NOVI SCHENGENSKI ZAKONIK
Tekst: Panopticum
Foto: RT
Vijeće Europske unije je 24. svibnja 2024. potvrdilo novi schengenski zakonik, odnosno pravilnik EU-a koji se odnosi na upravljanje unutarnjim i vanjskim granicama te na pravila koja uređuju graničnu kontrolu osoba koje prelaze vanjske granice EU-a. Nova uredba EU stupit će na snagu 20 dana po objavljivanju u Službenom listu i izravno je primjenjiva u zemljama članicama.
Nova uredba uvodi mogućnost usvajanja mjera na razini EU-a kojima se ograničava pristup državljana trećih zemalja u EU u slučaju izvanrednog stanja u javnom zdravstvu velikih razmjera.
U tom slučaju nova pravila daju mogućnost, nakon odluke Vijeća, uvođenja usklađenih privremenih ograničenja putovanja na vanjskoj granici EU-a. Ranije to nije bilo moguće pa je EU tijekom pandemije Covid-19 mogao izdati samo neobvezujuće preporuke u pogledu ograničenja putovanja u zemlje članice. Osim ograničenja putovanja, Vijeće također može nametnuti testiranje, karantenu i samoizolaciju te druge zdravstvene mjere za građane koji nisu državljani EU-a koji ulaze u EU.
Uredba sadrži i odredbe koje će pomoći u rješavanju sekundarnog kretanja migranata iz jedne države članice u drugu. Država članica moći će državljane trećih zemalja koji su uhićeni u pograničnom području i ilegalno borave na njezinom teritoriju prebacit izravno u državu članicu iz koje su stigli, a to bi se trebalo odvijati u okviru bilateralne suradnje.
Također se nude i rješenja za situacije instrumentalizacije migranata, poput onih kada su bjeloruske dovodile migrante na granicu s Poljskom radi destabilizacije EU-a. Tako izmijenjeni zakonik o schengenskim granicama nudi državama članicama mogućnost ograničenja broja graničnih prijelaza ili smanjenja njihovog radnog vremena te omogućava pojačane mjere nadzora granica. Na taj način revidirani zakonik pojašnjava postojeći okvir za ponovno uvođenje i produljenje kontrola na unutarnjim granicama, što je moguće kada postoji ozbiljna prijetnja za javni red i sigurnost. Države članice bit će dužne procijeniti nužnost i proporcionalnost ove odluke te ocijeniti mogu li se ciljevi kojima se teži postići na druge načine.
Revidirana uredba utvrđuje maksimalno trajanje tijekom kojeg se te kontrole na unutarnjim granicama mogu zadržati. Od uvođenja kontrola na unutarnjim granicama mora se prethodno obavjestiti Vijeće, Europska komisija i Europski parlament i mogu ostati na snazi najviše dvije godine. U iznimnim situacijama, unutarnje granične kontrole mogu se produžiti za dodatnih 6 mjeseci, s mogućnošću obnavljanja jednom u ukupnom trajanju od jedne godine. Također, uredbom se predlaže da države članice umjesto uvođenja privremenih kontrola na unutarnjim granicama posegnu za alternatnim mjerama poput policijskih provjera i prekogranične suradnje.
