ZAGREBAČKI ADVENT 2022. – FIJASKO?
Tekst: S. Kapetanović
Foto: L. Hoffmann
Počeo je ovogodišnji Advent u kojem na svoj način uživaju i oni koji vjeruju u Boga, i oni hedonisti koji ne vjeruju u osnovnu poruku adventa – iščekivanje Božića. Zagreb se proteklih godina ponosio time da je bio izabran za domaćina najboljeg Adventa, a ta je reputacija privukla i horde turista, koje su i sada tu. No, hoće li grad i Advent u Zagrebu ispuniti njihova očekivanja? Sumnjam.
MALOBROJNE KUĆICE
Brzinski obilazak ovogodišnjih adventskih instalacija u gradu me podsjetio na neke davno zaboravljene skromne naznake adventskog blještavila i optimizma. Da je danas 1970-ta godima, možda bih bio oduševljen, ali nije. Da skratim, dvoumim se u procjeni je li ovogodišnji advent 1/3 ili 1/4 prethodnih koji su nam donijeli solidan turistički prihod. Gužva u gradu, kakofonija jezika i redovi pred mjenjačnicama govore da smo opet privukli masu turista, ali starom slavom!
Broj kućica koje su ranijih godina nudile gastronomske delicije i suvenire ne da je prepolovljen, nego rasčetveren! Da li je to zato što je bivša gradska vlast pretjerala s njihovim brojem, pa su u njima, zamisli užasa, svoj džeparac zaradili i mnogi zagrebački studenti, ili zato što su se nekim čistuncima kućice činile neprimjerenima za hoch gradski ambijent, nije mi poznato. Netko će možda reći da je u ovo postpandemijsko (zar zaista?) vrijeme dobro i ovako. Možda, ali upravo zato posjetitelji traže odušak i opuštanje, a ranijih smo se godina očito razmazili.
Ove godine su se zakupci malobrojnuh kućica koje nude hranu ograničili na kobasice i germ-knedle. Jadno, uz rijetke i časne iznimke! Razumijem da je teško nuditi s nogu delicije, ali upravo zato bi pokoji stolac dobro došao, barem za starije ili djecu. A stolaca je ranije bilo, pa i klupica i stolića. Sad su to rijetke instalacije, a kiša već danima nesmiljeno pada.
SUMORNI TUNEL
Glavni Zagrebački trg krasi lijepa jelka s ukrasima od prošle godine. Nije to loše, nego je nemaštovito. Da podsjetim, slično je bilo i 1970-tih godina. Tada su ukrasi bili stiroporne pahuljice koje su potrajale godinu-dvije pa su ih zamijenili licitari, a danas su to drvene uspinjače i toranj Lotrščak uz pokoje licitarsko srce i velike platnene mašnice.
Tu je i neizbježan tunel u kojem se nalazi, priznajem, maštovita instalacija koja dočarava polarnu svjetlost, barem meni tako izgleda. No pristup do nje je sumorni tunel koji vjerno dočarava okrutnu zbilju da je to ipak ratno sklonište. Ranijih godina se ta siva slika ipak uspijevala prikriti šarenim instalacijama i izložbama, kojih ove godine nema. I tu je organizatorima očito ponestalo mašte.
OTUŽNI TOR U CENTRU METROPOLE
Umjesto šatora na trgu Bana Jelačića koji je mnogima bio trn u oku, a mnogima opet spas od kiše i hladnoće dok su čekali tramvaj (što se ponavlja i ove godine) tu je otužni “vrt” nalik na granama ograđen tor, s par ukrasa okruženih očerupanim granama neke jadne jelke, uz neizbježnog zubatog orašara koji mi budi gorko sjećanje na uniforme i ratna stradavanja. Tu je i maketa topa okrenutog prema istoku. Baš neki Božićni ugođaj, taman za moj PTSP!
Da ne griješim dušu, na par mjesta ima jako šarmantnih instalacija, ali koje su postavili pojedini trgovački centri, pa nisu neposredni doprinos grada. Na trgu Kralja Tomislava ponovno je postavljeno klizalište, ali nedostaju ukrasi. Ispada da je klizanje samo sebi dovoljno. Kome to pak nije dovoljno može se okrijepiti na kioscima koji su postavljeni uz rub parka, a u kojima se nudi tipizirana ugostiteljska ponuda – kobasice + kuhano vino. I to po paprenoj cijeni. Pa tko voli ….
Grad djeluje otužno, a to ne mogu ne vidjeti i turisti, barem dok ne popiju koju litru kuhanog vina, koje vidjelo vino nije, i dok im ne padne mrak na oči. A kad padne mrak pa se upale lampice sve izgleda nekako ljepše, naravno tamo gdje ih ima, jer u većini većih ulica nisu ni postavljene. Moj bi pokojni otac rekao da su ta zvonca i komete običan kič, ali su meni bile baš primjerene za blagdanski doživljaj inače sumornog potresenog grada koji se bori s oronulim fasadama, žbukom koja otpada s pročelja i sanacijom potresnih rana.
SKRIVENA KARTA ADVENTSKIH INSTALACIJA
Ideja da se adventske atrakcije (na primjer luna-park) izmijeste iz strogog centra grada na “neiskorištene” trgove nije mi baš sjela. Kako živim podalje od centra grada, a u mom kvartu nema baš ničega što bi makar izdaleka naznačivalo neku svetkovinu, sad bih trebao istraživati u širem centru što je gdje postavleno, pa da se eventualno prepustim blagdanakom opuštanju i zabavi. A kako je tek turistima? Putokaza nema nigdje, a kartu s adventskim instalacijama nisam našao niti na internetu, ili je tako dobro skrivena da ju mogu naći samo znalci.
Javni gradski prijevoz se vikendom preusmjerio, pa su neke od najfrekventnijih tramvajskih linija privremeno ukinute, pa pokislim turistima i stanovnicima prekosavskih četvrti ne preostaje ništa drugo nego da do željezničkog kolodvora i autobusnog terminala pješače i vuku svoje neizbježne kofere, i tko zna što si sve misle.
Vikendom centar grada “krase” i dizalice koje dokazuju da se grad nakon potresa ipak obnavlja, ali zbog kojih trpi i javni prijevoz, a ogorčeni putnici negoduju jer nisu unaprijed ništa znali. Tu su si ipak sami krivi što nisu na telefone instalirali najnoviju aplikaciju za praćenje gradskog javnog prometa.
Znam da će ovaj kritički osvrt naići na neodobravanje, ali one koji misle da je ove godine advent u Zagrebu zaista “bolji no ikad” (što je istaknuo portal story.hr) savjetujem da zavire u knjigu “Advent u Zagrebu/Advent in Zagreb” u izdanju izdavačke kuće Meridijani, pa nek usporede.
Advent je prvorazredni turistički događaj, a gradska uprava bi morala biti svjesna koliki je njegov financijski potencijal. Ali, nema kruha bez motike i prolivenog znoja! I za kraj poruka; na greškama se uči, a pametni uče na tuđima i nastoje izbjeći vlastite.
