ZA SAD JE HRVATSKA DIO JI EUROPE A NE ZAPADNI BALKAN

Foto: N.J.B.A.S.

Hrvatska u vanjskoj politici Washingtona ne predstavka vruću temu kao što je to bilo u doba raspada komunističke Jugoslavije, ali pobjeda konzervativnog kandidata Donalda Trumpa koji se vraća u Bijelu kuću ipak će imati određenih učinaka na odnose između dvije zemlje. Kao prvo treba ustvrditi da su ti odnosi zbog određenih problema u posljednjih nekoliko godina spušteni na nižu razinu, ali ne zbog promjene politike Washingtona prema ovom geopolitičkom području, nego prije svega zbog hrvatske politike prema SAD-u kao ključnom saveznikuku u vanjskoj politici

DVOCJEVKA HOLBROOKE

Uvijek treba imati na umu što je Hrvatska učinila pobjedom nad Miloševičevom agresivnom politikom u Oluji, spriječivši njegovu namjeru podržanu od Ujedinjenog kraljevstva i Francuske za svaranje Velike Srbije. Kao izdavač novina za američke Hrvate “Croatian American” pratio sam u kolovozu 2000. godine službeni posjet Washingtonu predsjednika Stipe Mesića i premijera Ivice Račana. Demokratski predsjednik Bill Clinton zahvalio im je za sve što je Hrvatska učinila za američke interese na području bivše Jugoslavije, a glavni američki pregovarač Richard Holbrooke kasnije je napisao da su Hrvati za američke interese u tom ratu odradili “prljav posao” jer su pobjedom nad Slobodanom Milošvićem prisilili ga na pregovore koji su kasnije održani u Daytonu.

SRPSKI LOBY

Ovdje je važno učiniti malu digresiju koja se tiče američkog angažmana u zaustavljanju rata na Balkanu. Američki predsjednik George Bush kad se u Washingtonu u ranoj fazi velikosrpske agresije razmatrala mogućnost slanja američkih snaga u ratom zahvaćenu Jugoslaviju od svojih generala nikad nije dobio jasan odgovor kakvi su Srbi ratnici, jesu li kukavice kao Iračani ili fanatici kao Vijetnamci, jer su ga njegovi generali pod utjecajem srpskog lobija plašili da će to biti drugi Vijetnam i da bi na Balkan trebalo poslati nekoliko stotina tisuće vojnika. Kasnije kad su se Amerikanci vojno uključili u tom ratu poginuo je samo jedan Amerikanac i to u prometnoj nesreći. I još jedna važna napomena o američkom odnosu prema raspadu Jugoslavije. Često se citira izjava tadašnjeg državnog tajnika Jamesa Bakera da će Amerika štititi “jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije”, ali se namjerno ispušta drugi dio te izjave koji glasi da su “SAD protiv uporabe sile da bi se to jedinstvo održalo”, te “ako se SAD moraju odlučiti između demokracije i jedinstva Jugoslaavije uvijek će izabrati demokraciju”.

IGNORIRANJE CLINTONA

Ove temeljne činjenice uvijek treba imati u vidu kad se ocijenjuju američko-hrvatski odnosi. Sadašnja niža razina tih odnosa prije svega počiva na hrvatskoj strani, a posebice ako o njoj odlučuje na ovaj ili onaj način SDP, a u novije vrijeme francuski čovjek kakav je Andrej Plenković. Dovoljno je spomenuti da je prilikom dosad jedinog hrvatskog službenog posjeta Washingtonu Bill Clinton bio ponudio Ivici Račanu da do kraja rujna 2000. godine pošalje u Ameriku jednu jaku državno-poslovnu delegaciju kako bi se sastali s američkim biznisom zainteresiranim za ulaganja u Hrvatsku. On to nije učinio a umjesto slanja delegacije u Ameriku Ivica Račan otišao je u rujnu te godine na kongres britanskih laburista. To ignoriranje SDP-ovih državnih dužnosnika išlo je toliko daleko da je predsjednik Republike Ivo Josipović bio predlagao Ujedinjeno kraljevbstvo kao strateškog partnera?!

PREMIJER I PREDJEDNIK NA DISTANCI S AMERIKOM

U novije doba kroz dva mandata Vlade Andreja Plenkovića osim izgradnje LNG terminala na Krku koju su podržali Amerikanci hrvatska vanjska politika prvenstveno se bazirala na djelovanju unutar Europske unije. Poput Franje Tuđmana koji je umjesto američkih boeinga pod utjecajem Hrvoja Šarinića koji je na kraju otvoreno otkriven kao francuski agent naručio francuski Airbus, Andrej Plenković se umjesto američkog F-16 blok 70 odlučio za francuski Rafale. I predsjednik države Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković u novije doba iskazali su u više navrata da im nije stalo kao što bi se to trebalo očekivati s obzirom da su SAD glavni saveznik Republike Hrvatske za unapređenje odnosa s Washingtonom. Zoran Milanović je mrtav hladan odbio primiti prije dvije godine predsjednicu Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi koja ja za vrijeme jedne konferencije u Zagrebu tražila susret s njim. S druge strane Andrej Plenković je prema američkim izvorima duboko umiješan u korupciju pa mu je nedavno jedan američki kongresnik uputio pismo tražeći od njega da odgovori na nekoliko pitanja o korupciji vezanu za riječku luku kao i ignoriranju činjenice da američki porezni obveznici sudjeluju u financiranju između ostalog remonta američkih ratnih brodova u Kraljevici. S tim pismom upoznat je i američki državni tajnik Anthony Blinken ali je premijer to jednostavno ignorirao. Zato nije nimalo čudno što Andrej Plenković za nedavnog boravka u New Yorku na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda nije ostvario ni jedan kontakt s nekim rangiranim dužnosnikom administracije, a niti se sastao s američkim poslovnim ljudima.

NAJVAŽNIJI SAVEZNIK RH

Bez obzira na sve te negativne činjenice koje ukazuju na to da sadašnja vlast u Hrvatskoj na određeni način bojkotira suradnju sa SAD-om pa zato Washington nije dvije godine imao veleposlanika u Zagrebu američki pogled na ulogu Hrvatske na ovog području se ne mijenja jer se ona smatra kao članica NATO saveza i Europske unije ključnim čimbenikom stabilnosti na području bivše Jugoslavije. U Washingtonu se ne govori o Zapadnom Balkanu, kao što se na tome ustrajava u Bruxellesu, nego o Jugoistočnoj Europi kao dijela još uvijek nestabilnog geopolitičkog područja Sredozemlja. Posljednji državni tajnik koji je posjetio Zagreb bio je upravo Trumpov Mike Pompeo koji je naglasio važnost Hrvatske u promijenjenim geopolitičkim okolnostima. Nije zgorega pripomenuti da je tada, a vjerojatno će biti i u novom sastavu jedna od bliskim savjetnika u Trumpovoj administraciji američka Hrvatica Mira Radielovich Ricardel koja je svojedobno bila i glavna savjetnica republikanskom predsjedničkom kandidatu Bobu Doleu. U svakom slučaju ne treba očekivatida će se s obzirom na mnogo važnije globalne probleme s kojim je suočena nova Trumpova administracija odnos prema Hrvatskoj bitno mijenjati. Jedino preostaje da se bitnije promijeni odnos službenog Zagreba prema najvažnijem savezniku Republike Hrvatske u svijetu.