CELEBRITY U ZNANOSTI
Tekst: dr. sc. Tihomir Marjanac
Foto: NYT/Robert Anic/PIXSELL
Može li u današnje vrijeme znanstvenik biti celebrity, poznat, slavan, spominjan? Može, i te kako! U današnje vrijeme, čini se da svatko ili bilo tko može biti celebrity. Može li to netko biti ili ne, ovisi isključivo o medijima koji ih doslovce proizvode, ponekad i izmišljaju. Dovoljno je da se u medijima nekog edificira s “naš slavni ….” ili “naš poznati ….” pa da je prva faza u stvaranju celebritiya obavljena. Ako se toj osobi može pripisati i nešto što je publici zanimljivo – tim bolje. Tada se o toj osobi može više i češće pisati, pa postaje poznata široj javnosti, ali ne zbog svog rada i postignutih rezultata, nego zbog medijskih napisa.
TKO SU CELEBRITIYI?
Celebritiyi su javne ličnosti, odmjerava ih se kako i gdje se pojavljuju, oblače, s kime se druže, a s kime ne. Javnost želi o celebritiyima sve znati, počev od obiteljskih pikanterija, pa do konfekcijskog broja i kroja odjeće. Možda javnost to i ne stavlja na prvo mjesto svojih interesa, ali će se mediji potruditi da nam to upravo tako prikažu. Neupućeni će se čuditi što je to toliko važno da se malom broju pojedinaca doslovce gleda u tanjur, i ne samo tamo? Mediji stvaraju vijesti koje donose. Ako se danas nije dogodilo ništa značajno, onda se proizvede vijest o odjevnoj kombinaciji nekog celebritiya, ili još bolje – nedostatku nekog dijela odjeće. Takvo smo postali društvo; s jedne strane se brinemo za svoju privatnost, a s druge guramo nos u sve što neki rade, jer je to ‘javni interes’.
MEDIJSKO RECIKLIRANJE TAŠTINE
Celebritiyi se brzo prilagode postignutom statusu medijske ‘zvjezdice’ pa prilagođavaju svoje ponašanje, odnos s novinarima, pa i odnos s kolegama u struci. Kad razmislimo tko od današnjih znanstvenika u našim medijima ima status celebritiya moramo uočiti da oni baš ne odskaču od drugih medijskih ‘zvjezdica’ iz sfere zabave. I to ne samo po načinu odijevanja, nego i po stavovima koje zastupaju, a koji imaju samo za cilj produbiti jaz među kolegama tako da pod reflektorom javnosti ostane upravo celebrity. Kad jednom nekoga ponesu krila medijske pažnje, rijetko se prizemlje i vrate u svoj izvorni radni okoliš. Najčešće pak, takav ulazi u medijsku mrežu unutar koje se reciklira samo njegova taština.
SAMOZATAJNI ZNANSTVENICI
Imamo li pred očima neke primjere? Svakako! Ali, da ne povrijedim ničiju taštinu, neću ih imenovati. Ionako nam se smiješe sa portala i novinskih stranica. Ima li u tome išta loše? Ima, jer se u percepciji znanosti stvara lažna slika glamoura, sjaja koji prati takve ličnosti. Javnost ni prije nije uočavala ni postojanje niti rad tisuća znanstvenika koji samozatajno rade svoj posao, istražuju, pri čemu im je kratak radni dan, pa i tjedan. Rade svakodnevno, često bez godišnjeg odmora, a to nitko ne uočava.
Mladi pri odabiru životnog puta, svoje profesije, trebaju napraviti odabir. U tome im pomažemo organiziranjem javnih popularizacijskih manifestacija poput Festivala znanosti, Dana otvorenih vrata instituta, Dana i noći na fakultetu, Znanstvenih piknika i Noći istraživača. Tu se pojavljuju mladi znanstvenici, ponekad i stariji, koji se trude privući pažnju publike, objasniti i prikazati ono što celebritiyi nisu u mogućnosti. Njima image nije važan, važna im je nečija iskra u oku koju treba probuditi i nadahnuti mlade uvjerenjem da se i oni mogu baviti znanošću, To celebritiyi ne rade, uz rijetke časne iznimke.
