SRPSKA MOBILIZACIJA VOJVOĐANSKIH MANJINA BILA JE ETNIČKO ČIŠĆENJE

Objavljeno 12/05/2022

Tekst: Sanja Kosović

Portal “Autonomija” čiji je izdavač Nezavisno društvo novinara Vojvodine iz Novog Sada u srijedu, 11. svibnja 2022. godine objavilo je na svojim mrežnim stranicama tekst pod naslovom “Prisilna mobilizacija koju je srpski režim sprovodio u Vojvodini nad manjinama bio je oblik etničkog čišćenja”. Riječi su to Staše Zajović izgovorene tijekom mirovnog susreta u Trešnjevcu, organiziranog povodom 30. godišnjice nastanka “Duhovne Republike Zicer”.

U nastavku prenosimo navedeni tekst autorice Sanje Kosović, i to kako slijedi:

“Nijedna vojska, nijedna policija ne mogu poraziti volju naroda koji je odlučan da se suprotstavi nasilju”, rekla je Staša Zajović iz Žena u crnom tokom mirovnog susreta u Trešnjevcu, organiziranog povodom 30. godišnjice nastanka “Duhovne Republike Zicer”.

Početkom svibnja 1992. godine u Trešnjevac, selo koje ima većinsko mađarsko stanovništvo, pristiglo je oko 200 vojnih poziva. Jedan od mobilizianih, Vilma Almaši, rekao je na mirovnom skupu da je istog trenutka kada je dobio poziv za vojsku odlučio da ga odbije.

“Ja sam u svojoj izjavi rekao da nisam voljan da idem preko granice Srbije da se borim za tuđi cilj, da se borim protiv jučerašnjih drugara, protiv braće – imao sam i rodbinu u Hrvatskoj i protiv rodbine ne želim da uzmem oružje u ruke i da delujem kao vojno lice protiv njih”, prisjetio se Almaši i dodao da je ubrzo nakon toga od vojnog suda dobio četiri mjeseca zatvora – od čega je odslužio tri i pol mjeseca u zatvoru u Subotici.

Nakon vojnih poziva žene su odlučile da se suprotstave odvođenju njihovih sinova, muževa i druge rodbine – te su organizirale mirovne prosvjede. Već 10. svibnja te godine, Jugoslavenska narodna armija opkolila je Trešnjevac tenkovima: a organizatorice mirovnih prosvjeda i vojni obveznici su se preselili u pizzeriju “Zicer” gdje su ostali idućih 96 dana.

“Tako smo mi osnovali svoju ‘Duhovnu Republiku Zicer’. Svakog dana održavali smo razne skupove i koncerte. Za tih 96 dana uspeli smo da sačuvamo živote i zdravlje – ne samo u našem selu, već u širem delu severne Bačke. Ja to smatram za uspeh”, napominje Almaši.

Jedan od osnivača “Zicer” republike, Laslo Bala, rekao je da ogroman dio mladih koji su bili dio republike nisu više u Trešnjevcu: jedan dio njih je umro, dok je većina otišla u inozemstvo.

“Ovde, između škole i crkve, tačno pre 30 godina, popodne u pola pet, sakupilo se možda i više od 700 ljudi koji su na poziv žena iz sela došli da protestuju protiv nasilja, rata i protiv mobilizacije”, istaknuo je Bala.

Organizatorica mirovnog skupa Staša Zajović rekla je da su žene tog dana ogroman strah pretvorile u nevjerovatne činove otpora.

“Ono što ja najdublje želim da iskažem jeste divljenje, poštovanje i solidarnost prema ljudima iz Trešnjevca, koji su pokazali na delu ono šta smo učili u udžbenicima. Prisilna mobilizacija koju je srpski režim sprovodio u Vojvodini nad manjinama bio je oblik etničkog čišćenja. Ljudi iz Trešnjevca se nikada nisu uplašili i hvala im”, rekla je Zajović.

Tom prilikom, ona je predstavila dvojezičnu publikaciju Žena u crnom pod nazivom: “Trešnjevac: Građanska neposlušnost, ženska hrabrost, solidarnost”.

“Ovo smatramo našom dužnošću: da upišemo u istoriju međunarodnog nenasilnog pokreta, antiratnog pokreta i pokreta protiv militarističkog i svakog drugog nasilja – oni su nama pokazali i prokrčili put, na način na koji mi sada podržavamo ruske dezertere”, izjavila je Staša Zajović.