USKRS 2019. NA OGNJENOJ ZEMLJI I USKRŠNJIM OTOCIMA

Tekst: Prof. dr. sc. Zoran Stiperski

Foto: PMF

Studijsko putovanje u Čile, Argentinu i Urugvaj u periodu od 13. do 29. travnja 2019. godine odvijat će se u šest različitih regija: četiri (Atacama, Ognjena zemlja, Uskršnji otok, središnji Čile) u Čileu, jedna (Patagonija) u Čileu i Argentini i jedna oko zaljeva Rio de La Plata (Buenos Aires i Montevideo) u Argentini i Urugvaju. Putovanje uključuje tri glavna grada Čilea, Argentine i Urugvaja (Santiago, Buenos Aires i Montevideo), sjeverni pustinjski dio Čilea (Atacama), južni planinski dio Čilea i Argentine (Patagonija i Ognjena zemlja), te izolirani pučinski polinezijski Uskršnji otok koji politički pripada Čileu. Naglasak putovanja je na različitostima Čilea.

Osim tri glavna grada, posjetit ćemo još i gradove Valparaiso, San Pedro de Atacama, Puerto Williams, Hanga Rou, Punta Arenas, Puerto Natales… Putovanje možemo svesti u dvije riječi: glavni gradovi na početku i kraju putovanja, te prirodne različitosti Čilea (i Argentine). Odmah je važno naglasiti na goleme udaljenosti (više tisuća kilometara) između pojedinih regija koje prelazimo zrakoplovima. Jedino je manja udaljenost između Patagonije (planinski Andski jug Čilea i Argentine) i Ognjene zemlje (sam južni vrh Južne Amerike) koju također prelazimo zrakoplovom. U svakoj pojedinoj regiji koristimo iznajmljene automobile (pustinja Atacama i Uskršnji otok), autobuse (veliki gradovi i Patagonija) i brzi brod (Buenos Aires-Montevideo). Program je rađen na temelju važnosti, poznatosti i posebnosti, te su se tražili najbolji i ponajbolji primjeri za svaku pojedinu posebnost Čilea s dodatkom glavnih gradova Argentine i Urugvaja. Ovim se putovanjem uključile sve važne regije Čilea. U pustinji Atacama vidjet ćemo polje gejzira, slana jezera i lagune, dine, špilje u slanim stijenama, te arheološke ostatke naseobina. Bit ćemo smješteni u pustinjskom gradu San Pedro de Atacama. Patagoniju upoznajemo kroz čileanski nacionalni park Torres del Paine (često smatran najljepšim u Čileu) i argentinski nacionalni park Perito Moreno Glacier (često smatran najljepšim u Argentini). Na čileanskoj strani su dominantne planine, a na argentinskoj ledenjaci i ledena polja. Posjetom samom jugu kontinenta, postjetit ćemo najjužniji grad na kontinentu i Svijetu, te imat prilike vidjeti iskonske guste šume (posljedica zaklonjenosti od utjecaja Antarktike). Uskršnji otok, kao izolirani, pučinski, polinezijski otok poznat je po vulkanskoj građi, krateru i predkolumbovskoj, polinezijskoj kulturi vidljvoj ponajprije po brojnim kipovima (moai) razbacani po tom otoku. Putovanje uključuje tri mjesta koja se nalaze na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne i prirodne baštine: Los Glaciares National Park u Argentini te Rapa Nui National Park (Uskršnji otok) i Historic Quarter of the Seaport City of Valparaíso u Čileu.

Kraći opis pojedinih mjesta posjeta:

Čile je država neobičnog oblika. Izrazito je izdužen i uzak. Prosječna širina zemlje je oko 160 km (od istoka do zapada), dok se proteže od žarkog pojasa (17,5 paralela) na sjeveru do svega oko 1000 km od Antarktike na jugu (56,0 paralela). Posljedica izduženosti sjever-jug je postojanje znatnih klimatskih razlika unutar Čilea. Zračna udaljenost od najsjevernije do najjužnije točke u Čileu je 4.270 km. Zračna udaljenosti između Osla i Zagreba je tek 1.605 km, ili udaljenost od najsjevernije kopnene točke Europe, Nordkappa do grčkog otoka Krete je 3.995 km. Ili, zračna udaljenost između Lisabona i Moskve je 3.906 km. Udaljenost od 4.270 km u smjeru sjever-jug dovoljno govori koliko različitih klimatskih zona ima Čile. Priobalni planinski niz Anda dijeli Čile od Bolivije na sjeveru i Argentine u središnjem i južnom dijelu te predstavlja otežavajuću prirodnu barijeru za povezivanje juga Južne Amerike odnosno povezivanje atlantskog i tihooceanskog juga Južne Amerike. Čile, kao i Argentina i Urugvaj predstavljaju „europsku“ Južnu Ameriku. Borba za čileansku nezavisnost počela je 1810., da bi 1818. g. Čile stekao nezavisnost od Španjolske.

Argentina je iza Brazila, površinom, najveća zemlja Latinske Amerike. Površina Argentine odgovara površini nekoliko velikih europskih država ili 63 posto površine čitave Europske unije (28). Riječ Argentina potječe iz latinskog i znači „zemlja srebra“. Od najranijih kolonijalnih dana Argentina je privlačila doseljenike u potrazi za bogatstvom. Početkom 20. st., Argentina je bila jedna od najbogatijih zemalja svijeta, u vrijeme kada su prirodna bogatstva bila najvažnija pri razvoju gospodarstva. Tu se ponajprije misli na poljoprivredne mogućnosti golemih ravnica i izvori energije poput nafte i hidroenergije. Prvi španjolski doseljenici stizali su na područje današnje Argentine sa sjevera, uglavnom iz Perua, Čilea i Paragvaja. Tijekom dva stoljeća kolonija je bila dijelom Perua. Vicekraljevstvo Rio de la Plata, s Buenos Airesom kao glavnim gradom, stvoreno je 1776. g., ali je 1816. vicekralj zbačen s vlasti i Argentina je proglasila nezavisnost od Španjolske.

Urugvaj je mala zemlja između dva južnoamerička diva: Argentine na zapadu i Brazila na sjeveru. Uobičajeni lokalni naziv za Urugvaj je Banda Oriental ili „Istočna obala“. Pod „istočna obala“ misli se na istočnu obalu rijeke Uruguay. Država Urugvaj je većinom nizinska zemlja prekrivena uglavnom bujnim travnjacima. Urugvaj je od 1776. bio dio vicekraljevstva Rio de la Plata. Rastući pokret za nezavisnošću, nakon 1811. g., nije tada uspio, te je došlo do brazilsko-portugalske okupacije. Okupatori su 1828. g. istjerani uz pomoći Argentine i Velike Britanije i time Urugvaj stječe nezavisnost.

Čile, Argentina i Urugvaj, odnosno jug Južne Amerike predstavlja razvijeniji dio Južne Amerike. Pogledamo li donju tablicu, vidimo da su društva Čilea, Argentine i Urugvaja razvijeni približno kao Hrvatska: s time da je Čile najrazvijeniji (HDI 0,843), a Urugvaj najmanje (HDI 0,804). Imovinske razlike među ljudima su više u Čileu, Argentini i Urugvaju nego u Hrvatskoj, ali su niže od izrazite nejednakosti kakva postoji u, primjerice, Brazilu. U Čileu su imovinske razlike najveće. Očekivana dužina života na jugu Južne Amerike je visoka, poput Europe i Hrvatske. Ističe se Čile s prosjekom od 80 godina očekivane dužine života.

Gradovi Čilea

Santiago je glavni grad Čilea s nešto preko 5 milijuna stanovnika. Nalazi se u središnjem dijelu Čilea, u unutrašnjosti između Anda i obala Tihog oceana. U svijetu je poznat po imenu Santiago de Chile kako bi se znalo na koji se Santiago misli uslijed učestalosti korištenja imena Santiago za brojne druge gradove. Osnovan je sredinom 16. st. (1541.) od strane Španjolaca. Gospodarsko je središte Čilea sa 50-tak posto industrijske proizvodnje čitave države. Sa svoja dva sveučilišta, znanstvenim, umjetničkim i kulturnim ustanovama, ima ulogu središta kulture i znanosti Čilea. Stara povijesna jezgra izgrađena je neoklasičnom stilu u 19. st. Čile, pa tako i glavni grad Santiago, često su bili izloženi snažnim i razornim potresima. Visoki stakleni neboderi, ispred padina i snježnih vrhova Anda, dominiraju vidicima Santiaga.

Valparaiso je jedna od najvažniji pomorskih luka Čilea. Valpo, kako ga skraćeno zove lokalno stanovništvo, je glavna luka za Santiago i njegovu razvijenu industriju. Nalazi se 110 km sjeverozapadno od glavnog grada Santiaga. Njegovo metropolitansko područje je treća glavna koncentracija stanovništva u Čileu. Osnovan je u 16. st. (1573. g.), 32 godine nakon Santiaga. Njegova stara gradska jezgra nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a kao „izvanredan primjer urbanog i arhitektonskog razvoja Latinske Amerike u 19. st.“. Santiago je glavni grad Čilea sa sjedištem izvršne vlasti i pravosudnih tijela, ali Kongres (nacionalna skupština) smještena je u Valparaisu. Značajni predsjednici Čilea iz 1970-ih i 1980-ih godina, suprotstavljenih, neprijateljskih strana, Salvador Allende (1908-1973) i Augusto Pinochet (19i15-2006) rođeni su u Valparaisu. Pinochet je zaslužan što je Valparaiso postao sjedište nacionalne skupštine (prije je bila smještena u Santiagu).

Ostale regije na putovanju

Uskršnji otok ili Rapa Nui je otok na jugu Tihog oceana, kao dio Polinezije, koji pravno pripada državi Čile. U ravnini je nešto sjevernije od Santiaga. Na lokalnom jeziku zovu ga još i Te Pito O Te Henua („Pupak Svijeta“). Drugo domorodačo ime za otok je Mata ki te rangi („Oči koje gledaje nebo“). U sastavu države Čile je jer je Čile najbliža službena država udaljena 3.600 km. Uskršnji otok ima površinu od 164 km2. Za usporedbu otok Krk ima 406 km2. Na Uskršnjom otoku živi blizu 4.000 stanovnika, od čega 3.300 stanovnika u glavnom gradu Hanga Roi. Otok se sastoji od tri vulkana: Poike, Rano Kau-a i Terevake. Poznat je po mnogim golemim kipovima – moai. Za Europljane, otok je otkrio Nizozemac Jakob Roggeveen za Uskrs 1722. g. Otok su naselili Polinežani oko 300. g. donijevši sa sobom kulturu kamenog doba. Prema tradiciji, otok je koloniziralo pedeset ljudi u dva kanua, a kolonizaciju je vodio kralj Hotu Matu’a. Prema današnjim pretpostavkama, sve do otkrića otoka od strane Europljana u 18. st., na otok nisu dolazili druge skupine ljudi iz Južne Amerike, Melanezije ili ostalih dijelova svijeta. Kulturna razina društva poznata je po monumentalnim kamenim figurama moai i ahu. Ahu su goleme kamene platforme na kojima se nalaze kameni kipovi ili moai. Ukupan broj moai kipova je oko 900 (spominje se broj 887), a izgrađene su između 1250. i 1500. g.

Atacama je najsuša pustinja na svijetu. Proteže se duž obale Tihog Oceana na sjeveru Čilea. Pustinja se širi dalje prema sjeveru zauzimajući veći dio peruanske obale Tihog oceana. To je posljedica što uz obalu Tihog oceana teče hladna morska struja koja ne ovlažuje zrak. Planine Anda su dovoljno visoke za zaustavljanje vlažnih oblaka s istoka. U nekim dijelovima Atacame, kiša nikada nije pala, ili nije pala posljednjih 400 godina. Slana isušena jezera posljedica su nakupljene vode sakupljene u višim predjelima Anda, a potječu iz prethodnih razdoblja. Vulkanska aktivnost Anda, u predjelu Atacame, vidi se u gejzirima. Usprkos teškim prirodnim uvjetima, postoje mala područlja s rijetkim biljkama, kukcima i životinjama. Neke biljke imaju vrlo dugo korijenje kako bi dosegle vodu duboko ispod zemlje. Atacama je vrlo rijetko naseljena ljudima i preostalo je još nešto Atacama Indijanaca. Ljudi su ovdje živjeli tisućama godina što svjedoče arheološki ostaci. Neke od najstarijih mumija pronađene su u Atacami.

Puerto Williams je najjužniji grad u Čileu i svijetu. Neki osporavaju njegov status grada radi njegove male populacijske veličine (blizu 3.000 stanovnika), pa najjužnijim gradom na svijetu se smatra susjedni, obližnji Punta Arenas (Čile) ili Ushuaia (Argentina). Nalazi se na otoku Navarino ispred morskoga prrirodnog kanala Beagle. Puerto Williams je važna luka i pomorska baza za ekspedicije prema Antarktici. Glavni grad je provincije Čileanska Antarktika. Grad je osnovan tek nakon Drugoga svjetskog rata (1953. g.) i imenovan je Puerto Luisa. Tek kasnije dobiva ime po John Williams Wilsonu, Britancu koji je osnovao Fuerte Bulnes, prvo naselje u Magellanskom tjesnacu u 16. st. (1587. g.). Puerto Williams je osnovan ponajprije kao pomorska vojna baza Čilea, ali i s vojnom zračnom lukom i vojnom bolnicom. S vremenom, s razvojem turizma i znanstvenih istraživanja, povećava se udjel civilnog stanovništva i smanjuje vojno (ponajviše mornaričko) osoblje. Također, luka služi i za potrebe ribara.

Ognjena zemlja ili na španjolskom Tierra del Fuego je otočje na krajnjem jugu Južne Amerike. Mageljanov prolaz odvaja otočje Ognjene zemlje od južnoameričkog kopna. Mageljanov prolaz je dug oko 580 km te je najveći i najvažniji prirodni prolaz između Atlantskog i Tihog oceana. Otkrio ga je portugalski istraživač Magellan 1520. g. Najveći otok Tierra del Fuego zauzima površinu od 48.100 km2, dok čitavo otočje 73.753 km2. Tierro del Fuego na španjolski znači Zemlja vatre. Uvođenjem ovaca i otkrićem zlata 1880-ih godina Ognjenu zemlju naseljavaju Europljani, Čileanci i Argentinci, te zatiru domorodačko „Indijansko“ stanovništvo. Danas je turizam i vađenje nafte važna gospodarska grana. Ognjena zemlja je podijeljena između Čilea i Argentine. Jug Ognjene zemlje je važna logistička baza za Antarktiku.

Patagonija zauzima najjužniji dio Južne Amerike, između Tihog i Atlantskog oceana. Sastoji se od visoravni, koje su ispresijecane brojnim rijekama. Na području Anda nalaze se velika jezera ledenjačkog podrijetla. Većina Patagonije su nepregledne ravnice (stepe) Argentine. Vegetacija je oskudna. Prema Andama je životinjski svijet obilniji i vegetacija bujnija. Uz zapadnu obalu protežu se Ande.

Punta Arenas je najjužniji čileanski grad na obali Mageljanovog prolaza (najjužniji čileanski grad je Puerto Williams, ali pošto je znatno manji, često se ne računa pod gradom). Punta Arenas ima preko 150.000 stanovnika. Grad je upravno središte najjužnije regije Magallanes y de la Antarctica Chilena. Većina stanovništva su europskog podrijetla, većinom hrvatskog. Prema nekim izvorima, polovica stanovništva Punta Arenasa je hrvatskog podrijetla.

Nacionalni parkovi / ledenjaci

Torres del Paine National Park smješten je na jugu Čilea, u Andama. Područje nacionalnog parka graniči s argentinskim nacionalnim parkom Los Glaciares. Na jednom putničkom portalu proglašen je osmim svjetskim čudom. Nacionalni park uključuje planine, jezera, ledenjake i rijeke. Torres del Paine je prepoznatljiv po tri granitna vrha planinskog lanca Paine. Park je jedan od najposjećenijih nacionalnih parkova Čilea.

Perito Moreno Glacier je ledenjak u Nacionalnom parku Los Glaciares na jugozapadu Argentine, u području Anda. Ledenjak je jedan od najvažnijih turističkih atrakcija argentinske Patagonije, pa i čitave Argentine. Ledenjak se hrani ledom Južnim patagonijskim ledenim poljem. Iz Patagonijskoga ledenog polja izlaz 48 ledenjaka, a Perito Moreno je dug 30 km i zauzima površinu od 250 km2. Većina svjetskih ledenjaka se povlači, ali Perito Moreno se povećava. Južno patagonijsko ledeno polje je drugo najveće ledeno polje na Zemlji ili druga najveća količina leda na Zemlji iza polarnih područja (Antarktika i Grenland). Južno patagonijsko ledeno polje dugo je 350 km i zauzima površinu od 12.363 km2 (veći dio je u Čileu, a manji u Argentini).

Glavni gradovi Argentine i Urugvaja

Buenos Aires je glavni i najveći grad Argentine. Buenos Aires na španjolskom znači „Dobar zrak“. Sam grad ima 3 milijuna stanovnika, ali u području njegova utjecaja živi 13 milijuna ljudi i smatra se jedan od četiri najveća grada Latinske Amerike (uz Mexico City, Sao Paulo i Rio de Janeiro). Osnovan je u 16. st. Smješten je u estuariju (zaljevu) La Plata. La Plata je najveći estuarij na Svijetu, nastala spajanjem ušća dviju rijeka u Atlantski ocean: Parana i Urugvaj. Estuarij je dug 320 km, a širok između 80 i 220 km. Ljepota grada proizlazi iz kombinacije utjecaja Madrida, Pariza i Barcelone (neobarok, eklekticizam, francuski neoklasicizam, Art Nouveau). Buenos Aires ima geometrijski plan ulica s trgovima na kojima se nalaze ukrašeni spomenici te brojne prostrane zelene površine. Buenos Aires je, zajedno sa Sao Paulom i Mexico Cityjem, najutjecajniji grad za svjetsko gospodarstvo iz Latinske Amerike. Prema GaWC metodi utvrđena mu je najviša razina utjecaja: alfa. Gradovi na razini alfa povezani su s glavnim ekonomskim državama i regijama u svjetsko gospodarstvo, a svrstani su u četiri odjeljka, alfa ++, alfa +, alfa i Alfa –. Santiagu je utvrđena razina alfa –. Niža razina, odnosno razina umjerene povezanosti je razina beta – to je razina utvrđena za Montevideo. Zagrebu je utvrđena razina beta (u okruženju Zagreba, višu, alfa razinu ima Beč, Budimpešta i Istanbul).

Montevideo je glavni i najveći grad Urugvaja. Grad ima oko 1,3 milijuna stanovnika, odnosno u njemu živi oko trećina stanovništva Urugvaja. Osnovali su ga Španjolci u 18. st. Tijekom 19. st. zauzimali su ga Britanci i Portugalci. U brazilskom posjedu bio je do 1828. g., kada Urugvaj stječe nezavisnost. U Montevideo se 1930. g. održalo prvo Svjetsko nogometno prvenstvo. Između 1986. i 1994. godine trajala je značajna Urugvajska runda pregovora GATT-a kojom je u znatnoj mjeri oblikovan budući gospodarski razvoj Svijeta, te je Urugvajskom rundom ukinut GATT i osnovan WTO (Svjetska trgovačka runda).

Ostale obavijesti

Prijevoz:  Putovanje po Čileu, Argentini i Urugvaju započinje u Santiagu (Čile) i završava u Buenos Aires (Argentina). Zbog velikih udaljenosti, iz regije u regiju putovat ćemo zrakoplovom (unutrašnjim letovima). Imat ćemo osam zrakoplovnih letova (Santiago-Uskršnji otok-Santiago; Santiago-Calama (Atacama)-Santiago; Santiago-Punta Arenas; Punta Arenas-Puerto Williams-Punta Arenas; El Calafate – Buenos Aires). Po Čileu, Argentini i Urugvaju putovat ćemo autobusom, iznajmljenim vozilima i brzim brodom. Ukupno ćemo prijeći manje od 2000 km cestom.

Spavanje:  U Čilea, Argentini i Urugvaju spavamo ukupno 15 noći.

Vrijeme studijskog putovanja:  Putovanje će se održati od 13.4. (subota) do 29.4.2019. (ponedjeljak) g. Uskrs je 21.4.2019.

Izlasci i zalasci Sunca (druga polovica travnja):

Santiago: 7:04 – 18:20

San Pedro de Atacama: 7:47 – 19:15

Punta Arenas: 8:45 – 18:38

Puerto Williams: 7:43 – 17:11

Uskršnji otok: 7:35 – 18:57

Buenos Aires: 7:25 – 18:16

Montevideo: 7:07 – 18:06

Paralele:

Santiago: 33,4 (južni umjereni pojas)

San Pedro de Atacama: 22,9 (žarki pojas, južno od ekvatora)

Punta Arenas: 53,2 (južni umjereni pojas)

Puerto Williams: 54,9 (južni umjereni pojas)

Uskršnji otok: 27,1 (južni umjereni pojas)

Buenos Aires: 34,6 (južni umjereni pojas)

Montevideo: 34,9 (južni umjereni pojas)

Zagreb: 45,8 (sjeverni umjereni pojas)

Vremenske zone:

Zagreb 12:00 sati = Uskršnji otok 4:00

Zagreb 12:00 sati = Santiago, Antafogasta (Atacama), Puerto Williams 6:00

Zagreb 12:00 sati = Punta Arenas, Buenos Aires, Montevideo 7:00

Klima (prosječne temperature i rekordi za travanj):

Santiago: 8° C – 23 °C (prosjeci), padaline 0,7 mm

San Pedro de Atacama: 15° C – 21 °C (prosjeci), padaline 0,0 mm

Uskršnji otok: 19° C – 26 °C (prosjeci), padaline 49,0 mm

Punta Arenas: 3° C – 10 °C (prosjeci), padaline 19,5 mm

Puerto Williams: 4° C – 11 °C (prosjeci), padaline 28,7 mm

Buenos Aires: 15° C – 22 °C (prosjeci), padaline 33,4 mm

Montevideo: 14° C – 22 °C (prosjeci), padaline 74,2 mm

Zagreb, travanj: 6° C – 18 °C (prosjeci), padaline 48,5 mm

Prosječne temperature su više u svim regijama na putovanju nego u Zagrebu u travnju osim na samom jugu (Patagonija i Ognjena zemlja). Prosječna količina padalina su svugdje niže nego u Zagrebu osim u Montevideu, dok su iste na Uskršnjem otoku. Pustinja Atacama i Santiago su bez padalina.

Opasnosti i neugodnosti:  Uvijek je potreban oprez, ali Čile je sigurna i uređena zemlja za strane turiste. Isto vrijedi i za Buenos Aires i Montevideo.

Fizička spremnost putnika:  Za putovanje nije potrebna posebna fizička spremnost. U nacionalnim parkovima imat ćemo hodanja do najviše nekoliko sati dnevno. Dakle, potrebna je određena razina fizičke spremnosti radi svakodnevnih aktivnosti i spomenutih hodanja.

Cijepljenje: Nema obaveznog ili preporučljivog cijepljenja.

Vize (za hrvatske državljane):  Za Čile, Argentinu i Urugvaj nisu potrebne vize. Potrebno je ponijeti važeću putovnicu. Putovnica mora vrijediti još najmanje tri mjeseca nakon datuma planiranog odlaska iz Hrvatske te mora biti izdana u posljednjih 10 godina. Veleposlanstva i konzulati Republike Hrvatske nalaze se u Santiago, Punta Arenas, Buenos Aires i Montevideo.

Sve dodatne obavijesti za navedeno putovanje mogu se dobiti putem http://stiperski.wordpress.com/

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...