POLITIČKI LABIRINT U BRUXELLESU
Tekst: Crolens
Foto: EU
Gotovo godinu dana nakon što je preuzela vodstvo Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), Kaja Kallas još traži prostor za vlastiti potpis. Bivša estonska premijerka je javno osporila plan Ursule von der Leyen da u sjedištu Komisije osnuje novu obavještajnu „ćeliju”, upozorivši da bi time došlo do dvostrukog posla, zbunjujuće podjele nadležnosti za nacionalne službe i dodatnog opterećenja već ograničenih resursa.
Napetosti između dviju političarki rasle su mjesecima. Von der Leyen je nedavno presjekla Kallasin pokušaj da u EEAS vrati iskusnog dužnosnika Martina Selmayra, kojemu je ponuda iz sjedišta Komisije – posredstvom povjerenika Magnusa Brunnera – praktično ugasila povratak u diplomatsku službu. Time je Kallas ostala bez pojačanja koje joj je, priznaju i kritičari, trebalo donijeti političku težinu.
Diplomatski rezovi EEAS već grca pod nizom strukturnih tereta: unutar Unije još nema zajedničkog stava o Gazi, dosje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike premješten je u novu službu Komisije, a financije su sve tanje. Kallas je pred zastupnicima Europskog parlamenta poručila da se unatoč „financijskim ograničenjima” nijedna od 145 delegacija neće zatvoriti, ali će neke biti svedene na „minimalni pogon”. U pisanim odgovorima MEP-ovima EEAS priznaje da je zaustavio ili otkazao dio sigurnosnih ulaganja u inozemstvu, što bi moglo povećati rizik za osoblje.
Kako bi zakrpala proračun, šefica EEAS-a zagledala se i u izdašan komunikacijski fond razvojne uprave DG INTPA, no ondje ju je već dočekao otpor. Dodatni udarac bio je odlazak iskusnog savjetnika Simona Morduea u kabinet von der Leyen, kojim je Kallas ostala bez još jednog upućenog sugovornika u briselskim labirintima.
„Nemamo alate kada je riječ o financiranju”, izjavila je parlamentarcima. Prema njezinu tumačenju EEAS često skicira geopolitičku strategiju, dok bogatiji odjeli Komisije novac usmjeravaju drugim prioritetima. U glavnim gradovima članica službu često gledaju tek kao tehnički sekretarijat, a ne kao ravnopravnog igrača.
„Ne možemo od nas očekivati da održavamo ulogu Europe u svijetu sa sve manjim stvarnim resursima”, upozorila je Kallas, svodeći problem na srž: europska diplomacija bez novca ostaje tek pion na ploči kojom zapravo upravljaju nacionalne vlade i najmoćniji dijelovi Komisije.
