ŽIVOT KRAVATA

Tekst: Marijan Brajinović/Nikola Šimić Tonin
Foto: Raj Srivastava

Nedavno je objavljena knjiga autora Monike Helfer i Michaela Köhlmeier Život kravata (Das Leben der Krawatten) od izdavačke kuće Brandstätter. Prije je kravata bila sastavni dio garderobe muškaraca, te su imali u ormaru na desetke raznih kravata. Na nekim sudovima u Beču kao Zemaljskom sudu za civilno pravne poslove ni odvjetnici ni tumači se ne smiju pojaviti bez kravate. Oni koji nemaju kravate doživljavaju se kao oni koji omalovažavaju instituciju u koju dolaze.

ODRAZ KARAKTERA

Jednom prilikom sam pisanim putem pitao poznatog opernog komentatora Marcela Pravy-a, čiju kravatu imam u mojoj kolekciji, zašto i kod koje prilike nosi kravatu. Njegov odgovor je glasio: “Uvijek kada idem u operu da bi time odao počast Mozartu”.
Danas ljudi očito vežu crnu kravatu samo kad idu na pokop da odaju zadnju počast pokojnomu, što je lijepo, no onda bi to morali činiti i kada idu u crikvu da časte Boga.
Autori publikacije “Život kravata” su očito bez ulaženje u genezu ili nastanak kravate bili fascinirani velikim brojem kravata Geralda Matt, bivšeg direktora Muzeja za primjeneju umjetnost (MAK) te su na tu temu napisali zanimljivu publikaciju, koja je ilustrirana kravatama gospodina Matta.

Dakle, kravata je ukrasni odjevni predmet s kojim se svatko inscenira kako njemu odgovara i time stavlja na svoju garderobu zadnju točku kao što se to stavlja kod ručnog pisanja na slovo “i”. Kroz kravatu se odašilju signali o samom sebi i vlastitom karakteru bez toga da smo toga svjesni. Mnogi ljudi kroz kravate čitaju karakter dotičnog čovjeka kako je to rekao i poznati američki režiser Martin Scorsese. Isti je na upit, a što je sa ljudima koji ne nose kravatu sarkastično rekao: “Onda oni nemaju karakter”.

ODJEVNI PREDMET MUŠKE LJEPOTE

O kravati su pisali i drugi pisci u Francuskoj jer su tamo hrvatski vojnici koji su ratovali u 30.- godišnjem boju 1618.- 1648., nosili rupce oko vrata u znak da su zaručeni ili oženjeni i vjerni svojoj ljubavi. Tu modu su primjetili francuski plemići i istu malo stilizirali te je nazvali: ”mode a la croate” (moda na hrvatski način). Neki autori su poučavali u svojim knjigama ljude kako se nose kravate (”L`art de de mettre sa cravate”), dok je Gradišćanski Hrvat dr. Stefan Benczak izdao predivnu monografiju na više jezika po naslovom: ”Majestät Krawatte und ihre Vorgänger”.

Austrijski autori publikacije “Život kravata” su mišljenja da je kravata jedan od zadnjih odjevnih predmeta muške ljepote, a u zadnje vrijeme i ženske jer i neke žene rado nose kravatu. Navodno je poet Baudelaire boju svoje kose određivao po kravati koju je nosio. Ako žene počnu nositi kravate onda će kravata doživjeti renesansu a bome i frizeri koji će morati uvijek načinjati nove frizure sa bojom koja odgovara kravati.

HRVATSKA KRAVATA BEZ MUZEJA

Hrvatski kulturnjaci nemaju sluha za promicanje produkta koji je usko vezan sa Hrvatima a bome i sa cilim svitom, posebno s muškim, jer svi koji nose kravatu su usko povezani sa hrvatskim izumom i bez toga da to znaju. Kad bi Hrvatska davala samo polovicu potpore koju daje za …, onda bi dobili muzej nulte kategorije u koji bi svi turisti rado išli vidjeti kravatu nekog poznatog koji je iz njihove zemlje ili koga poznaju preko medija.

Pokušaji da se izložba iz kolekcije dr. Benczaka organizira u Bruxellesu prilikom primanja Hrvatske je propala zbog nemara i neznanja hrvatskih zastupnika. Zalaganjem autora predivne gore navedene monografije i vrijedne kolecije artifakta na temu kravata je pokazana u glavnoj zgradi Europskog savjeta u Strassbourgu kao i u Mađarskoj. Prije će biti takva izložba organizirana od hrvatske manjine u Srbiji, nego u Zagrebu, što nije na čast onima koji kroje hrvatsku kulturu.