ZABRANA RADA NEDJELJOM – SABOTAŽA GOSPODARSTVA
Tekst: Strahimir Kapetanović
Foto: Kristina Stedul Fabac/Pixsell
Od 1. srpnja više ne smijemo raditi nedjeljom. Tako kaže pozitivni (?) Zakon. Jer zakonodavac drži da je nedjelja “sveti” dan za tjedni odmor. Dan za odlazak na misu i slično. No i držanje mise je rad, zar ne? I svečenici rade, i za to su plačeni.
SOCIJALNI EKPERIMENT
Ovaj zakon koji zabranjuje (!) rad nedjeljom je u oprijeci sa Ustavom koji garantira pravo na rad i jednakost svih građana RH, ali predviđa i cijeli niz iznimaka. Po slovu tog zakona nismo svi jednaki, nemamo niti jednaka prava, niti se na sve građane odnose jednake zabrane. To je već davno George Orwell sročio u Životinjskoj farmi izrijekom da su tamo “sve životinje jednake osim onih koje su jednakije od ostalih”.Tako se i u Hrvatskoj ostvaruje Orwellova utopijska farma. Jadno! Očito bi zakonodavcima bilo korisno pročitati tu Orwellovu knjigu.
No, zakone treba poštivati, nisu oni doneseni bez vraga! Pa zar ne bi bilo zanimljivo kao socijalni eksperiment bar mjesec dana striktno poštivati zakon? Na primjer, da nedjeljom baš nitko ne radi, da se vozači u javnom prijevozu odluče da nedjeljom ne dođu na posao, jednako tako i zaposlenici na crpkama, bolničko osoblje, kontrolori leta, aerodromsko osoblje, ugostitelji i dostavljači, zaposlenici radijskih i televizijskih postaja pa da ugase svoje predajnike, zatim policija i čuvarske službe. Svi oni bi trebali imati ista prava (i obvezu poštivanja zakona) kao i trgovci.
SELEKTIVAN RAD
Bilo bi zaista zanimljivo vidjeti kako bi naše društvo to podnijelo, i kako bi na to reagiralo gospodarstvo. To bi značilo da se nedjeljom mora zaustaviti i sva industrijska proizvodnja, zaustaviti gradnje i popravci u potresom pogođenim područjima, a pitanje je kako bi se ta zabrana mogla primijeniti na pomorce na našim brodovima pa da u nedjelju budu prisiljeni stati negdje na pučini i odmarati se? Nedjeljom ne bi smjeli raditi niti muzeji, kina, pa niti influenceri, osim ako oni možda nisu obuhvaćeni iznimkom. Apsurd je i tumačenje da se na kioscima smiju prodavati samo tiskovine, a ne i ostala roba kao što su higijenske potrepštine i pića. Ako se nekom zaposleniku dopušta rad, to ne može biti selektivan rad. Ako je u nečijem opisu radnih zadataka prodaja i cigareta i novina, ne može to neki propis ograničiti. To bi bilo jednako kao da pilotu aviona dopustimo polijetanje ali ne i slijetanje!
Gospodo zakonodavci koji ste donijeli ovaj sramotni zakon, gdje vi živite? Gdje vam je osjećaj za društvenu odgovornost, razumijete li kako funkcionira gospodarstvo? Zar zaista želite da društvo u nekom trenutku pukne i da se i kod nas ostvari Francuski scenarij socijalnih nemira?
PRITISAK KAPTOLA
Kad je prije mnogo godina pod pritiskom Kaptola donesena slična zabrana rada nedjeljom, tumačilo se da će od te odluke biti izuzeti mali obiteljski proizvođači i trgovine. Nije prošlo puno vremena, a u mojem su kvartu propali i zatvorili se svi mali obiteljski dućani, a veliki trgovački lanci su preživjeli. Bez posla su ostali upravo oni koje se navodno htjelo zaštititi. Kako vidim, iz tog neuspjelog eksperimenta nismo ništa naučili, pa ga ponovo ponavljamo. I za kraj, kakve će biti ekonomske štete zabrane rada nedjeljom? I tko će za te gubitke odgovarati?
Zabrane rada, okupljanja, javnog iskazivanja stavova su nespojive s demokracijom, i kako svakodnevno čitamo u medijima – odlike su totalitarnih režima protiv kojih se navodno borimo. Pa gdje mi to živimo?
