POSTAJE LI ZAGREB CENTAR NOVE ORJUNE?

Tekst: Vjekoslav Krsnik

Foto: Narod.hr

Nekoliko događaja u posljednje vrijeme svratili su pozornost javnosti na oživljavanje novog jugoslavenstva ili kolokvijalno rečeno na uskrsavanje zloglasne političke organizacije iz monarhističke Jugoslavije poznate pod kraticom “Orjuna”. Budući da svi ne znaju što ona znači treba podsjetiti da je “Orjuna” kovanica od “Organizacije jugoslavenskih nacionalista”. To je bila ekstremno desničarska čak po djelovanju i fašistička udruga koja je uporište imala osobito u Dalmaciji. Orjunaši su bili zagovornici koncepta autoritarne države suprotstavljene demokraciji i parlamentarizmu, te su poput fašista i nacista imali dobro uvježbane i organizirane naoružane skupine za pritisak i teror. Članovi takve Orjune u Drugom svjetskom ratu priključili su se četnicima u Dalmaciji i to osobito u Kaštelima i okolici Šibenika.

NAJVEĆA SRPSKA LUKA

Naravno, nova Orjuna u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj kao organizacija ne postoji, ali je i te kako prisutno novo jugoslavenstvo i to tridesetak godina nakon raspada komunističke Jugoslavije Taj naziv koristi se u pojedinim nostalgičnim prilikama u širem smislu rehabilitacije jugoslavenske ideje. Najsvježiji primjer je nedavno otkrivanje spomenika poznatom splitskom novinaru Miljenku Smoji u povodu 100. obljetnice njegovog rođenja. Sa televizijskim adaptacijama njegovog “Malog mista” i “Velog mista” Miljenko Smoje je stekao neporecivu slavu lokalnog kroničara dalmatinskog kolorita, pa se s te strane ne može dovoditi u pitanje njegov spisateljski opus. Međutim Miljenko Smoje bio je politički poznat kao integralni Jugoslaven, što se tu i tamo može primijetiti u njegovim tekstovima, pa i u spomenute dvije televizijske nizanke. Osobno sam na stranicama “Slobodne Dalmacije” ratovao s Miljenkom Smojem nakon jednog opširnog teksta u splitskoj “Omladinskoj iskri” objavljenog 1988. godine, dakle za vrijeme komunizma, pod naslovom “Splitom vladaju profesionalni diletanti”. U tom tekstu Smoji je zasmetalo što sam iznio podatak iz prethodnog popisa stanovništva, po kojemu je po postotku Hrvata koji u njemu žive Split najhrvatskiji grad u Jugoslaviji. Taj postotak u Splitu je iznosio 83,1 posto, u Zagrebu 79,9 posto a u Rijeci koju je klasnije Vojislav Šešelj proglasio “najvećom srpskom lukom” 67,3 posto. Miljenko Smoje je u tom tekstu u “Slobodnoj Dalmaciji” pod naslovom “O najhrvatskijem Splitu” ustao u obranu “crvenog” i “jugoslavenskog” Splita, pa mu je očigledno zasmetalo moje pozivanje na službenu statistiku o “najhrvatskijem Splitu”, a to se dvije godine kasnije u raspadu Jugoslavije iskazalo velikim demonstracijama hrvatskih domoljuba pred Komandom Vojnopomorske oblasti JNA.

NOVO JUGOSLAVENSTVO?

Otkako je nakon raspada komunističke Jugoslavije u krvi stvorena hrvatska demokratska država novo jugoslavenstvo koje neki komentatori pretjerano uporno uspoređuju s Orjunom stalno je prisutno u većoj ili manjoj mjeri na političkoj sceni. Problem je u tome što u novostvorenoj hrvatskoj državi dobar dio političke kaste mentalno još uvijek živi u propaloj federaciji koja je zbog toga što nije mogla samostalno funkcionirati sredinom 80-tih godina jednostavno bankrotirala. Apologeti novog jugoslavenstva, u ovom slučaju novi “orjunaši” zaposjeli su veći dio javnog prostora na čelu s Hrvatskom radiotelevizijom, ali i drugim televizijskim nacionalnim kanalima, zatim u nevladinim udrugama financiranim između ostalog iz inozemstva, pa na društvenim mrežama i vodećim tiskovinama na čelu s “Jutarnjim listom” i “Večernjim listom”. Temeljno je pitanje gdje je centar tog novog jugoslavenstva. Je li to Zagreb ili po nekim orjunaški Split.

POPULISTIČKI DOTEPENAC

Pogledajmo činjenice koje će dati odgovor na to intrigantno pitanje. Prije svega početkom prošlog stoljeća kad se raspala Austrougarska monarhija jugoslavenska ideja rođena je u Hrvatskoj a ne u Srbiji. Radićeve “guske u magli” ignonirale su “Prosinačke žrtve”, a što je još tragičnije te “Prosinačke žrtve” pod utjecajem novog jugoslavenstva ignoriraju se i danas. Na zgradi na Jelačićevom trgu stoji spomen ploča na kojoj ne piše tko je strojnicom pokosio domoljubne pripadnike Domobranske pukovnije, a Hrvatski radio prošle godine u svojoj emisiji “Dogodilo se na današnji dan” 5. prosinca uopće nije ni spomenuo taj značajan datum hrvatske povijesti. Dakle to je simbolično početna uloga Zagreba u oživljavanju u postojećim političkim okolnostima nove “Orjune”. Komunistička federacija se raspala ali sedamdesetogodišnji mentalitet, monarhističke i komunističke Jugoslavije je i dalje živ. Uostalom prilikom raspada Jugoslavije u Zagrebu je a ne u Splitu osnovana “Ujedinjena jugoslavenska demokratska inicijativa” (UJDI).

Zagrebu je trebalo više od dvadeset godina da s jednog od najljepših gradskih trgova ukloni ime diktatora Josipa Broza Tita. U Splitu prekrasna Titova obala odmah je nakon raspada Jugoslavija preimenovana u Obalu hrvatskog narodnog preporoda. Što je još važnije Zagreb ima Trg žetava fašizma, ali nema ni jednu gradsku ulicu posvećenu žrtvama komunizma dok Split ima Prilaz žrtava komunizma. Ili što kazati kad je u pitanju upravljanjem gradom. Zagreb je 20 godina birao jednog populističkog dotepenca koji je krenuo iz SDP-a tobože lijeve stranke koja se nikad do kraja nije odrekla novog jugoslavenskog kompleksa pa čak ima prijedloga da se na zagrebačke ulice vrati Titovo ime. Zagreb nakon Borisa Buzančića nikad nije imao na čelu hrvatskog domoljuba, pa to ni sad s Tomislavom Tomaševićem nije slučaj, dok je Split imao kakvog takvog domoljuba također dotepenca Željka Keruma.

KRIVO ETIKETIRANJE SPLITA

U sadašnjoj kampanji oko Smojine 100. obljetnice rođenja etiketiranje Splita kao središta nove Orjune je potpuno promašeno. Prije svega na otkrivanju njegovog spomenika na Matejuški za koju je bio emotivno vezan nazočilo je nekoliko desetaka njegovih poklonika. Nakon nekoliko dana njegov spomenik bio je zasut bojom, a poslije toga čak je jedan prosvjednik mokrio po njemu. Split u cjelini dakle nije opsjednut Smojom kao neumornim poklonikom jugoslavenstva i negatorom hrvatskog Splita. Ovdje treba spomenuti malo poznat detalj iz Hajdukove povijesti. Kad su “bijeli” odbili ponudu da igraju u talijanskoj fašističkoj ligi poslali su s Visa u povodu blagdana Sv. Dujma poruku “hrvatskom” a ne po Smoji “jugoslavenskom” Splitu. Po svim tim činjenicama može se lako zaključiti gdje u sadašnjoj Hrvatskoj centar novog jugoslavenstva, odnosno kolokvijalno nove Orjune…