SLUČAJ ZAMBIJA: AFRIČKI SAFARI JELENE VELJAČE I RADOVANA DOBRONIĆA

Tekst: Panopticum

Foto: HRT/ABC Geografije

Jutarnji list kojeg je predsjednik Republike Hrvatske nedavno nazvao “zločinačkom organizacijom” a jednu od njegovih kolumnistica hrvatski sud, zasad nepravomoćno, prije nekoliko dana osudio na godišnju robiju, zatim državna HINA a nakon toga i portal Index, u nedjelju, 8. siječnja 2023. su u jutarnjim satima, u razmaku od samo nekoliko sati producirali i objavili tekstove kojima nastoje sanirati štetu u slučaju već poznate “afere Zambija”. Medijski eksperti navode da to nije slučajnost već organizirani lanac objava s očitom namjerom uvjeravanja hrvatske javnosti, a i šire, povodom fatamorgane koja se desila za vrijeme safarija na maloljetnu djecu u Africi. I to ne bilo kome, već odabranim personama hrvatskog društva. Neugodan zadah koje ostavljaju te neuobičajene objave u pojedinim hrvatskim medijima mogle bi se svesti na pitanje: Jesmo li pred zakonom svi isti?

Dosad, najprofesionalniji članak na temu posvajanja afričke djece u rukama pripadnika Tomaševićevih tzv. aktivista, a i šire, objavljen je u Nacionalu u kojem se otvaraju pitanja kako je podmazana pravosudna mašinerija u Hrvatskoj radila na proceduri “uvoznih dozvola” za maloljetnu djecu iz Konga. Iz članka u Nacionalu je jasno vidljivo da se ne radi o zakonskoj proceduri već o uhodanom poslu, dakle o ozbiljnom biznisu u koji su umoćeni – jedan sudac, jedan odvjetnik i jedan liječnik. Umjesto da vrh hrvatskog pravosuđa u liku i djelu glavnog sudačkog pauna jasno odredi smjernice u smislu deratizacije dijelova domaćeg pravosuđa, uvaženi Radovan Dobronić kao predsjednik Vrhovnog suda RH, posipajući se pepelom donosi naciji zaključke kako treba mijenjati zakon i uvesti dodatnu edukaciju sudaca u kordinaciji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

U svakom slučaju moglo bi se zaključiti da će nakon suda u Haagu sada Hrvatskoj suditi suci iz Zambije. Povodom toga možda bi ministar Malenica uskoro mogao organizirati studijsko putovanje u Zambiju gdje bi to egzotično putovanje mogla voditi predstavnica Ustavnog suda Ingrid Antičević Marinović kao dobra poznavateljica već utabanih slonovskih staza hrvatskog pravosuđa.

Podsjetimo, posljednji ljubitelj slonova i safarija u Africi koji je završio u hrvatskom zatvoru bio je najveći kolekcionar slika iz Hrvatske gospodarske komore, uvaženi Nadan Vidošević.

Dakle, kako bi se pomoglo svima onima kojima je stalo do istine, a prvenstveno novinarskoj struci, trebalo bi odgovoriti na nekoliko pitanja koje zanimaju hrvatsku javnost, i to:

• Gdje su podneseni zahtjevi za izdavanje putnih isprava i gdje su uručeni dokumenti za djecu (hrvatski rodni listovi, domovnice i putne isprave)?
• Na temelju kojih dokumenata su podneseni zahtjevi za dokumente za djecu (posebno u slučaju dva para posvojitelja koji nisu u registru posvojitelja u RH)?
• Tko je zaprimio zahtjeve za izdavanje dokumenata i tko je izdao dokumente?
• Imena, zasad neimenovanih odvjetnika, suca i liječnika koji su sudjelovali u procesima donošenja rješenja kojima su djeca transferirana iz Konga u Hrvatsku…

Obzirom da je nedjeljna medijska ofenziva donijela niz komentara na hrvatskoj društveno-političkoj sceni na temu “slučaja Zambija” u nastavku teksta donosimo tek jedan od zanimljivih komentara na društvenim mrežama, i to onog od urednika TV emisije Bujica sa Z1, Velimira Bujaneca, i to kako slijedi:

“Dio medija u Hrvatskoj na totalno sramotan način pokušava relativizirati ozbiljne optužbe s kojima će se morati suočiti osumnjičenici za težak zločin međunarodne trgovine djecom u Zambiji. Nevjerojatna je lakoća kojom bešćutni babićevci i drugi medijsko-politički jugoljupci brane neobranjivo, dok vlastitu empatiju s nemoćne i nezaštićene afričke djece preusmjeravaju prema ideološkim drugovima s ljevice.

Ipak, polako se i u tzv. mainstream probija istina – pa tako više nije nikakva tajna da zambijsko pravosuđe vijećnika/cu platforme Možemo i Kekinovog gitarista sumnjiči za počinjenje čak tri kaznena djela; međunarodnu trgovinu djecom, kritvotvorenje i uporabu krivotvorenih dokumenata u svrhu ilegalnog posvajanja – za što čak i Jutarnji list piše da se tretira kao otmica!

Kazne u takvim slučajevima su opravdano visoke – od 20 godina do doživotnog zatvora, a uhićeni se sada pokušavaju izvući žalbom Visokom sudu u Lusaki – zbog “nezakonitog uhićenja”… Izvor Bujice iz Zambije, koji nas o cijelome slučaju izvještava od samoga početka afere, tvrdi da će najviše zambijsko pravosudno tijelo takav zahtijev vrlo vjerojatno odbiti, što je u skladu s dosadašnjom praksom – pa će uhićeni morati ostati u pritvoru, odakle će ih naoružana policija, s lisicama na rukama, odvoditi na suđenje u Ngoli.

Vijećniku/ci Možemo i Kekinovom gitaristu osumnjičenima za međunarodnu trgovinu djecom teško će pomoći HDZ-ov ministar Gordan Grlić Radman, koji je čak prejudicirao pravorijek zambijskog pravosuđa izjavom da uhićeni “nisu krivi”?! Izvor Bujice u toj južnoafričkoj državi tvrdi da je ministrova izjava doslovce zgrozila lokalne dužnosnike, a naročito službenike Ministarstva pravosuđa Zambije, koji ipak raspolažu s više informacija o slučaju nego Plenkovićev vanjskopolitički ćato.

Trgovinu djecom – bez obzira na ideološki predznak – trebali bi svi jednako osuditi. Nema tu lijevo ili desno, to je za zatvor! Kada lijevi mediji i ‘visoka politika’ relativiziraju već i same sumnje u težak zločin nad djecom, čine veliku štetu prvenstveno samima sebi, ali i ugledu naše države. Jedino pošteno suđenje u ovom slučaju bit će pred zambijskim sudom – jer će oni ipak voditi najviše računa o zaštiti djece, a ne bilo čijim političkim interesima. U nelustriranoj Hrvatskoj bi osumnjičenici, skupo plaćeni odvjetnici, a ponajviše njihovi medijski promotori i politički zaštitnici – posve sigurno radili strašan pritisak na pravosuđe i najvjerojatnije bi se odmah nakon povratka u zemlju branili sa slobode, utjecali na svjedoke i na taj način bili ohrabreni ponoviti ovakvo nedjelo…”