VJERNICI U KOTORSKOJ KATEDRALI OSTALI ZATEČENI NESPOMINJANJEM ALOJZIJA STEPINCA
Tekst: Z. Despot
Foto: G. G. R.
Prije godinu dana, u Subotici je zaređen novi subotički biskup Ferenc Fazekas. Glavni zareditelj bio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, koji je u propovijedi spomenuo blaženog Alojzija Stepinca, svog prethodnika, kao „svijetli primjer vjernog pastira“. To je bilo više nego dovoljno srbijanskim portalima koji su odmah napali Kutlešu jer je, kako su naveli, „malo reći skandalozno, veličajući Alojzija Stepinca, ozloglašenog hrvatskog nadbiskupa u vrijeme NDH tijekom Drugog svjetskog rata i genocida nad Srbima, Židovima i Romima“. Posve očekivano, mahniti srbijanski portali nisu čuli još nešto, što je bilo na mađarskom jeziku tijekom ređenja novog biskupa.
Naime, tijekom biskupskog ređenja u subotičkoj katedrali pjevali su „Litanije svih svetih“ na mađarskom, a među mnoštvom svetaca Katoličke crkve zazivana su i dva blaženika. Jedan je bio „Boldog Alajos püspök“, a drugi „Boldog Apor Vilmos püspök“. I iza svakog imena sveca i blaženika zaziva se „moli za nas“. Prevedeno na hrvatski, prvi zazvani blaženik bio je Alojzije mučenik, a drugi je mađarski biskup blaženi Vilmos Apor mučenik. Naravno, Alojzije mučenik odnosi se na Alojzija Stepinca, čije je ime dva puta odzvanjalo u subotičkoj katedrali, na teritoriju Srbije.
Godinu dana poslije, prije nekoliko dana, održano je biskupsko ređenje novog kotorskog biskupa Mladena Vukšića u katedrali sv. Tripuna u Kotoru. Glavni zareditelj opet je bio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. No, ovaj put u propovijedi nigdje nije spomenuo Stepinca, niti su to učinili drugi biskupi. No dogodilo se još nešto, poražavajuće za sve, a gotovo nitko to nije zabilježio. I u kotorskoj katedrali pjevale su se „Litanije svih svetih“, dakako, na hrvatskom jeziku. U liturgijskom vodiču, koji je pripremljen za taj čin biskupskog ređenja, pisalo je da svećenik u litanijama treba otpjevati i „blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas, blažene Drinske mučenice, molite za nas, blaženi Miroslave Bulešiću, moli za nas, svi sveti i blaženici hrvatskoga naroda, molite za nas“. No, svećenik je sve to preskočio, nikoga od njih nije javno zazvao, kao da nisu zapisani, kao da nisu bili predviđeni, kao da nisu postojali, kao da nisu katolički sveci i blaženici, kao da nisu naši!
Pitanje je svih pitanja: tko je to tako odlučio? Jer to ne može biti slučajno! Ako je Stepinac dva puta spomenut u Srbiji, i to čak na mađarskom jeziku, na ređenju biskupa Mađara, zašto ne bi mogao biti spomenut u Crnoj Gori, među svojim Hrvatima, na ređenju biskupa Hrvata, na hrvatskom jeziku? Koji je to viši crkveni interes, koji je to strah, koja je to politika da je trebalo Stepinca jednostavno prešutiti? Je li to zbog toga da se ponovno ne iritira Srpska pravoslavna crkva? Jer je subotičko dvostruko spominjanje Stepinca bilo previše za uši SPC-a? Nadbiskup Kutleša bi se trebao javno očitovati o tome, jer su mnogi vjernici u kotorskoj katedrali ostali zatečeni i šokirani ovakvim činom.
Mi stalno upiremo prst u papu Franju, da on koči proglašenje Stepinca svetim, da on nas ne razumije, da ima više interese… Problem je zapravo kod nas, kod kuće, kao i u mnogo drugih slučajeva, ne samo crkvenih. Bilo bi dobro znati što su po pitanju Stepinca i njegove kanonizacije dosad radili i Kutleša i njegov prethodnik Josip Bozanić. Ovo u Kotoru svodi se samo na jedno, da su zatajili Stepinca kao Petar Isusa, i to uz geslo novog kotorskog biskupa koje glasi „Ostani vjeran“. SPC bome trlja ruke od zadovoljstva! Petar je Isusa zatajio tri puta. Stepinac je svojedobno rekao: „Svaki kamen u Boki Kotorskoj govori hrvatski!” Hoće li naši Stepinca zatajiti još koji put?
