DEZERTERI BEZ LEGITIMITETA

Tekst: Vjekoslav  Krsnik

Foto: 45lines/HOP

Sadašnja politička kriza koja trese Hrvatsku ima izvorište u osobama koje bi po svojem položaju trebale biti političari a ne politikanti, kakvi su s jedne strane predsjednik Republike Zoran Milanović a s druge strane predsjednik Vlade Andrej Plenković. Ni jedan ni drugi nisu sudjelovali u stvaranju hrvatske države nego su u inkubatoru Ministarstva vanjskih i europskih poslova koje je privatizirao politikant Mate Granić gradili vlastitu političku karijeru dok su se njihovi vršnjaci borili protiv velikosrpske agresije kako bi se krvlju udarili temelji hrvatske države. Poseban je apsurd što i jedan i drugi potječu iz dobro situiranih jugokomunističkih obitelji kojima je hrvatski nacionalni i državotvorni identitet bio stran, pa im nije bilo ni na kraj pameti da se priključe svojim hrabrim vršnjacima nego su iskoristili svoje roditeljske političke veze da kao civilni dezerteri izgrade političku i poslovnu karijeru na visokim državnim funkcijama.

NEMAJU LEGITIMITET

Ni Zoran Milanović ni Andrej Plenković nemaju dakle potreban legitimitet da bi bili na čelu dvije najviše dužnosničke funkcije u hrvatskoj državi. Recimo, legitimitet na mjestu predsjednika države mogao je imati netko tko se zalagao za stvaranje hrvatske države i čak sudjelovao u borbi protiv velikosrpske agresije, dok je takav legitimitet na čelu Vlade mogao imati neki uspješni poduzetnik, što nije bio slučaj u ovih tridesetak godina postojanja države. Međutim, i Zoran Milanović i Andrej Plenković imaju legalitet koji je s obzirom da je Republika Hrvatska još uvijek i nakon 30-tak godina nesređena država na određeni način upitan. Kad je riječ o predsjedniku Republike kako se moglo dogoditi da Zoran Milanović koji je prije toga bio na čelu najlošije Vlade pobijedi Kolindu Grabar Kitarović, a kad je riječ o Andreju Plenkoviću kako je članstvo stožerne političke stranke prihvatilo bez protukandidata nametnutog briselskog birokrata koji je odmah najavio da će promijeniti HDZ, a zatim i Hrvatsku (?!).

PRISEGA PRED SVOJOM KLIKOM

Ako se analiziraju poliički putevi i Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića onda je jedini normalni zaključak da su i jedan i drugi više svjesno nego nesvjesno povlačili poteze koji su u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim i državnim interesima. Tu je čak eksponiraniji Zoran Milanović kao istaknuti član SDP-a dakle stranke koja je u Hrvatskome saboru otvoreno bila protiv osamostaljenja Hrvatske. Cijelom SDP-u, a Zoranu Milanoviću posebice, smetala je Hrvatska kao država. Dovoljno se sjetiti da je on u inozemstvu izjavio kako je Hrvatska “slučajna država”. To nije bila njegova “slučajna izjava” nego politički stav prema hrvatskoj državi. Kasnije je to demonstrirao drugim brojnim postupcima. Takva je bila izjava kako spomen ploču hosovcima u Jasenovcu treba baciti u smeće ili pak odlučnim odbijanjem da sudjeluje u događajima na kojima su sudjelovali hosovci s majicama na kojima je pisalo “Za dom spremni”. Da ne spominjemo drugo, dovoljno je podsjetiti na prisegu koju je dao kao predsjednik Republike pred svojom klikom a ne, kako je to uobičajeno, pred narodom koji ga je birao. Pozivajući se na svoju čast da će predsjedničku dužnost obavljati, između ostaloga, “savjesno i odgovorno” pri čemu će se držati Ustava i zakona te da će bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem državne vlasti i čuvati “nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost” hrvatske države. Svojim postupcima kao državnik Zoran Milanović sustavno krši prisegu koju je dao, a što je najvažnije ne samo da se ne drži Ustava i zakona nego ih krši kao što je, pored brojnih drugih poteza, bio njegov pokušaj da se kao predsjednik Republike protuustavno kandidira za nedavnim saborskim izborima. Zbog njegovih postupaka i izjava Hrvatska je na međunarodnom planu manje više izolirana, pa je to slučaj i sada s koleričnim odbijanjem da nekoliko hrvatskih časnika sudjeluju u Njemačkoj u jednoj misiji namijenjenoj podršci Ukrajini, iako je kao predsjednik Vlade redovno slao hrvatske vojnike u NATO-vu misiju u Afganistan. Uostalom on kao predsjednik države nikad otvoreno nije osudio rusku invaziju na Ukrajinu i te politike se drži do današnjih dana po čemu ga sasvim opravdano optužuju da je proruski čovjek. Svoju prgavost i nedostatak temeljnih diplomatskih manira pokazao je prije dvije godine kad je odbio primiti predsjednicu Zastupničkog doma američkog Kongresa, u SAD-u treću političku osobu po važnosti Nancy Pelosi koja je sudjelovala na jednoj konferenciji u Zagrebu. Sve to skupa predstavlja hoćeš-nećeš suučešće u hibridnom ratu koji se iz centra u Beogradu vodi protiv Hrvatske.

OKRUŽEN OSOBAMA IZ “FRANCUSKOG KRUGA”

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je s druge strane poslušni briselski birokrat koji se okružio pouzdanim osobama iz “francuskog kruga” kojemu naravno i sam pripada. To su Zvonimir Frka Petešić, Nina Obuljen Koržinek, Danijel Markić i Davor Božinović. Uspio je potpuno disciplinirati Hrvatsku demokratsku zajednicu provodeći politiku koja nema nikakve veze s Tuđmanovim HDZ-om. Na samom početku njegovog prvog mandata njega je u Hrvatskome saboru raskrinkao zastupnik Živog zida i usput rečeno hrvatski branitelj Branimir Bunjac koji mu je rekao: “Vaše izvješće otvorilo mi je oči. Do danas sam gajio nadu da ste vi ipak hrvatski premijer, ali nakon vaših današnjih riječi čvrsto sam uvjeren da ste vi samo jedan briselski projekt i ništa drugo. Ovakvo zaklinjanje u sve ono što je na ovome kontinentu loše, doista se rijetko čuje. Klanjanje Europskoj uniji, vjera kao da se radi o nekoj religiji, ne sjećam se da je ijedan hrvatski premijer ovako govorio u ovom saboru”. U svom bahatom autokratskom stilu Andrej Plenković mu je odgovorio: “Stranke poput vaše ruše referendume u Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj,… E, ovdje nećete. I drugi put ćete dobiti manje glasova i manje mandata, ja vam to jamčim. To će biti jedna od ključnih zadaća moje vlade”, poručio je Plenković Živom zidu. Na to je reagirala jedna blogerica na Facebooku Nadalina Soldo: “Ovo je prestrašno čuti u tzv. demokratskoj državi. Što mu znači “ruše referendum”? Valjda na referendumu narod odlučuje, i ne ruši ništa, nego iskazuje svoju volju. Po Plenkoviću narod ruši zamisli elita, a to je nedopustivo po njegovu mišljenju. Kako i čime on to jamči da će Živi zid dobiti manje mandata i kako se usudi reći da će to biti jedna od ključnih zadaća njegove vlade?”. Bilo kako bilo prijetnja Andreja Plenkovića se obistinila i Živog zida više nema nigdje a kamoli u Hrvatskome saboru.

26 MILIJUNA EURA ZA TZV. KULTURNE CENTRE

Kad je riječ o Plenkovićevom rušenju demokracije dovoljno se prisjetiti kako je potezom pera, a ne na demokratski način u Saboru smijenio tri Mostova ministra čime je naravno prekršio prisegu koju je dao u Hrvatskome saboru u kojoj se obvezao da će poštovati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svakoliki napredak Republike Hrvatske”. Upravo je Andrej Plenković zbog svoje politike bespogovornog podržavanja vođe “pete kolone” saborskog zastupnika Milorada Pupovca koji subverzivno djeluje kao agent četničke gariniture u Beogradu praktički suučesnik u tom hibridnom ratu protiv hrvatske države. Nakon što tolerira Pupovčevo djelovanje protiv Domovinskog obrambenog rata, želeći ga proglasiti građanskim ratom, nakon Pupovčevih sudjelovanja na četničkim dernecima u Srbiji, njegove izjave da je za njegove Srbe u Hrvatskoj glavni grad Beograd i nakon optužbe Aleksandra Vučića o Hrvatskoj uspoređenom s Hitlerovom Njemačkom, Andrej Plenković je najnovijom Vladinom odlukom da 26 milijuna eura dodijeli Pupovčevom manjinskom dijelu Srpske nacionalne manjine za otvaranje tzv. “kulturnih centara” potvrdio je da, htio ne htio, sudjeluje u hibridnom ratu “srpskog sveta” protiv vlastite države u kojoj je on predsjednik Vlade.