RUSIJA ILI NATO – TKO JE TIGAR OD PAPIRA?

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto:  NATO/Pravda

Dobro pisati znači s malo riječi mnogo reći. Ako je tome tako, a meritorno tvrdim da jest, onda bi Donald Trump trebao dobiti Nobelovu nagradu, ali ne za mir nego za književnost. Zašto? Zato jer je njegova sasvim kratka rečenica „Rusija je tigar od papira“ izazvala odjeke u cijelome svijetu, a ti se odjeci još nisu stišali, pogotovo kad su našli dobar rezonator u izjavi predsjednika Putina: „Ako je Rusija tigar od papira, što je onda NATO?“

RATNA LOGIKA

Na prvi pogled Trump ima pravo: Rusija ratuje već više od tri godine, a moglo se sve – po Trumpu – riještiti za tri tjedna da je Rusija imala pravu vojnu silu i prave ljude koji će je voditi (poput SAD-a u Iraku). No, s druge strane, zar Ukrajina nije u više od tri godine ratovanja uz pomoć NATO-saveza mogla osloboditi okupirana područja? A ta pomoć nije mala: samo su Sjedinjene Države nepovratno investirale u Ukrajinu 400 milijardi dolara. Kako je u Ukrajini stacionirano 400 tisuća ruskih vojnika, to znači da je za eliminaciju svakog od njih uloženo milijun dolara. Zar se uz trošak od milijun dolara ne može ubiti jedan vojnik?

Ne, ne može, jer vojnici nisu lonci na policama koji se kupuju zato da se razbiju. Ratna logika posve je drugačija od one mirnodopske, rat i mir ne idu zajedno. A to mnogi vojno-politički analitičari, nepoznatog znanja i iskustva, ne razumiju. Pa kako će razumjeti, kad nikad nisu bili u vojsci, a kamoli u ratu, a usto nisu pročitali nijednu knjigu o ratu i ratovanju. Sve svoje znanje crpe iz američkih ratnih filmova i BBC-ovih povijesnih emisija sumnjive vrijednosti.

JAPANSKI POUČAK

Što bih odgovorio Trumpu? Pitao bih ga prije svega kako to da SAD nisu porazile Japan u tri tjedna, nego su ratovale tri duge godine a na kraju su morale baciti ne jednu nego dvije atomske bombe? Zašto nisu sakupili flotu, pa u silovitom naletu izvršili invaziju na sam Tokijski zaljev, pa Hirohita uhvatili za gušu? Ne, ne ide to tako. Zemlja se može, istina, osvojiti u nekoliko dana, a može se osvajati godinama – a da se ne osvoji.

Sve ovisi o tome kako se i koliko zemlja brani, koliko je jaka i organizirana njezina obrana. Amerikanci nisu mogli napraviti invaziju na Japan jer je Japan imao jaku mornaricu i zrakoplovstvo, pa dok oni nisu bili slomljeni ništa se nije moglo učiniti. Usto je Japan imao baze na pacifičkim otocima koji su pružale potporu mornarici (luke) i zrakoplovstvu (aerodromi), pa je prvo njih trebalo osvojiti. A osvajanje je išlo teško, jer su otoci bili dobro utvrđeni.

PRIMJER TRI OTPORNE TOČKE MEDITERANA

Uzmimo još bolji primjer, bitku za Sredozemlje. Sile osovine su držale cijelo Sredozemlje, i europsku i afričku obalu, a Britanci su držali samo tri otporne točke: Gibraltar, Maltu i Suez. I zbog samo te tri otporne točke propala je Romelova ofanziva, a na kraju su se zbog propasti Romela Amerikanci mogli iskrcati u Africi i napasti Njemačku, Italiju i Francusku s juga. U čemu je tajna tih otpornih točaka?

Odgovor je jednostvan: Gibraltar i Suez su ulazi u Sredozemno more, pa nitko ne može u njega ući ako ga Britanci ne puste. Malta je pak otok koji se nalazi da putu iz Italije u Afriku, pa svaki konvoj koji tim putem pođe riskira da bude potopljen. Da je Hitler zauzeo Maltu, vjerojatno bi Romel stigao do Sueza, ali nije. Nakon teških gubitaka na Kreti nije se mogao odvažiti za još jedno osvajanje dobro branjenog otoka.

ŠTO ČINI NATO?

Ista je stvar u Ukrajini. Ukrajina je ravna zemlja, bez prirodne obrane, no Ukrajinci su utvrdili sela i gradove. A kad se neprijatelj dobro utvrdi, onda ga se – kao što rekoh – ne može naprečac pobijediti. Može ga se pobijediti samo opkoljavanjem, presijecanjem komunikacija i iscrpljivanjem. To upravo Rusi čine. A što čini NATO?

NATO živi u nadi da će se Rusi iscrpiti prije Ukrajinaca, da će sankcijama dovesti Rusiju do gospodarskog sloma koji će opet – kao nakon Rusko-japanskog rata 1905. godine – dovesti do narodnog nezadovoljstva i nemira, pa će prozapadne snage u Rusiji svrgnuti Putina i njegove pristaše. No, Rusi se nadaju pobjedi u ratu, u ostvarenje svojih političkih i ratnih ciljeva, koji su mnogo puta ponovljeni, ali se neki na Zapadu prave kao da ne znaju koji su pravi ciljevi Rusije. (Demoniziranje protivnika – „luđak“, „ratni zločinac“,„Putler“ i sl. – služi samo zato da se zamagle pravi ciljevi ratovanja, kako s jedne tako i s druge strane.)

NA KRAJU POBJEĐUJE LOGISTIKA

Tko je bliže ostvarenju svojih ciljeva? Unatoč svim sankcijama ne vidim da Rusija sustaje, štoviše ona povećava ratnu proizvodnju i razvija ratnu tehnologiju. Argument da Rusija ne može dalje, jer ima mali GDP, je na klimavim nogama. Rusi proizvode topovske granate triput jeftijenije od SAD-a i to u mnogo većim količinama. A logistika uvijek na kraju pobjeđuje. Pobjeda Amerike u ratu s Japanom je postala izvjesna tek kada je njezina proizvodnja ratnih brodova nadmašila japansku. Može se dobiti ova ili ona bitka, može se nanijeti tu i tamo bolan udarac neprijatelju, ali rat dobiva onaj tko ima više vojnika i oružja. U tom svjetlu treba shvatiti ukrajinski prijedlog za bezuvjetni prekid vatre, jer još postoji tračak nade da bi Zapad mogao preteći Rusiju u ratnoj proizvodnji, samo ako mu se da dovoljno vremena. I onda se ljudi čude kako su Rusi protiv toga, unatoč tome što se, kažu, zalažu za mir. Da, zalažu se za mir, kao i svi drugi sudionici ovog rata – ali (kao i oni) za mir pod svojim uvjetima.