BOGOMOLJKA / MANTIS RELIGIOSA

Tekst: N. Šimić Tonin/G. Šafarek

Foto: Priroda

Bogomoljka (Mantis religiosa) strašan je grabežljivac livada i šikara. Bogomoljka je za mene drugo ime za jezu, stravičnu stravu. Biti ću do kraja iskren ne volim je vidjeti ni nacrtanu, a kamoli uživo, u prirodi. Nije me stid reći, uvijek sam se bojao Bogomoljke. Trauma je to koju vučem iz djetinjstva. Kao dijete sam se probudio naglo iz sna, zaspao na livadi čuvajući blago, i izravno u oči gledalo me je to čudovište. Krv mi se sledila u žilama. I od tada, radije sresti se oči u oči i sa zmijom samo s Bogomoljkom ne. A i dostupni podatci o njoj govore u prilog mom strahu: Bogomoljka je jedan od najvećih kukaca u Hrvatskoj. Veći primjerci dosežu pet i više centimetara, čak do 12. Bogomoljke lete, ali nisu to akrobacije vretenaca ni brzina pčele. Krila su joj velika i djeluju kao jedra. Pri opasnosti s jedne travke poleti na drugu. Livada je njezino stanište, iako se može naći i u grmlju. Bogomoljke su svjetlije boje pa se lako uočavaju u vrijeme leta. Duguljasta su oblika, a na glavi im se ističu velika ticala s mnogo osjetila. Imaju velike noge, a prednji par nogu često drže skupljen, kao da se mole – otuda im i ime.

UGLAVNOM NEPOKRETNE

Iako velike, bogomoljke nije lako naći u prirodi, jer su zelene. Čak i kad se vidi gdje je sletjela, teško ju je razlučiti u travi. U jesen nalazimo i dosta smeđih jedinki. Uz to, bogomoljke su uglavnom nepokretne pa ih i zbog toga ne vidimo, iako mogu biti doslovno ispred nosa. Skrivaju se pred pticama i ostalim velikim grabežljivcima, a noću se moraju dobro čuvati šišmiša koji ih eholokacijom lako pronalazi u letu. Drugi razlog zašto se bogomoljka ne voli pokazivati u tome je što je i sama grabežljivac. Ona je strah i trepet za druge kukce, a najstrašnije su joj oružje prednji udovi. Golemi su i vrlo pokretljivi, oboružani zupcima koji djeluju kao dio kakve naoštrene pile. Nema spasa jadnoj pčeli ili leptiru kad ih jednom ščepa bogomoljka. Bogomoljka ne lovi jurnjavom poput stršljena već se polako prikrada plijenu. Glumi travku ili grančicu koja se ljulja na vjetru i malo-pomalo približava se plijenu pa odjednom eksplozivno skače na njega i hvata ga živog. Tada počinje zadnji čin – proždiranje. Čvrsto u zagrljaju prednjih udova, grize glavu žrtvi sve dok se ne prestane otimati.

Ništa manje uzbudljivo nije ni parenje. Mužjak je prilično manji od ženke, ali čvrsto zgrabi ženku da se ne bi umiješao drugi mužjak. Usto, mora biti stalno na oprezu. Snažnija i veća ženka katkad mužjaka iskoristi, osim za parenje, i kao obrok. Za razvoj jaja potrebni su joj proteini pa ih nastoji osigurati proždiranjem mužjakova tijela. Ženka je u doba parenja zato vrlo agresivna.

BOGOMOLJKA VS CRNA UDOVICA

Uz običnu bogomoljku, u Hrvatskoj živi još 5 vrsta autohtonih vrsta bogomoljki. To su krunasta bogomoljka (Empusa fasciata), patuljasta bogomoljka (Ameles spallanzania), Ameles decolor, Iris oratoria i Geomantis larvoides.

Prije par godina na otoku Mljetu učini jedan pokus. U staklenu teglu ulovljene stavih Bogomoljku i Crnu udovicu. Zavrnuh nad njima izbušeni poklopac. Ujutro u tegli „ni traga ni glasa“ Crnoj udovici. Samo neki tragovi Crne udovice naslućivali su se na prednjim udovima Bogomoljke, oboružanim zupcima koji djeluju kao dio kakve naoštrene pile.