TOMAŠEVIĆ VS. BILIĆ-ERIĆ
Tekst: Panopticum
Foto: AMA / Bilić-Erić
Čini se da uskočki pouzdanik u liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika u pomanjaknju vlastitih rezulatata rada ponovo jaše jednosmjernom ulicom u istjerivanju pravde u poslovanju Zagrebačkog holdinga, a i šire. Naime, nakon serije poraznih rezultata i krivo donešenih odluka u dosadašnjem upravljanju Zagrebom, na meti aktivističkog vođe koji trenutno upravlja hrvatskom metropolom, a koji socijalne prioritete poput obilježavanja dana beskućnika zamijenjuje posjetom skloništu za mačke, našla se na tapetu zagrebačka tvrtka Bilić-Erić i to nakon javnih prijepora s Pripuzovom tvrtkom C.I.O.S. Slučajno ili ne, SDP zasad sudjeluje u gradskoj koaliciji s platformom Možemo! samo kao promatrač.
PRIKRIVENA PRAVA META
Ne ulazeći u širu pravnu problematiku najnovije medijske ofenzive Tomislava Tomaševića i mogućih pravno-sudskih ishoda u srazu s tvrtkom Bilić-Erić, stiče se dojam da prava meta prvog zagrebačkog aktiviste nije zaštitarska tvrtka već nekadašnja bliska suradnica pokojnog Milana Bandića, Mirka Jozić. Naime, ona je još samo jedna u nizu bliskih osoba bivšeg gradonačelnika Bandića na koju je fokusirana dosadašnja radna energija Tomislava Tomaševića. Dakle, umjesto da se primi konkretnog posla Tomislav Tomašević je dosadašnji dio gradonačelničkog mandata potrošio u razračunavanju s kadrovima bivšeg gradonačelnika, nazivajući to jeftinom frazom kostura iz ormara.
Najnoviji slučaj s tvrtkom Bilić-Erić ukazuje da Tomašević ne osprava sklopljeni pravni posao Grada Zagreba niti ispostavljene fakture zaštitarske tvrtke naziva fiktivnima budući su svi poslovi uredno izvršeni, već ukazuje na relativno visoku cijenu usluge zaboravljajući pritom na slučajeve prozutakonitog useljavanja u gradske stanove koji gradsku upravu stoje dugogodišnjih sudskih postupaka prisilnog iseljavanja i dovođenja gradske imovine u prvobitno stanje. Prema neslužbenim informacijama USKOK je već preuzeo dokumentaciju vezanu za ovaj slučaj.
PRIOPĆIO POVLAŠTENE INFORMACIJE
Nadalje, nepromišljenom javnom izjavom u medijskom ratu sa zaštitarskom tvrkom Tomašević je priopćio povlaštenu informaciju o trenutno stotinjak praznih ali nečuvanih gradskih stanova koji u ovom trenutku mogu postati predmet nasilnog useljavanja osoba ugroženog socijalnog statusa s nesagledivim posljedicama za gradsku imovinu i financije obzirom na sporovozno hrvatsko pravosuđe kojem bi prema statističkom prosjeku trebalo barem jedno desetljeće za ovršnu ispravu iseljenja nelegalnih stanara. Obzirom na okolnost da se radi o izvršenim uslugama čuvanja stanova u vlasništvu grada Zagreba a ne o fiktivnom poslu može se sa sigurnošću zaključiti kako je Tomašević plasirao USKOK-u, odnosno institucijama, kako ih on fakultativno naziva, krivu robu za istragu ali zato s ciljem blaćenja zaštitarske tvrtke u javnosti i u poslovnom okruženju. Dakle, gradonačelnik Tomašević je u slučaju čuvanja zagrebačkih stanova napravio klasični medijsko-pravosudni nasrtaj dnevne politike sa zloupotrebom svojih zakonskih ovlaštenja. Osim toga, a prema neslužbenim informacijama zaposlenike tvrtke Bilić-Erić sačinjavaju uglavnom osobe iz populacije hrvatskih branitelja koji su nebrigom države gurnuti ionako već na rub društva, a način na koji je istupio gradonačelnik Tomašević doživljavaju kao svoju ponovnu društvenu degradaciju i ljudsko ponižavanje.
BUDUĆNOST AKTIVISTIČKOG UPRAVLJANJA
Pojedeni društveni analitičari za posljednje događaje u Zagrebu navode kako je sada možda nastupio trenutak da se svi zapitaju dokle je otišlo aktivističko upravljanje hrvatskom metropolom i koliko si je famozma platforma Možemo! uzela maha kada su ti i takvi uspjeli preuzeti apsolutnu vlast u glavnom gradu Republike Hrvatske od gotovo milijun stanovnika i s prihodima od 10 milijardi kuna. Nadalje, kako ističu društveni analitičari, NGO grupe, poput Možemo!, u raznim međunarodnim centrima treniraju se upravo baš za uspješno komuniciranje, odnosno manipuliranje, posebice za krizno komuniciranje, međutim ova balkanska platforma očigledno nije dobro naučila osnovne lekcije.
Bilo kako bilo, te držeći se objektivnog stava, dijelimo mišljenje da će zadnju riječ o dosadašnjem upravljanju hrvatskim glavnim gradom dati birači na sljedećim izborima, a ne spisatelji kaznenih pamfleta i njihovi prikriveni medijski plaćenici.
