ZAŠTO 7. BIJENALE SLIKARSTVA NIJE NACIONALNA IZLOŽBA?

Trenutno je u Zagrebu u Meštrovićevom paviljonu otvorena izložba 7. bijenale slikarstva u organizaciji HDLU-a. Riječ je o manifestaciji koja se svake dvije godine sve više širi i dobiva sve veću financijsku podršku od Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba, Turističke zajednice Grada Zagreba i ostalih financijera. Jesu li to zaslužili i koliko transparentno djeluju možete saznati u tekstu pod naslovom „Kritički osvrt na 7. bijenale slikarstva i način selekcije sudionika“ koji je Sonja Švec Španjol kao nezavisna kustosica objavila na portalu PerceiveArt.com.

Naime, detaljnom analizom svih do sada održanih bijenala od 1. do aktualnog autorica je stekla uvid u način selekcije autora i sudionika koji je detaljno obrazložila u niže priloženom tekstu koji prenosimo i to kako slijedi:

Tekst: Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

Foto: HDLU/MKMRH

POVIJEST SE PONAVLJA ZAŠTO BIJENALE SLIKARSTVA U ORGANIZACIJI HRVATSKOG DRUŠTVA LIKOVNIH UMJETNIKA U ZAGREBU (HDLU) NIJE IZLOŽBA NACIONALNOG KARAKTERA VEĆ PRIKAZ TEK MANJEG DIJELA ZAGREBAČKE SCENE BLISKO POVEZANE S HDLU I ALU?

Kritički osvrt na 7. bijenale slikarstva i način selekcije sudionika

O ovogodišnjem bijenalu slikarstva nisam planirala pisati, jer sam 2019. godine napisala opširan tekst o 5. bijenalu slikarstva, a ove godine sam se dotakla krajnje neprimjerenih kotizacija za aktualno bijenale. No, nekoliko ključnih poteza je presudilo da se ipak osvrnem i na ovogodišnji bijenale. Prvi potez su krajnje licemjerni i drski zahtjevi u očitovanju HDLU-a o optužbama o cenzuri Slavena Tolja na 57. zagrebačkom salonu u kojem HDLU navodi kako je „odgovornost prema pisanoj i izgovorenoj riječi važna zbog održavanja kvalitetnih i solidarnih odnosa u struci“. Druga problematična stavka očitovanja HDLU-a jest onaj dio u kojem HDLU traži javnu ispriku prozvanih aktera „zbog iznošenja neistinitih informacija te nanošenja štete profesionalnom ugledu strukovne udruge“. Zašto su ovakvi zahtjevi krajnje drski i licemjerni? Zato što ako bi se itko ikome trebao ispričati to bi trebalo učiniti čelništvo HDLU-a prema svojim članovima, jer organizacija i realizacija 1. do 7. bijenala slikarstva podrazumijeva upravo ono za što HDLU traži ispriku – iznošenje neistinitih informacija i nanošenje štete profesionalnom ugledu strukovne udruge. Kako? Detaljno ću objasniti putem javno dostupnih podataka kao i službenih materijala koji su izašli u sklopu aktualnog 7. bijenala slikarstva.

Kako se katalog Bijenala slikarstva tradicionalno objavljuje i promovira pred samo zatvaranje Bijenala, trenutno je na aktualnoj izložbi u Meštrovićevom paviljonu dostupan samo novinski podlistak/prilog koji je izašao u suradnji s Večernjim listom. U njemu predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak navodi “da je Večernji list prepoznao projekt 7. bijenala slikarstva kao važnu i zanimljivu manifestaciju koju treba predstaviti širokoj javnosti te je prihvatio ulogu suorganizatora izložbe”. Moram priznati da sam ostala zbunjena činjenicom da je Večernji list naveden kao ”suorganizator“ koji je prepoznao kvalitetu manifestacije s obzirom da je u službenoj dokumentaciji koju sam dobila na uvid u Gradskom uredu za kulturu za prošli bijenale slikarstva, Večernji list naveden u troškovniku te da je za tisak posebnog izdanja Večernjeg lista od ukupno 16 stranica plaćena konkretna svota novaca dobivenih od Grada Zagreba? Ako se nekoga plati, a onda se navodi da je taj isti prepoznao “važnost i zanimljivost manifestacije” nisam sigurna koliko je prepoznao, a koliko je pristao na plaćeni angažman.

Isto tako, glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić i predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak slažu se da je Bijenale slikarstva ”nacionalna likovna manifestacija posvećena bilježenju scene i pomaka u mediju slikarstva, pokrenuta s idejom predstavljanja trenutnog stanja hrvatskog slikarstva, te kako bijenale predstavlja širok presjek generacija koje aktivno oblikuju hrvatsku scenu s ciljem bilježenja aktualne dvogodišnje produkcije”. I tu dolazimo do prvog, da citiram HDLU, „iznošenja neistinite informacije“ na koje se HDLU poziva u svom najnovijem očitovanju prema Slavenu Tolju, dok sami primjenjuju praksu za koju optužuju druge. Naime, da su glavni urednik Večernjeg lista i predsjednik HDLU-a u svojoj velebnoj izjavi koju serviraju široj javnosti pridjev ”nacionalna” zamijenili sa ”zagrebačka” manifestacija i dodali pod “skutama HDLU-a i ALU-a”, doista bi bili u pravu! Ovako se radi o čistoj obmani šire javnosti što ću potkrijepiti faktografijom i statističkim podacima koji HDLU-ovom vrhu nikako ne idu u korist.

S obzirom da sam napravila tablicu s popisom svih izlagača od prvog do aktualnog bijenala, kada se pogleda lista izabranih autora, pozvanih autora, kao i umjetnika i umjetnica koji su članovi povjerenstva za izbor radova, dolazimo do vrlo indikativnih podataka. Dominantna većina umjetnika i umjetnica čija se imena najčešće ponavljaju svake dvije godine na Bijenalu slikarstva su:

1. iz Zagreba
2. aktualni ili umirovljeni profesori sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti
3. bivši ili sadašnji studenti zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti
4. umjetnici/ce koji primarno žive i rade u Zagrebu

Kako bi se stekao uvid u kontinuirano ponavljanje istih imena sudionika i članova žirija, koji su u konačnici sudjelovali i u pokretanju Bijenala slikarstva, te su usko interesno povezani uz HDLU-ova predsjednika Tomislava Buntaka i potpredsjednika Josipa Zankija razradit ću ovu temu u nekoliko ključnih poglavlja.  

KAKO JE SVE POČELO?

U uvodniku priloga Večernjeg lista Tomislav Buntak se prisjeća početaka Bijenala slikarstva kada je ideja o pokretanju došla od profesora Dalibora Jelavića i tadašnjeg ministra kulture Bože Biškupića, a Tomislav Buntak i Josip Zanki su se objeručke prihvatili organizacije, dok su podršku dali i akademici Đuro Seder i Zlatko Keser, a akademik Zlatan Vrkljan je i pomogao u organizaciji. Podršci su se pridružili i Zoltan Novak, Matko Vekić i Gordana Bakić. Zapamtite dobro ova imena, jer će se ona često spominjati u nastavku teksta s obzirom da su trajno zastupljena od 1. do aktualnog 7. bijenala slikarstva i to u funkciji sudionika bijenala, pozvanih autora, članova žirija, a bogami i kao nagrađeni autori. Za one koji ne znaju, riječ je o aktualnim/umirovljenim/preminulim profesorima i profesoricama sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je donedavno u funkciji dekana bio i Tomislav Buntak – aktualni predsjednik HDLU-a u Zagrebu.

OSNIVAČI I POKRETAČI – UJEDNO I GLAVNI SUDIONICI BIJENALA

Ako se pitate kako su navedeni osnivači, pokretači i vjerni podupiratelji Bijenala slikarstva sudjelovali od osnutka do danas na ovoj velebnoj manifestaciji, odgovor je: revno, ažurno i kontinuirano! Da obrazložim. Profesor sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Matko Vekić sudjelovao je na svim bijenalima slikarstva do sada, dapače, ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka ga u svom tekstu navodi kao ”službenu konkurenciju Grand prix Bijenala slikarstva (novčana nagrada) 2021. godine”, a ove godine zahvaljujući osvojenoj nagradi, Matko Vekić ima i samostalnu izložbu u Galeriji Canvas u sklopu 7. bijenala slikarstva; Zlatan Vrkljan je mijenjao svoje funkcije od bijenala do bijenala: 1. bijenale – među pozvanim umjetnicima, 2. bijenale – član povjerenstva za izbor radova, 3. bijenale – među pozvanim umjetnicima, 5. bijenale – član povjerenstva, 6. bijenale i član povjerenstva i organizirana mu je samostalna izložba, a sudjeluje i na aktualnom 7. bijenalu; Zlatko Keser također sudjeluje u različitim funkcijama: 1. i 2. bijenale kao pozvani autor, 4. bijenale kao pozvani autor i dobitnik Grand Prix, te 6. i 7. bijenale kao pozvani autor; Đuro Seder je sudjelovao kao pozvani autor na 1. bijenalu kada je bio i član povjerenstva za izbor radova, također je sudjelovao na 2., 4., 5. i 6. bijenalu; profesor Zoltan Novak sudjelovao je na 1., 4., 5. i 6. bijenalu kao pozvani autor, na 2. bijenalu je bio član povjerenstva za izbor radova, 5. bijenale je bilo vrlo uspješan za Zoltana Novaka jer ne samo da je sudjelovao opet kao pozvani autor već je osvojio i Grand Prix! I ne brinite, nije došlo do prekida kontinuiteta, Zoltan Novak sudjeluje i na aktualnom 7. bijenalu slikarstva!

Ako navedenu faktografiju sumiramo: profesori sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti koji su dali podršku i pomogli u organizaciji i pokretanju Bijenala slikarstva ujedno su i sudjelovali na gotovo svim bijenalima i to najčešće u formi pozvanih autora, nagrađenih autora i autora koji su članovi povjerenstva za selekciju radova tako da možemo samo pretpostavljati jesu li birali svoje studente/studentice na natječajima za sudjelovanje na bijenalu slikarstva. Zbog zajedničkog zaključka urednika Večernjeg lista Dražena Klarića i predsjednika HDLU-a Tomislava Buntaka kako je Bijenale slikarstva ”nacionalna likovna manifestacija pokrenuta s idejom predstavljanja trenutnog stanja hrvatskog slikarstva te kako bijenale predstavlja širok presjek generacija koje aktivno oblikuju hrvatsku scenu” smatram važnim otvoriti pitanje kako to da u povjerenstvu zaduženom za odabir radova od prvog pa sve do aktualnog bijenala nema niti jednog jedinog profesora ili profesorice s ostalih likovnih akademija iz Rijeke, Splita i Osijeka ili pak etabliranih kvalitetnih samostalnih umjetnika iz drugih gradova u Hrvatskoj? Ne bi li takav žiri doista dao nacionalni karakter ovoj likovnoj manifestaciji, sukladno tome i transparentniju selekciju sudionika, a o širini presjeka generacija i prikazu trenutnog stanja hrvatskog slikarstva da i ne govorim.

FAVORITI UREDNIKA VEČERNJEG LISTA = FAVORITI HDLU-a

Urednik Večernjeg lista Dražen Klarić izabrao je svoje favorite sa 7. bijenala slikarstva i naravno da među njima ima i profesora sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, pritom ostale Akademije kao da ne postoje, a među mlađom generacijom je indikativno bilo za pročitati kako većina nagrada i priznanja koja su osvojili ili pak izložbe na kojima su sudjelovali su dominantno u organizaciji HDLU-a ili ALU-a u Zagrebu. Dapače, neki od favorita urednika Večernjeg lista se već duže vrijeme nalaze i u Upravnim tijelima HDLU-a što se može provjeriti na službenoj web stranici HDLU-a.

POPRATNI PROGRAMI BIJENALA SLIKARSTVA – MILJENICI VRHA HDLU-a

Iako je sve dosada navedeno sasvim dovoljno da pruži širi uvid u činjenicu kako Bijenale slikarstva nije nacionalnog karaktera već je primarno fokusirano na probrane aktere sa zagrebačke likovne scene, priča se nastavlja, jer ukorijenjenost HDLU-ovog biranja sebi najmilijih ide i dublje. Na službenoj stranici 7. bijenala slikarstva saznajemo kako će biti održana i izložba ALUzija na kojoj će izlagati studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, no ne i studenti akademija u Splitu, Rijeci ili Osijeku. Dapače, organizatori ističu kako Bijenale slikarstva “još jednom potvrđuje dugogodišnju suradnju partnerskih institucija ALU Zagreb i Hrvatskog društva likovnih umjetnika” što zaista čitatelje ovog teksta ne mora čuditi s obzirom na činjenicu da je predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak duži niz godina bio i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

U okviru 7. bijenala slikarstva organizirana je i šetnja uz stručno vodstvo kroz 30-ak murala u KBC-u Rebro u Zagrebu tzv. projekt Šarena bolnica, a moći će se vidjeti „radovi istaknutih akademskih slikara i slikarica Stipana Tadića, Tomislava Buntaka, Ane Ratković, Agate Lučić, Damira Sobote i mnogih drugih“. Iako je riječ o doista hvalevrijednom projektu, opet je riječ o projektu u organizaciji i realizaciji HDLU-a. Također je predstavljen i projekt „Umjetnost življenja“, murali u suvremenom stambenom prostoru u Parku Kneževa u kojem sudjeluju: Jelena Bando Dodig, Tomislav Buntak, Fedor Fischer, Danko Friščić, Matko Vekić i Zlatan Vrkljan. Od navedenih autora, čak i ako do sada niste znali, do ovog dijela teksta ste dobro usvojili tko je Tomislav Buntak, a zastupljenost Matka Vekića i Zlatana Vrkljana na bijenalima slikarstva sam već detaljno objasnila pa se valja dotaknuti i Fedora Fischera koji je sudjelovao na svih sedam bijenala do sada, dobio je i pohvalu na 3. bijenalu te je u sklopu 7. bijenala i u stručnom povjerenstvu za odabir radova.

Zanimljiv je i odabir čije ateljee posjetitelji mogu razgledati u sklopu 7. bijenala slikarstva. Naime, riječ je o slijedećim autorima: Zlatan Vehabović, Miro Vuco, Stjepan Šandrk, Gordana Bakić, Marko Zeman, Melinda Štefčić, Valentina Supanz Marinić i Željko Lapuh. Također će u sklopu 7. bijenala slikarstva biti održan i niz likovnih radionica pod vodstvom Mije Matijević Akrap.

Navela sam sudionike svih popratnih programa kako bi, uz već ranije obrazložene funkcije i involviranost uvijek istih imena u različitim funkcijama i aktivnostima u sklopu Bijenala slikarstva, nadopunila listu s umjetnicima koji sudjeluju i u popratnim programima, a istovremeno su aktivni članovi u Upravnim tijelima HDLU-a.

Fedor Fischer – član je Upravnog odbora HDLU-a ujedno zadužen i za tehničko-tehnološke standarde izložbenih prostora, zatim za sponzorstva i donacije te je član Komisije za autorska prava, položaj likovnih umjetnika i atelijere, te je u Komisiji za likovne priredbe i tribine i u Povjerenstvu za provedbu redovitog godišnjeg popisa imovine i obveza HDLU-a, sudjelovao je na svih sedam bijenala, dobio pohvalu na 3. bijenalu i član je Stručnog povjerenstva za odabir radova na aktualnom bijenalu, također je i autor likovnog postava 6. bijenala slikarstva

Stjepan Šandrk – član je Nadzornog odbora HDLU-a i član Komisije za likovne priredbe-tribine, sudjelovao je na 2.,3.,4.,5.,6. i sudjeluje na aktualnom 7. bijenalu slikarstva

Melinda Štefčić – članica je Odbora za statut HDLU-a, zadužena za međunarodnu suradnju i za sponzorstva i donacije, članica Povjerenstva za izbor radova na 3. i 4. bijenalu slikarstva, sudjeluje na 7. bijenalu kao selektirana umjetnica, ali je i voditeljica projekta „Šarena bolnica“ koji se predstavlja u sklopu popratnih programa 7. bijenala slikarstva

Grgur Akrap – sudjelovao je na 2.,3.,4.,5. i 6. bijenalu slikarstva na kojem je njegov rad korišten î za vizuale bijenala, sudjeluje i na aktualnom 7. bijenalu slikarstva, a također je dobitnik i Nagrade za mladog umjetnika na 3. bijenalu slikarstva te Nagrade Iva Vraneković na 4. bijenalu slikarstva, pritom je i član Upravnih tijela HDLU-a i to Odbora za dodjelu likovnih nagrada HDLU-a (posve logično s obzirom da je i sâm dobitnik dvije nagrade HDLU-a)

TKO JE SVE OSVAJAO NAGRADE U SKLOPU BIJENALA SLIKARSTVA?

Ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka svoj tekst u podlistku Večernjeg lista posvetila je nagradama umjetnicima u sklopu Bijenala slikarstva, pa prenosim ono što je navedeno u njezinom tekstu: Službena konkurencija – Grand prix Bijenala slikarstva (novčana nagrada)

2015. Robert Šimrak
2016. Zlatko Keser
2017. Zoltan Novak
2018. Matko Vekić

Ne, niste krivo vidjeli. Doista je riječ samo i isključivo o profesorima sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti koje sam bila spomenula na početku ovog teksta kada sam nabrajala zastupljenost osnivača, pokretača i podupiratelja manifestacije Bijenale slikarstva od samih početaka do danas. Tu bih samo nadopunila faktografiju s aktivnostima Roberta Šimraka i njegove zastupljenosti na bijenalu slikarstva. Dakle, Robert Šimrak je bio pozvan na 3. bijenale slikarstva, dobio je Grand Prix, bio je pozvan za sudjelovanje na 4. bijenalu slikarstva u sklopu kojeg je bio i član stručnog povjerenstva za selekciju sudionika (da li to znači da je pozvao sam sebe da sudjeluje – prosudite sami), a sudjeluje i na aktualnom 7. bijenalu slikarstva kao pozvani autor što samo potvrđuje činjenicu da Tomislav Buntak vjerno njeguje svoje odnose s odabranim bivšim i aktualnim profesorima s Akademije kojom je rukovodio u nekoliko mandata u funkciji dekana.

Nije li baš lijepo da nacionalno, kako ga organizatori vole nazivati, bijenale slikarstva u pravilu u povjerenstvu za odabir sudionika i među pozvanim umjetnicima ima primarno profesore sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, a te iste profesore organizatori bijenala slikarstva predano nagrađuju na svakom bijenalu? Zašto kažem da ih organizatori nagrađuju? Zato što su Tomislav Buntak i Josip Zanki jedini koji su od 1. do 7. bijenala kontinuirano bili članovi Povjerenstva za izbor radova izuzev 5. bijenala slikarstva kada Josip Zanki nije bio član povjerenstva, no bio je Tomislav Buntak koji je prigodno odabrao svoje kolege profesore Danka Friščića i Zlatana Vrkljana kao adekvatnu i pouzdanu zamjenu.

ČIME REZULTIRA KONTINUIRANA PRISTRANA SELEKCIJA U PRAVILU UVIJEK ISTIH UMJETNIKA I UMJETNICA?

Selekcijom uvijek istih autora i autorica dobijete izložbu u respektabilnom izlagačkom prostoru koja je s muzeološkog aspekta iznimno loše postavljena, pa dođe doslovce do bombardiranja očnog živca kada dođete u uži i zatvoreniji dio galerije Prsten u kojem je objedinjen poveći broj jakih kolorističkih radova većih dimenzija koji su smješteni u premale prostorne odjeljke. A koliko se organizatori ne trude i ne razmišljaju o likovnom postavu govori i činjenica da su neki autori (s obzirom da smo dokazali da većina redovno izlaže svake dvije godine) uvijek postavljeni na istim pozicijama unutar Meštrovićevog paviljona neovisno o sadržaju i formatu svojih radova. Autor likovnog postava 6. bijenala slikarstva je bio Fedor Fischer – redovni sudionik bijenala i član Upravnih tijela HDLU-a, koji je ujedno i plaćen za autorstvo likovnog postava, no nisam pronašla informaciju tko je autor ovogodišnjeg postava.

ŠTO JE ZAPRAVO BIJENALE SLIKARSTVA?

Da se organizatori Bijenala slikarstva drže osnovnih postavki koje promoviraju u javnosti, onda bi doista mogla biti riječ o respektabilnoj izložbi nacionalnog karaktera, no kada se ne bira po kvaliteti već izlažu uvijek ista imena bliska vrhu HDLU-a i ALU-a, onda dobijete izložbu koja prikazuje uvijek iste autore koji se više niti ne trude ponuditi nešto kvalitetno, jer vjerojatno idu s pretpostavkom da će proći što god prijavili, dok oni koji nisu bliski vrhu HDLU-a i ALU-a vjerojatno nikada neće dobiti priliku izlagati na Bijenalu slikarstva ili će biti statistička pogreška kako bi organizatori mogli opravdati nacionalni karakter. Da nije riječ o „predstavljanju trenutnog stanja hrvatskog slikarstva, te širokom presjeku generacija koje aktivno oblikuju hrvatsku scenu“ govori i činjenica da su na bijenalu slikarstva redovno zastupljeni autori čije radove doslovce možemo vidjeti samo na bijenalu slikarstva jer izuzev bijenala i nisu baš aktivni osim u projektima u organizaciji HDLU-a te njihove radove niste u mogućnosti vidjeti, primjerice, na drugim grupnim žiriranim bijenalnim ili trijenalnim izložbama ili pak samostalnim izložbama jer ne izlažu, barem ne unutar granica Hrvatske, u nekim značajnijim ustanovama u kulturi.

Na kraju se valja referirati i na autora čiji je rad odabran za plakat i promotivne materijale 7. bijenala slikarstva. Riječ je o radu Marka Zemana, umjetnika koji je izlagao na 1.,2.,4., 5. i 6. bijenalu slikarstva te naravno sudjeluje i na aktualnom 7. bijenalu slikarstva.

NAJPROBLEMATIČNIJA STAVKA – FINANCIRANJE BIJENALA SLIKARSTVA

Zašto su strani umjetnici plaćeni, a za hrvatske nema autorskih honorara?

Kada statistika i faktografija te javno dostupni podaci poništavaju ono što organizatori manifestacije Bijenale slikarstva žele i nastoje propagirati u javnom prostoru, kao jedno od najproblematičnijih područja nalaže se izdašno financiranje ovog projekta. Naime, Bijenale slikarstva se svake dvije godine sve više širi u svakom pogledu – sudjeluje više autora i sve više galerijskih prostora biva uključeno u realizaciju projekta, a sukladno tome povisuju se i troškovi odnosno financije koje HDLU kao organizator dobiva od Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba, Turističke zajednice Grada Zagreba i ostalih financijera ove manifestacije. Tim je tragičnija činjenica da uz pozamašan iznos koji dobiva za organizaciju i realizaciju Bijenala slikarstva, HDLU smatra etičnim potraživati kotizacije od svih prijavitelja na natječaj za sudjelovanje, pritom u javnom pozivu ne preuzimaju obvezu i trošak dostave i povrata umjetničkih djela, a o financiranju u vidu autorskih honorara za hrvatske umjetnike koji sudjeluju na izložbi da i ne govorim! No, tu se javlja jedna jako zanimljiva činjenica na koju sam naišla čitajući izvješće HDLU-a za 6. bijenale slikarstva u kojem je navedeno da su stranim umjetnicima koji su izlagali u sklopu gostujuće irske izložbe isplaćeni honorari i to za svih 27 umjetnika!

Također, u izvješću 6. bijenala slikarstva navedeno je da je HDLU kao organizator ukupno prihodio od navedenih izvora slijedeće iznose:

• Gradski ured  za kulturu – 60.000kn
• Ministarstvo kulture HR – 92.000kn
• Međunarodna kulturna suradnja – Ured Grada Zagreba – 8.000kn
• Vlastiti prihodi (ulaznice i sl.) – 32.034,73kn
• Sredstva sponzora ili donatora – 166.688,01kn (pozamašan iznos, nije navedeno o kojim sponzorima i donatorima je riječ)

Ostala sredstva (TZGZ, Culture Ireland, Irsko Veleposlanstvo) – 153.000kn

Da skratim računanje, riječ je o ukupnom iznosu od 511.722,74kn (tada je valuta još uvijek bila hrvatska kuna) što je pozamašan iznos za koji mislim da rijetko koja strukovna udruga u području likovne umjetnosti u Hrvatskoj ostvari?! I ako uzmete u obzir da od navedenog prihoda HDLU ne plaća autorske honorare hrvatskim umjetnicima za sudjelovanje, ne preuzima trošak slanja i povrata radova, naplaćuje kotizacije za sve prijavitelje u nemalom iznosu od 15€ mislim da je slika i više nego jasna.

SUMMA SUMMARUM

Na kraju ostaje pitanje odgovornosti financijera i do kada će isti podržavati ovakvu selekciju i organizaciju Bijenala slikarstva te pitanje odgovornosti članova HDLU-a koji svjedoče ovakvim peripetijama i kao legitimni članovi ne djeluju po tom pitanju.

Vjerujem da svatko tko je imao strpljenja pročitati ovaj poduži tekst do kraja shvaća zašto je krajnje licemjerno i drsko od Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu da objavljuje očitovanja u kojem nastupa kao moralna i etička vertikala. HDLU kao strukovna udruga poziva na odgovornost prema pisanoj i izgovorenoj riječi „zbog održavanja kvalitetnih i solidarnih odnosa u struci“, dok istovremeno godinama, pardon, desetljećima djeluje tako da svake dvije godine bira jedne te iste autore i autorice od kojih dominantu većinu čine članovi Upravnih tijela HDLU-a koji su i organizatori Bijenala, aktualni i umirovljeni profesori isključivo zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je u nekoliko mandata dekan bio upravo predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak. Ti isti profesori potom osvajaju novčane nagrade u sklopu Bijenala slikarstva, a također su neki od njih i članovi Upravnih tijela HDLU-a i članovi Povjerenstva za izbor radova što im omogućava da biraju svoje bivše i aktualne studente i studentice koje potom HDLU angažira u organizaciji i realizaciji popratnih programa jer su to naravno plaćeni angažmani. Tako novac kroz dodjelu nagrada odlazi onima koji su, za hrvatske uvjete, na vrlo dobrim stalnim profesorskim plaćama i onima koje se bira u Upravna tijela HDLU-a te im se dodjeljuju angažmani u okviru popratnih programa Bijenala poput likovnog postava izložbi i likovnih radionica, a riječ je naravno o financiranim angažmanima. Rade li to Tomislav Buntak i Josip Zanki kako bi možda osigurali iduće mandate i ustoličili svoje pozicije moći, ostaje na slučajnom čitatelju da prosudi…