DEKODIRANJE KULTURNOG SPEKTRA

Tekst: Lucija Novak

Foto: Klub putnika

Ako ste iskusni putnik koji je posjetio raznolika mjesta, sigurno ste zapazili da različite kulture imaju drugačije odnose prema bojama: čim izađete iz Europe, sve postaje šarenije. Da li ste se ikada zapitali zašto je zapadni svijet prigrlio manje živopisnu paletu, naginjući prema prigušenim tonovima i pastelnim nijansama?

Ukoliko se maknemo dalje od takozvanog “kolektivnog zapada” (kovanice koju je donedavno zamjenjivao naziv “prvi svijet”, a sada, u pokušaju političke korektnosti i specifičnije određenosti i ”globalni sjever”), svuda nailazimo na jarke boje koji prkose zapadnim normama. Uzmimo za primjer Afriku, gdje se tržnice prelijevaju živahnim plesom crvenih, žutih i plavih: od jarko obojene odjeće Masaia do kaleidoskopa začina na marakeškom bazaru, afrička paleta boja odraz je vizuelne živosti ukorijenjene u kulturi.

Situacija je slična i u Aziji, gdje svaka nijansa ima svoje značenje. Ukoliko posjetite tradicionalno kinesko slavlje, pozdraviće vas čuveni crveni lampioni, simboli sreće i prosperiteta. Sam Zabranjeni grad, sa svojm crvenim zidovima i narandžastim krovovima, primjer je upotrebe snažnih boja u arhitekturi. Po intenzitetu boja ne zaostaje ni Latinska Amerika – dovoljno je pomisliti na Karneval u Riju, ili meksički Dia de Muertos.

U svijetu gdje žive boje preplavljuju tržnice i urbane pejzaže, što je razlog zapadnjačke sklonosti ka tako konzervativnoj paleti? Pođimo skupa na jedno kromatsko istraživanje, odmotavajući povijesne, ekonomske, kulturne i druge niti koje su utjecale na ovaj fenomen.

Od antike do modernizma

Možemo pretpostaviti da korijeni ove vizualne suzdržanosti sežu do kolijevke zapadne civilizacije, gdje je posijano filozofsko sjeme reda i racionalnosti. U antičkoj Grčkoj i Rimu, naglasak na balansu, harmoniji i simetriji udario je temelje izvesnom estetskom minimalizmu. Iz njega je iznikla čitava jedna estetika koja je, umesto raskoši i ekstravagancije, favorizirala jednostavnost i skromnost. Kada pomislimo na antičke grčke statue, zamišljamo čisti bijeli mramor, kao simbol jednostavnosti, elegancije i savršenstva.

Međutim,  novija istraživanja otkrila su da su Grci zapravo bojali svoje statue živim bojama, koje su vremenom izblijedile; nedavno je otkriveno i da su tragovi boja namjerno uklanjani u kasnijim periodima, iz dogmatskih pobuda: dominantna povijesna matrica nije smjela biti dovedena u pitanje. Međutim, pogledamo li digitalne rekonstrukcije tako obojanih statua, osjećamo kognitivnu nelagodu: one nam se mogu učiniti neprijatnima, čak neukusnima. Iste te “čisto bijele” statue obožavali su umjetnici renesanse, koji su, vjerujući da tako nastavljaju tradiciju antike, i sami prigrlili estetiku bijelog mramora – ovaj put bez bojanja.

Utjecaj protestantske estetike na zapadnjačku percepciju boja također ne bi trebalo zanemariti. Svojim inzistiranjem na svedenost i asketizam, u kome se razmetljivost izjednačava sa grijehom, protestantizam je ostavio neizbrisiv trag u vizualnom identitetu zapadne kulture: jedna od stvari koje je Martin Luter zamjerao katoličanstvu je upravo pretjerana, po njemu ne samo nepotrebna nego i štetna, raskoš crkvenog interijera i eksterijera.

Taj se način razmišljanja i doživljavanja svijeta neminovno odrazio i na arhitekturu. U suvremenoj metropoli, građevine od betona, čelika i stakla uzdižu se poput bezizražajnih divova. Panoramski pogled na ovu arhitekturu svjedoči o etosu modernističkog pokreta, gdje se ukrasi odbacuju u korist čistih linija i neutralnih tonova, a vrhovni ideali su racionalnost i funkcionalnost. Ove minimalističke i funkcionalističke tendencije ujedinjene su u tzv. međunarodni stil, koji je nastao u Europi 1920-ih godina, da bi se potom proširio po cijelom svijetu.

Ekonomija minimalizma

Skočimo li kroz vrijeme do Industrijske revolucije, pronalazimo trenutak kada na pozornicu stupa masovna proizvodnja, i njen neumoljivi imperativ: efikasnost. Ograničena paleta sada više nije samo stilski, već i ekonomski izbor: kada se nešto proizvodi u milijunima primjeraka, raznovrsne boje predstavljaju značajan dodatni trošak.

Na individualnom planu, ne smijemo zaboraviti ni da je sposobnost usvajanja minimalističkog načina života, odražena kroz paletu korištenih boja, neraskidivo povezana sa socio-ekonomskim statusom pojedinca. Oni koji sebi mogu priuštiti život u prostranim domovima mogu lakše njegovati određenu estetiku, jer imaju dovoljno prostora za skladištenje, te veći dio svojih stvari drže izvan vidokruga. Nasuprot tome, pojedinci suočeni s ograničenjima prostora mogu se naći prisiljeni navigati svijetom koji zahtijeva drugačiji odnos prema materijalnim dobrima, gdje ista prostorija služi za spavanje, kuhanje, skladišni prostor, a ponekad i kao poslovni prostor (npr. prodavaonica ili radionica, čiji je najbolji primjer istočnoazijska shophouse, kuća-trgovina, i dan-danas široko zastupljena u Kini, Vijetnamu, Tajlandu i okolnim zemljama). Stoga se kromatski minimalizam mora promatrati ne samo kao preferencija dizajna, nego i kao odraz klasne privilegije, utjecaj socio-ekonomskih okolnosti na estetiku.

Neovisno od raspoloživog prostora, usvajanje koherentne sheme boja u našim domovima može biti prilično skup poduhvat. Poteškoća proizlazi iz potrebe za posebno odabranom kolekcijom predmeta koji se besprijekorno uklapaju u unaprijed određenu estetiku, ostavljajući malo prostora za nasumične nabavke ili povoljne opcije na koje slučajno naletimo (npr. na buvljacima). Iako početna investicija u visokokvalitetne, usklađene predmete može osigurati ujednačen dizajn, ukupni trošak opremanja cijelog prostora na tako dosljedan način može biti relativno visok. Sa druge strane, eklektičniji pristup, koji uključuje različite boje i stilove, omogućuje fleksibilnost postupnog stjecanja predmeta, ad hoc nabavki te financijski povoljnije izbore i, samim tim, raznolikiji interijer. Često se zaboravlja da minimalizam, osim dobrog oka za estetiku, zahtijeva i debeli novčanik.

Subverzivnost blagdanske sezone

Međutim, u samom srcu zapadnog minimalizma krije se fascinantna sezonska promjena koja se odvija tijekom zime, doba kada  sama priroda na sjevernoj hemisferi usvaja suzdržaniju paletu. Tijekom hladnijih mjeseci, zapadni svijet, u naletu kromatske ekstravagancije, dopušta bojama da zavladaju urbanim pejzažima. S dolaskom blagdanske sezone, ulice iznenada oživljavaju eksplozijom boja: treperave svjetiljke, vijenci i ukrasi mogu se naći u svakom kutku. Zapadnjačka estetika, izgladnjela za bojama tijekom dugih i bezbojnih zimskih mjeseci, nadomješta ovaj vizualni deficit spektaklom umjetnog šarenila. Nije slučajno što Djed Mraz, putujući nad zametenom planetom, nosi jarkocrvenu odjeću.

Na kraju, zapadnjačka sklonost ka ograničenoj paleti ima i svojih prednosti. U dobu kada informacije bombardiraju osjetila sa svih strana, sve manje kao tekst a sve više kao slika i video, suzdržana paleta služi nam kao dobrodošao vizualni odmor. Moderni um, koji plovi morem podražaja, nalazi utjehu u prigušenom i minimalnom. Ono što je u prošlosti možda predstavljalo estetski izbor, danas postaje kognitivna strategija, bijeg u pojednostavljenost uslijed neprekidnog suočavanja s vizualnim preopterećenjem. A ako ikada pomislite da je život prekratak za bež, vrijeme je da kupite avionsku kartu.