SLUČAJ ZAMBIJA: POSVOJITELJI OSLOBOĐENI, SUMNJE OSTAJU
Tekst: Vjekoslav Krsnik
Foto: Možemo!/Vlada RH
Medijski napuhana afera oko sudbine četiri hrvatska para, od kojih je jedan transrodni, optužena za trgovinu djecom u Zambiji je završena njihovim oslobađanjem. Međutim kao što je to bilo i na samom početku te afere ne samo da u ovom slučaju nisu raščišćene mnoge dvojbe i sumnjive okolnosti, nego su se njihovim oslobađanjem dodatno pojačale. Malo smiješno djeluje činjenica da je hrvatski veleposlanik u Egiptu Tomislav Bošnjak koji je poslan u Zambiju, iako ona nije pod njegovom ingerencijom kao “prevoditelj”, da bi na kraju ispalo kako je on imao glavnu ulogu i diplomatskom rješenju ovog slučaja. Budući da su posvojitelji bili nekoliko mjeseci pod pravosudnim postupkom a skupa s njima i još domaći optuženici, sama činjenica da je odbačena optužnica i svi akteri oslobođeni jedino može biti objašnjena korupcijom zambijskog pravosuđa…
UGROŽENA REPUTACIJA HRVATSKE
Ovaj slučaj otkrio je još jednu slabost Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Prije svega postavlja se pitanje zašto brigu o uhićenim Hrvatima u Zambiji nije vodilo hrvatsko veleposlanstvo u Južnoafričkoj Republici u kojoj je veleposlanik Antun Cicvarić rodbinski povezan sa suprugom Andreja Plenkovića. To je jedna nesuvislost, a druga je zašto je o sudbini uhićenih posvojitelja u završnoj fazi pred javnost istupao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a ne resorni ministar Gordan Grlić Radman. Logičan odgovor na ovo intrigantno pitanje glasi da je na određeni način bila ugrožena reputacija hrvatske države, budući da se radilo o ozbiljnoj optužbi o prikrivanju trgovine ljudima, odnosno u ovom slučaju još gorom jer su u pitanju djeca. Već u samom početku bilo je sumnjivo i upućivalo da tu nešto smrdi bili su ta četiri mlada hrvatska para od kojih jedan transrodni koji se odlučuju na posvojenje afričke djece, a ne na odgoj vlastite djece. Indikativno je da su svi oni, a posebice transrodni par, bili dio platforme “Možemo” koja se zalaže za novonametnutu rodnu ideologiju.
NERED U DRŽAVI
Da je u cijeloj priči s hrvatske strane postojao veliki nered iznijela je predsjednica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport Vesna Vučemilović (Hrvatski suverenisti) koja je ukazala da niti jedno tijelo u vlasti Republike Hrvatske ne raspolaže točnim podatcima o broju posvojene djece iz država kao što je DR Kongo koje nisu potpisnice Haaške konvencije o međudržavnom posvajanju djece. Još je više alarmantan bio podatak da su razni državni resori objavili različite podatke o točnom broju tako posvojene djece.
Prema podatcima Vrhovnoga suda u razdoblju od 2013. do 2022. godine hrvatski sudovi su donijeli ukupno 83 odluke o prihvaćanju odluka kongoanskih sudova o posvajanju djece. Međutim prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova 94 djeteta iz DR Konga imaju prijavljeno boravište u Hrvatskoj, pa su im izdani hrvatski osobni dokumenti. I konačno ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić pozivajući se na taj isti MUP izjavljuje da je u Hrvatskoj posvojeno 131 dijete iz DR Konga. Suočena s raznim podatcima državnih tijela saborska zastupnica je opravdano zaključila kako je upitno jesu li uopće sva ta djeca u Hrvatskoj, što upućuje na opravdanu sumnju kako se uistinu radi o trgovanju djecom.
SILENZIO STAMPA
Izuzetno je bilo uočljivo da u cijeloj priči o zaštiti četiri uhićenih u Zambiji ni jedan od vodećih hrvatskih medija nije se potrudio da istraži gdje su u Hrvatskoj dosad usvojena djeca iz DR Konga. Zavladala je kao i u nekim drugim osjetljivim slučajevima “silenzio stampa”, jer su neke izjave povećale dodatnu sumnju na djelovanje hrvatskih pravosudnih i drugih organa. Izuzetno je važno što je o slučaju uhićenih Hrvata u Zambiji u Ženevi na sjednici UN-ovog odbora za prisilne nestanke izjavio državni tajnik zambijskog ministarstva unutarnjih poslova i unutarnje sigurnosti Dickson Matembo. On je rekao da su ta djeca uzeta iz sirotiša, ali što je još važnije, jer to na cijelu aferu baca potpuno novo svjetlo, da “to nije prvi put da je ova skupina s djecom prešla granicu”, te da su kongoanske vlasti utvrdile da je “njihova dokumentacija lažna”. Po njegovoj izjavi čini se prvo, da se radi o organiziranoj skupini koja se bavi trgovinom djecom, a drugo da su službeni organi u Hrvatskoj bez provjere na temelju lažne dokumentacije izdavali dotičnoj djeci hrvatske isprave.
USAMLJENI ČIČAK
U Hrvatskoj je najdirektniji bio predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak koji je u izjavi nekim nezavisnim portalima, podsjetio da su dokumenti o posvojenju bili krivotvoreni te da se u ovom slučaju radi o trgovini djecom. O tome su bili obavješteni službeni organi ali nisu učinili ništa da se to zaustavi. Ivan Zvonimir Čičak je optužio Ministarstvo unutarnjih poslova da znaju kako se nekoj od ovako posvojene djece u Hrvatskoj gubi svaki trag, ali da o tome šute. Izričito je napomenuo da za ovaj slučaj postoji odgovornost hrvatskih vlasti, uključujući predsjednika, premijera i ministre pravosuđa i socijalne politike. Nakon toga ne samo da se izjavom predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora nisu pozabavili vodeći mediji, nego je Ivan Zvonimir Čičak znakovito zašutio, ali je zato slučaj pred javnošću preuzeo prozvani ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Dakle četiri hrvatska para kao i ostali osumnjičeni u Zambiji su oslobođeni svake krivnje, ali time sumnje da se u ovom slučaju radi o trgovini ljudima nisu otklonjene.
