101 RAZLOG ZA PAVIĆEVO PREUZIMANJE R101

Tekst: Panopticum / G. M.

Foto: Republika / JL

Nedavna repriza HRT-ova serijala „Predsjednik“, dokumentarno – igrane biografije dr. Franje Tuđmana bila je nepovratni podsjetnik na zbivanja oko hrvatske medijske scene u elektronskim medijima, posebno na okolnost pokušaja preuzimanja najpopularnije radijske stanice u Hrvatskoj – Radija 101. Iako je mnogima danas, uključujući i najpoznatija hrvatska novinarska pera, nepoznata činjenica da je R101 osnovala ondašnja UDBA putem SSOH, R101 je bio i ostao rasadnik vjerojatno nekoliko najboljih novinarskih kadrova koje Hrvatska danas ima, a koji su paralelno za vrijeme svojeg studija ostavili najbolje tragove u kreativnim emisijama radijskog etera, a koje su i danadanas rado nezaobilazna tema kada je riječ o vrsnoj produkciji, profesionalnosti i lucidnosti u medijskom prostoru.

Prema neslužbenim podacima Tuđmanov serijal na HRT-u premijerno je imao gledanost od 11 do 16 posto gledateljstva, a većina kritičara osvrnula se isključivo na prvu, uvodnu epizodu dokumentarca od 10 nastavaka. Bilo je jasno da se ne radi o kritikama, nego o političkim očitovanjima. Negativne kritike u „Novostima“ i na lijevim portalima, a pozitivne u „Večernjaku“ i „Glasu Koncila“, govore da javnost, kao i 90-ih, nije u stanju objektivizirati povijest i debatirati o političkim zbivanjima. Historiografska scena politizirana je i podjeljena. Kao i u blogerskoj zajednici i tu se ne živi od istraživanja i stručnih rasprava, nego kroz neprekidni javni angažman vodećih opinion makera. A oni se se ni na minut nisu u stanju odvojiti od zadanih polazišta i osobnih mišljenja koja su kao i novinski papir, prisutna na svakom otpadu. Isti rezultat dobio bi da si za mišljenje pitao taksiste ili zubare.

PROSVJED POTPORI R101 SE SMATRA KRAJEM ERE DR. FRANJE TUĐMANA

Kraj ere Tuđmanizma po mnogima počinje 1996. godine velikim prosvjedom potpore Radiju 101 i najavom skrivane smrtne bolesti predsjednika Tuđmana. Tim je događajima posvećen veći dio prve TV epizode HRT-a o dr. Tuđmanu. To je godina stvaranja tzv. duboke države u Hrvata, koja je upravljala posttuđmanovskim razdobljem, praktično sve do današnjih dana.

Duboku državu kolikovijalno zovemo i „državom bez države“ jer se pojavljuje iza kulisa, u nevidljivim slojevima upravljanja i odlučivanja, a zbog kojih mnogi događaji, pa i oni krajnje transparentni poput građanskih prosvjeda, revolucije, imaju svoju nevidljivu agendu. Nažalost, i kod nas vlada pravilo da se dubokom državom bave novinarski fantasti, teoretičari zavjere i lijenčine. Zbivanja oko Radija 101 nudila su više političkih slojeva nego što su ih je HRT uspio prikazati u prvoj epizodi Tuđmanovog serijala, i daleko više nego u basni o veseloj revoluciji i zlom diktatoru, koju je 2007. snimio Vinko Brešan („Dan Nezavisnosti“).

U prvom redu, kada je riječ o Radiju 101, riječ je o mediju koji ni jednog trenutka nije bio neovisan. Prije Domovinskog rata, službeno glasilo socijalističke omladine zagrebačke općine Trešnjevka (SSOT), od 1990. HDZ-ovski megafon u vlasništvu Studentskog centra pri Ministarstvu znanosti, potom vlasništvo Grada Zagreba gdje su se “tukle” dvije stranačke struje – hercegovačka i purgerska, a od 1996. odlukom zagrebačke Skupštine koju je kontrolirao SDP, Radio 101 postaje društvo s ograničenom odgovornošću odnosno imovina zaposlenika pod kontrolom socijaldemokrata. U tom razdoblju HDZ odbija produžiti koncesiju za emitiranje redakciji Radija 101, čija je popularnost rasla. Na natječaju se pojavljuju još dva ponuđača, a pobjeđuje Globus 101 u vlasništvu Ninoslava Pavića, za kojeg glasa HDZ-ovska većina u Vijeću za elektroničke medije. Kao što je već poznato, redakcija R101 ne priznaje poraz, već organizira antihadezeovske prosvjede na centralnom trgu hrvatske metropole u kojima sudjeluje gotovo 100 tisuća Zagrepčana. Tadašnji medijski mogul Ninoslav Pavić se uplašen nastalom situacijom povlači i koncesija ostaje u vlasništvu Radija 101. Dakle, u trenucima kad R101 nije bio u funkciji HDZ-a, petljali su s SDP-om koji ih je, naposlijetku, nagradio i dionicama koje su kasnije postale predmet smutnje i netransparentnih vlasničkih odnosa.

UHLJEBI S R101

Budući da većina SDP-ovih akvizicija i nije predviđena za opstanak na tržištu, Radio 101 je propao nedugo nakon Tuđmanove smrti, a dvije vedete tadašnjih lipanjskih prosvjeda, Zinka Bardić i Zrinka Vrabec Mojzeš, uhljebljuju se u uredu SDP-ovog premijera Zorana Milanovića i predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Tamo, prirodno, nastavljaju s PR-om koji je osnovni produkt drugorazrednih novinara iz produkcije R101 s aktivističkom agendom.

Što se dalje zbivalo s dionicama Radija 101, kako se njima trgovalo, u čije su ruke prelazile i na koji način, tko je pustio mafiju u dvorište, tema je za sebe, poreznu upravu, možda i USKOK. Ali oni su stajali po strani jer kolektivno pamćenje traje, a pompa iz kolovoza daleke 1996. godine učinila je svoje.

NINOSLAV PAVIĆ I DUBOKA DRŽAVA

To je, ukratko, priča o Radiju 101. Osim slavnih novinarskih imena, pojedince na tom radiju novinarstvo nikad nije zanimalo, producirali su glazbu i neku bezveznu političku satiru s kreštanjem i cerekanjem na maksimumu decibela. Pola programa bilo je posvećeno Dinamu i Bad Blue Boysima, oni su, iako ljuti desničari, činili okosnicu zagrebačkih prosvjeda jer gdje u to vrijeme da nađeš militantne ljevičare? Promovirali su čas jedne, čas druge, a rijetke news formate radio je isključivo Željko Matić, i danas dobar novinar i urednik na Z1. Jednom novinar, poslije uglavnom ništa drugo…

Tri mjeseca uoči prosvjeda i podrške Radiju 101, Franjo Tuđman je sa Srbijom potpisao Sporazum o normalizaciji odnosa kojim država agresor priznaje poraz u Domovinskom ratu i Hrvatsku u njenim granicama. Slijede atenski pregovori, Erdutski sporazum i Pismo namjere o dovršetku procesa mirne reintegracije, što je okvir u kojem se i danas kreće priča o pomirenju Hrvata i Srba na ovim prostorima, a koju vlade ili provode ili ne provode. Plenkovićeva vlada provodi…

Budući da javnom percepcijom najčešće upravljaju naša privatna povijest i emocije, svi ti sporazumi, pregovori i potpisi koji doista određuju našu budućnost, padaju u zaborav pred jednim izljevom nezadovoljstva, i danom kada je ljevica napokon dobila pravo gromoglasja na najvećem zagrebačkom trgu. Iduće godine Tuđman je predsjedničke izbore dobio u prvom krugu, sa 61 posto glasova, i u grob otišao nepobjeđen.

Priča o dubokoj državi bila bi nedovršena da u njoj nema stranog diplomate koji organizira prevrat, financira novinare i ujedinjuje oporbu, a što u prvoj epizodi HRT-ovog “Predsjednika” o tome ispovjeda tadašnji američki veleposlanik William Montgomery. Ili da iz nje opet netragom šmugne Ninoslav Pavić legitimni pobjednik na natječaju za radijsku koncesiju “Stojedinice” iz 1989. godine?

PAŠALIĆEVA SJENA

Kao prvo, otkud Pavić unutra? Izdanja EPH bila su osvjedočeno antituđmanovska. O Tuđmanu i njegovoj obitelji samo u jednom feljtonu Darka Hudelista objavljeno je skoro 800 kartica golih indiskrecija i objeda. Da se ne spominje razne dvorske afere, HDZ-ovske muljaže iz privatizacije, prevare u javnim poduzećima. Sve novinarske investigacije koje se nisu mogle pročitati u Feralu ili čuti na Radiju 101.

Ne sumnjamo ni da je Pavićeva ponuda na natječaju za R101 bila najbolja, on je bio dovoljno vješt i upućen u multimediju da mu dvije Zrinke plus gramofonski muzičar Silvije Vrbanec ničim ne mogu parirati. No, unatoč tome Tuđman mu nikad ne bi dao “Stojedinicu!”… Rađe bi je vratio Račanu, što je poslije i učinio. Ali u to vrijeme predsjednik  Tuđman se liječio u Washingtonu, imao je većih briga. O medijima u zemlji i o samoj zemlji brinuo je haaški svjedok i čest gost Pantovčaka u vrijeme dr. Ive Josipovića – dr. Ivić Pašalić, Tuđmanov Iznogud, savjetnik i nesuđeni kalif. Pavićeva EPH izdanja već su ga naveliko favorizirala i vadila iz gliba raznih afera. A onda konačno i kandidirala za vođu stranke opasnih namjera.

NASLJEDNIK S DVA PREZIMENA

Na čuvenoj naslovnici iz listopada 1998. godine uz priču o Tuđmanovoj ušteđevini, Pavićev Jutarnji list najavljuje i pastiš o drugom čovjeku HDZ-a, mladoj nadi iz Šuice, Tuđmanovom izglednom nasljedniku s dva prezimena.

Od tada, sve do novijih dana, Pavićeva izdanja, nekad EPH, a danas Telegram i ostali pridruženi mediji, predstavljaju sinonim duboke države. Svi poslovi s Kutlom i dr. Sanaderom, plandovanja s Josipovićem i Milanovićem gdje se mezetilo novinarske slobode, pa razne epizode s Ivicom Todorićem, zatim banke, politika, ali i podzemlje, bombe, auti i nezaobilazne nekretnine…

ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA ZA OSVAJANJE MEDIJSKOG PROSTORA

Naime, nakon ortačkog neuspjeha s R 101, opće je poznata činjenica da je zbog dugodišnjeg gospodarskog kriminala nekadašnji vlasnik Europapress Holdinga (EPH), Ninoslav Pavić uhićen u večernjim satima 4. prosinca 2000. godine. Uz Pavića uhićeni su Vinko Grubišić – suradnik R101, zatim Juraj Hrvačić, Ivan Majić, Zdravko Jurak, Dražen Mandić i Anton Crlenjak, te su iza ponoći u pratnji policije u civilu prepraćeni kod istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu.

Ministarstva pravosuđa i unutarnjih poslova Republike Hrvatske potvrdila su u ponedjeljak, 5. prosinca 2000. da je u tijeku policijska istraga u slučaju ortačkog ugovora, kojim su, kako je objavio list Republika, Pavić, Grubišić, Ivić Pašalić i Miroslav Kutle, htjeli u potpunosti kontrolirati hrvatski medijski prostor.

Da podsjetimo, tiskano izdanje lista Republika pokojnog Ive Pukanića objavila je presliku tajnog ortačkog ugovora. Potvrdu postojanja tog ugovora dao je i neizravno tadašnji direktor EPH Christoph Rohner koji je izjavio da je tzv. “ortački ugovor” koji je objavljen u listu Republika zastario, budući su to bile tek strateške namjere iz prošlosti, ali koje nikad nisu realizirane. Dakle, Rohner je priznao postojanje ortačkog ugovora koji, navodno, nije realiziran ali samim time je priznao i utemeljeno postupanje policije i hrvatskog pravosuđa. Sve ostalo je povijest…