ZAPOVJEDNIK DVD PAKRAC: VATROGASCI NISU KROVOPOKRIVAČI

Tekst: Silvia Feltrin

Foto: Pakrački list

Nedavno su započeli radovi na obnovi i modernizaciji Vatrogasnog doma DVD-a Pakrac koji od Domovinskog rata nije imao znatnija ulaganja, a što će zasigurno podići kvalitetu rada Društva koje je ove godine obilježilo 145 godina postojanja. Da su vatrogasci velika snaga ovog kraja dokazala je i njihova angažiranost na saniranju šteta od olujnog nevremena koje je ljetos zadesilo Pakrac i okolna mjesta. O ovom časnom zanimanju, opremljenosti pakračkih vatrogasaca, starosti voznog parka i radu s mladima, razgovarali smo sa zapovjednikom DVD-a Pakrac Ilijom Turkovićem.

Započela je dugo očekivana obnova Doma DVD-a Pakrac. U kojoj su fazi radovi, koja je vrijednost obnove i što ona uključuje?

Obnova je započela u srpnju, a financirana je u 100-postotnom iznosu iz EU fondova, iz  Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. Iako nije bilo predviđeno da išta  participiramo, svjesni smo da su cijene u zadnje vrijeme porasle i vjerojatno ćemo trebati podmiriti neku razliku, za što računamo na pomoć grada jer DVD nema takva sredstva. Vrijednost obnove je 4.3 milijuna kuna ili oko 570 tisuća eura.

Nadamo se da će sve ići po planu iako ima malo i kašnjenja, kao i na svim gradilištima. Izvođač radova je „Tami projekt d.o.o.“ iz Dugog Sela, a predviđena je kompletna obnova cijelog doma, od vanjske i unutarnje stolarije, fasade, do novih sanitarnih čvorova s tuševima i opremanje namještajem. Nadam se da ćemo imati bolje uvjete nego do sad, prvenstveno po pitanju grijanja i uštede energije. U našim cisternama uvijek ima vode, pa radi smrzavanja, zimi moramo imati minimalno 5 stupnjeva u garažama, ako ne i više, a s ovim novim sustavom predviđeno je da bez grijanja garaže imaju temperaturu između 10 i 12 stupnjeva.

Kako se financira DVD?

DVD se financira iz gradskog proračuna, kako za plaće i druge materijalne troškove, tako i za održavanje vozila. Od svojih prihoda imamo održavanje vatrogasnih aparata kojeg obavljamo uglavnom na području Pakraca i Lipika, ali smo i podizvođač Pastor servisa i za njih obavljamo poslove servisiranja u Daruvaru, primjerice u njihovoj Vinariji.

Imamo cjenik usluga koje obavljamo, ali bez obzira na poskupljenje goriva nismo dizali cijene, niti kad se prelazilo s kune na euro. Naplaćujemo još i prijevoz vode, rad s autoljestvama, odnosno sve usluge koje ne predstavljaju ugrozu za ljudske živote i imovinu. No, često odradimo razne usluge bez naplaćivanja, uglavnom kad se održavaju gradske manifestacije ili motocross, a također pomažemo braniteljskim udrugama i sve je to na dobrovoljnoj, prijateljskoj bazi.

Koliko DVD Pakrac ima članova? Koji broj vatrogasaca je osposobljen za izlazak na intervencije?

Imamo više kategorija vatrogasaca: operativne, pričuvne, veterane, zatim pomladak od 6-12 godina, mladež od 12-16 godina, počasne članove… Ukupno ih je stotinjak, no dosta naših članova je odselilo u inozemstvo zadnjih godina i njihovo članstvo je zamrznuto. Članarine nemamo. Vatrogastvo je, moram reći, specifičan poziv, jer ili ga zavoliš ili ne.

Zaposlenih, u stalnom radnom odnosu imamo petero, a radimo 24 sata dnevno u četiri smjene. Uvijek je netko od vatrogasaca ovdje. 2020. godine smo uveli i noćna dežurstva, u dogovoru s gradom, čime smo dobili na vremenu izlaska na intervenciju. Prije sam ja kao zapovjednik dobivao pozive od centra 112, pa dok bi došao, otključao dom… Gubilo se barem 5 minuta.

Što se tiče osposobljenosti, oni koji imaju minimalno zvanje vatrogasca i liječnički pregled, mogu ići na intervencije. Trenutno nas takvih ima 25. No, moram reći da osim nas koji smo stalno zaposleni u DVD-u, 90 posto naših dobrovoljnih vatrogasaca je zaposleno, tako da nam je prosjek dolaska oko 15 vatrogasaca po intervenciji.

Izlazite li na svaku dojavu i imate li vatrogasce koji su specijalizirani za neku vrstu intervencija?

Na svaku dojavu moramo izaći. U 99 posto slučajeva gasimo, makar to bio neki mali plamen. Moram naglasiti da od kad su uvedene dozvole za spaljivanje, drastično se smanjio broj požara na otvorenom prostoru dok smo prije svaki dan preko ljeta imali barem jedan požar.

Svi idemo na sve intervencije, ali imamo u vatrogastvu specijalizacija, primjerice za rad s hidrauličnim alatom, za spašavanje na vodi… U našem DVD-u svi imaju minimalno po jednu, dvije specijalizacije. Budimo realni, mi više nismo samo vatrogasci, sve više imamo raznih tehničkih intervencija i za to moramo biti pripremljeni. Samo vatrogastvo uključuje školovanje, rad, vježbe i iziskuje puno vremena.

Mi u DVD-u i u Vatrogasnoj zajednici Pakrac-Lipik možemo, putem predavanja i vježbi, osposobiti dobrovoljne vatrogasce za sve ono što nam je nužno. Za više od toga postoji Vatrogasna škola, koja u Hrvatskoj postoji u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu, traje 9 mjeseci, nakon koje se stječe zvanje profesionalnog vatrogasca. Ona se može upisati nakon srednjoškolskog obrazovanja.

Jesu li svi vatrogasci kod vas, i dobrovoljni i profesionalni, osigurani u svom radu?

Jesu. Naša Vatrogasna zajednica ih osigurava u slučaju nezgode na radu, s tim da sad po novom zakonu imaju plaćeno i dodatno zdravstveno osiguranje. Srećom, do sada nismo imali nekih većih nezgoda, uglavnom poneko uganuće zgloba i slično.

Kako teče jedna intervencija, možeš li mi objasniti postupak? Kad dobijete dojavu o npr. požaru, tko pali sirene, kako se pozivaju vatrogasci, dolaze li oni koji su slobodni ili imate dežurne?

Jedinstveni broj u Hrvatskoj za vatrogasce je 193, međutim ljudi su navikli za sve zvati broj 112 i mi imamo dobru komunikaciju sa županijskim centrom 112 u Požegi. Kad zaprime dojavu, obavijeste dežurnog kod nas u DVD-u, uglavnom sva komunikacija sad ide preko mobitela. Ja kao zapovjednik određujem grupe, odnosno koliko će vatrogasaca izaći na teren. Za veće intervencije imamo operativne grupe gdje se pozivaju svi, a za „kratke“ uvide se poziva 10 vatrogasaca. Dežurni pali kamione koji idu na intervenciju, dotad vatrogasci dolaze, oblače se i kreću. Prosjek izlaska na intervenciju prvog vozila je dvije do dvije i pol minute. S tim da kod većih intervencija, primjerice kad gori kuća, čim se skupe tri čovjeka, krećemo, a drugi dođu naknadno.

Jeste li imali kad lažnih dojava?

Jesmo, naravno. Pretežito je to u slučaju požara otvorenog prostora. Netko iz daljine vidi da gori pa prijavi, a ustvari je osoba koja pali uredno prijavila spaljivanje i kad dođemo, ona se nalazi tamo i čuva vatru. Mi to smatramo lažnom intervencijom. Godišnje imamo jednu do dvije takve intervencije.

Smatraš li da vaš DVD ima dovoljno vatrogasaca, što profesionalnih, što dobrovoljnih? Jesu li svi jednako bitni za funkcioniranje Društva?

Što se tiče profesionalnih, smatram da bi nas trebalo biti više. Kako sam rekao, naši dobrovoljni vatrogasci su uglavnom zaposleni i naravno da za vrijeme radnog vremena ne možemo očekivati da dođu na intervencije. Zato bi bilo bolje da imamo više profesionalnih, stalno zaposlenih osoba. Po mom mišljenju, trebalo bi ih biti 12, raspoređenih po troje u smjenama, gdje bi oni mogli 50 do 80 posto intervencija sami odraditi.

Po meni nema razlike između profesionalnih i dobrovoljnih. Čak i oni dobrovoljni mogu biti puno bolji od profesionalnih, jedino što nisu imali prilike za daljnje edukacije. Svaki vatrogasac je bitan! Važno je samo da je „u tome“, da ima dušu za obavljati takav posao.

Prošle godine ste imali 17 požarnih intervencija i 44 tehničke intervencije. Kakvo je stanje ove godine i koja je najveća intervencija? Pretpostavljam saniranje štete od olujnog nevremena u srpnju?!

Što se tiče požara, tu smo negdje po broju kao i lani, a tehničkih intervencija će biti više, naravno zbog nevremena. Tih dana smo imali 150 intervencija, većinom u Pakracu, pri čemu su nam pomagala i susjedna Vatrogasna društva. No, moram napomenuti da su ljudi očekivali kako će im vatrogasci sve popraviti. Mi nismo krovopokrivači, ne možemo izvoditi radove na krovu za koje nismo obučeni. Uspjeli smo najlonima zaštititi kuće od prokišnjavanja da pomognemo ljudima u tim prvim danima nakon nevremena i da spriječimo daljnju štetu. Odradili smo koliko god smo mogli, koliko je bilo u našoj mogućnosti i moći. Naši članovi su čak svoje kuće sanirali posljednje, kad smo odradili sve ostale, „tuđe“ intervencije. I tu se opet ponavlja ta teza „ili jesi vatrogasac ili nisi“. Uvijek prvo ideš pomoći drugima, a poslije razmišljaš o sebi.

Pomažete li drugim DVD-ima, pritom ne mislim samo na područje naše Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik, nego šire, na druge županije, Dalmaciju…?

Za vrijeme potresa u Petrinji autoljestve su bile tamo nekoliko tjedana, u Majuru i Sisku, s posadom koja se mijenjala svaka četiri dana po tri vatrogasca. Autocisterna s pitkom vodom je bila u Lekeniku. Naloge u takvom slučaju dobivamo od Glavnog vatrogasnog zapovjednika i na njegovu inicijativu idemo na intervencije van naše Zajednice. Unutar Zajednice idemo redovito u ispomoć kad god postoji potreba pojedinom DVD-u.

Već više od deset godina nemamo dislokacije, odnosno ne idemo na ispomoć kolegama vatrogascima na Jadranu, ali ovo ljeto nam je prvi put kamion za prijevoz pitke vode bio „dignut“ i smješten 3 mjeseca u Jasenicama, kod Maslenice.

Kakvo je stanje voznog parka? Vidjeli smo da su vam ljetos bile najtraženije autoljestve. Imate li dovoljno vozila za vaše potrebe, posuđujete li vi drugim DVD-ima ili oni vama?

Trenutno imamo jedne autoljestve koje smo kupili 2019. godine, ali su sad strgane i čekamo popravak. Prije njih smo imali jedne koje su bile `76. godište. Ove autoljestve pokrivaju područje Pakraca i Lipika, jer Lipik nema svoje. Interventna vozila su sva u voznom stanju, ali prilično stara. Naša četiri kamiona su `85. godište, a već spomenute „nove“ autoljestve su `93. godište. Sva vatrogasna vozila su skupa jer su to specijalna vozila koja imaju svoju nadogradnju i opremu. No, što se tiče vozila, mislim da smo dovoljno opremljeni. Imamo pet kamiona, šumsko vozilo, autoljestve, navalno vozilo, dvije autocisterne i tehničko vozilo. Mi pokrivamo jako veliko područje Grada Pakraca, na istočnom dijelu nema niti jedno dobrovoljno vatrogasno društvo i tu dolazimo do problema sa starošću vozila, jer bi neko novije, opremljenije, zasigurno brže stiglo do udaljenijih sela koje ujedno nemaju niti vode na koju se možemo spojiti nego ju dovozimo sami.

Kada biste dobili neka sredstva, koje vozilo biste prvo kupili?

Da možemo birati, prvo što bi nam trebalo je navalno vozilo s duplom kabinom da može povesti cijelu grupu od šest vatrogasaca odjednom. Ono ima u sebi manju cisternu za vodu i dovoljno je opremljeno za pojedinu intervenciju. Želja je svih nas da, kada Dom bude obnovljen, dobijemo i jedno novo navalno vozilo.

Nedavno ste nabavili novu opremu. Kakva je trenutno opremljenost vatrogasaca?

Iz Fonda solidarnosti Europske unije uspjeli smo nabaviti opremu u vrijednosti 70 tisuća eura. To podrazumijeva osobnu zaštitnu opremu: jakne, hlače, kacige, opasače, rukavice za vatrogasce, kao i tehnički alat, koji je moderan, baterijski.

Uz pomoć Grada smo lani obukli 10 vatrogasaca, a ove godine, tim EU sredstvima, još dodatnih 12 i tri imaju od ranije, tako da sveukupno naših 25 operativnih vatrogasaca ima kompletnu zaštitnu opremu. Lijepo nas je i vidjeti kad smo svi jednako obučeni, u punoj opremi, a ne kao nekada, kad smo nosili žute gumene čizme i mehaničarski kombinezon.

Opremu za vatrogasce, koja nam više ne treba, a u dobrom je stanju, planiramo ustupiti okolnim društvima, kojima će zasigurno dobro doći.

Jesu li dobrovoljni vatrogasci ipak plaćeni za svoj rad? Pogotovo nakon ovako zahtjevnih, višednevnih intervencija kakva je bila ovog ljeta.

Grad ima u proračunu određena sredstva koja se mogu iskoristiti za ovakve, izvanredne okolnosti, kako bi na neki način nagradili vatrogasce za njihov angažman u intervencijama kao što su bile ljetos. Do sada nikada nismo koristili takvu mogućnost, jer su dečki smatrali da za neke manje intervencije nema potrebe tražiti ikakvu naknadu. Sada smo prvi put planirali tražiti ta sredstva, naši vatrogasci su se tih dana zaista naradili i smatram da svatko od njih zaslužuje biti nagrađen.

Dosta radite s mladima. Lani ste imali 26 članova pomlatka. Imate li ih dovoljno? Koliko često i ozbiljno se s njima radi? Što radite po pitanju pridobivanja mladih?

Jako je teško zadržati mlade vatrogasce, pogotovo ove od 12 do 16 godina, što zbog odlaska u druge gradove na školovanje, što zbog velikog izbora sportova koji im se nude u Pakracu, a pomalo i utjecaj društva, pubertet… S druge strane, imamo jako dobru suradnju s vrtićem, kada nas posjećuju ili mi idemo k njima pa im prezentiramo naš rad, opremu. Pogotovo se baziramo na predškolce, od šest godina, jer mlađe kategorije ni nemamo u DVD-u, pa ih kroz igru i vježbu privučemo.

Naša Vatrogasna zajednica je napravila jednu dobru stvar, a to je da organizira Vatrogasni kup gdje je uključena i mladež od 16 do 18 godina. Kategorija mladeži je inače do 16 godina, a oni mogu postati vatrogasci tek kad postanu punoljetni tako da su se te dvije godine na neki način gubile i ovim smo ih ipak zadržali.

Dodatna motivacija mladima je i vatrogasni kamp u Fažani. Naša županija ima tamo svoj bungalov i šator koji prima odjednom 16-ero djece pa se ekipe djece od 12 do 16 godina iz svih DVD-a s područja županije izmjenjuju svakih sedam dana. Tamo se s njima provode vatrogasne vježbe, igraju se, natječu… Imaju obaveza, ali ujedno i slobodno vrijeme za druženje s ostalom djecom iz cijele Hrvatske pri čemu steknu poznanstva i prijateljstva za cijeli život.

Imate li po školama ili nekim drugim gradskim ustanovama organizirane vježbe evakuacije u slučaju požara, potresa…?

Da, svake dvije godine to provodimo u školama. Uz njihovu odgovornu osobu dogovorimo kakvu ćemo vježbu provesti i na koji način. U pakračkoj osnovnoj školi imamo dobru suradnju s nastavnikom Milanom Nadaždijem i uvijek te vježbe budu odrađene na obostrano zadovoljstvo i nas i djece.

Druge ustanove bi trebale same provoditi vježbe, bez vatrogasaca, po njihovom planu evakuacije i s odgovornom osobom zaduženom za takve situacije.

Proljetos smo pisali o tome kako je DVD spasio sovicu koja je ispala iz gnijezda. Imate li još kakvih zanimljivih intervencija, jer je očito da se DVD više ne bavi samo gašenjem vatre?

To je još jedna situacija za koju nismo dovoljno obučeni, a i pomalo je teško odlučiti ispravno u tom trenutku, jer nismo sigurni trebamo li uopće intervenirati ili ne. Kao što je bio slučaj sa tom sovicom. Bilo je i ranije spašavanja sova, ali na kraju su pozvani i veterinari da ih zbrinu.

Jedno vrijeme smo radili i uklanjanja gnijezda stršljenova, no kako nismo bili za to obučeni i došlo je do uboda vatrogasca koji je mogao loše završiti, odustali smo od toga. Postoje službe koje se time profesionalno bave.

No, bilo je svega, zaista raznih intervencija. Najmanje smo sada vatrogasci!

Za kraj, po tvom mišljenju, koji su problemi i uspjesi lokalnog vatrogastva?

Uspjeh je što nas Grad financijski prati, jer bez toga se ne bi uspjelo dobro ni raditi. Važno je i vodstvo svakog DVD-a, koje će na uspješan način raspolagati sredstvima koja dobiju. A problem je zasigurno starost voznog parka, kao i nedostatak financija da se dobro opreme svi vatrogasci na našem području.

Što se tiče našeg DVD-a, moram reći da smo mi kao jedna obitelj. U svakoj obitelji postoji nesuglasica, ali na samim vatrogasnim intervencijama štitimo, čuvamo jedan drugoga, ne prave se razlike mladih i starih i to je ono što je najvažnije.