ZNA LI JUTARNJI LIST IŠTA O ZELENOJ TRANZICIJI ENERGETIKE?
Tekst: Luka Šarić
Foto: SD/JL
„Hanza Media“, u čijem su vlasništvu „Jutarnji list“, „Slobodna Dalmacija“, „Globus“, „Sportske novosti“, „Glorija“ i mnoge druge tiskovine i portali, organizator je panel-rasprave pod nazivom „Energetika 2024. Zelena tranzicija hrvatske energetike“. Sponzori su: AZU, Energia naturalis, PPD, E-on Hrvatska, HBOR, HGK, HOPS, Inovapro d.o.o., JANAF, Končar, Plinacro i mnogi drugi. Skup će se održati 7. veljače 2024., a prisutna će biti i povjerenica Europske komisije za energetiku, što znači da će možda biti i europskog novca koji je također jednim dijelom i naš novac. Govornici na panelu biti će predsjednici uprava tvrtki koje će „Jutarnjem listu“ dati novac za „organizaciju“. Marijačić je u intervjuu dr. Markić rekao kako na takvim skupovima medij kao organizator može dobiti i po nekoliko milijuna kuna, odnosno u novoj valuti oko pola milijuna eura. Mnogo novaca za sjesti u polukrug i porazgovarati uz bocu vode. Treba to znati organizirati.
Za Pupovčeve „Novosti“ poznato je da žive isključivo od državnog proračuna, HRT smo prisiljeni plaćati, ali financiranje privatnih medijskih kuća nepoznato je većini hrvatskih građana. Nešto se o tome govorilo i u Saboru i na onim „opskurnim“ i „malim“ portalima i podcastima na koje ljevica gleda s prijezirom jer nisu „veliki“ kao njihovi profesionalni i objektivni mediji poput „Telegrama“, „Jutarnjeg“, „Večernjeg“, „24 sata“ i ostalih medijskih divova. Kada već spominjemo „Večernji list“, nedavno su premijeru Plenkoviću i Martini Dalić kao predsjednici Uprave „Podravke“ dali nagrade za gospodarstvenike godine. Jedno od njih odabrao je „stručni“ žiri, a drugo su odabrali „čitatelji“. Što reći na to? Ima li velike razlike od Sjeverne Koreje kada Kim primi nagradu iz područja bilo čega? Zašto se primjerice HEP ili Hrvatske šume moraju reklamirati u privatnim medijima? Riječ je o monopolističkim i velikim državnim mega tvrtkama kojima nije potreban takav marketing, ako im je uopće i potreban. Hrvatska bi bila puno ljepše mjesto kada bi novinarstvo živjelo od svog rada, doista neovisno o vlasti protiv koje sada prosvjeduju. Zamislite novine i portale koji pišu protiv svih vlasti kada rade protivno volji i interesu naroda. Tada bi Markov trg bio premali za sve građane koji bi došli poduprijeti Maju Sever, HND i ostale borce za istinu i pravdu.
Naime, hrvatski mediji, s time da pridjev „hrvatski“ treba uzeti s rezervom, ne mogu opstati na tržištu od prodaje novina ili oglasnog prostora. Ivica Marijačić, glavni urednik „Hrvatskog tjednika“, voljeli ga ili ne, u podcastu Željke Markić, voljeli je ili ne, izrekao je jednu bolnu istinu o kojoj mediji ne pišu. Svi veliki mediji u Hrvatskoj bliski su s vlasti i primaju novac iz državnog proračuna, a jedan od načina kako dobiti novac, a da narodu to prođe „ispod radara“, jest organiziranje raznih konferencija na kojima se „raspravlja“ o turizmu, poljoprivredi, politici, ekonomiji, a sponzori su velike državne firme poput HEP-a, INA-e, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske banke za obnovu i razvoj, JANAF-a i mnogih drugih. Naravno, ima i privatnih poduzeća, ali ove velike tvrtke u vlasništvu države itekako izazivaju pozornost. „Hrvatski tjednik“, voljeli ga ili ne, financira se gotovo pa isključivo od prodanih primjeraka, a od države ne dobiva ništa. Koliko bi se tek vrtića izgradilo kada državni novac ne bi završavao u privatnim medijima, u ime slobode i raznolikosti medija, kako nam to tumače naši predsjednici vlada i ministri zaduženi za rasipanje novaca.
