanja i vještina, i sve nekritičkijeg prihvaćanja šarenih poluistina i laži s Interneta. Možda ubuduće nećemo trebati niti školovati učitelje, bit će dovoljno platiti pretplatu za Google servis i učenicima kupiti tablete (ili slične uređaje) i prepustiti obrazovanje njihovom serveru. Naša će djeca vrlo brzo naučiti da se pokretom ruke po ekranu dolazi do svih znanja i odgovora, i da je vještina pisanja nepotrebna. U svijesti te djece biti će da znanje stvara i prenosi prof. Google (ili sličan) a ne da se za to treba svojski potruditi.
Fake news (lažne vijesti) su danas u medijima i na Internetu prava zaraza, gotovo epidemija, a što će biti ubuduće? Ima li za to “cjepiva” u tabletima i “pametnim” telefonima? Sumnjam! Pitam se što će se dogoditi kada jednog dana nestane struje?
