VATIKAN OBJAVIO PRIRUČNIK ZA BORBU PROTIV CRKVENE PEDOFILIJE

Tekst: I. P./Panopticum

Foto: NY1

Zbor za nauk vjere Svete Stolice objavio je posebni priručnik pod naslovom ‘Vademecum’, svojevrsni vodič s uputama tiskan na nešto više od 30 stranica kako bi uputio one koji moraju utvrditi istinu u slučaju seksualnog zlostavljanja maloljetnika koji je počinjen od strane pripadnika klera.

Ovdje nije riječ o normativnom dokumentu s novim zakonskim odredbama, nego o sredstvu osmišljenom kako bi se pomoglo biskupima i pravnicima koji trebaju u konkretna djela pretvoriti kanonsku odredbu o ‘delicta graviora’, odnosno o težim kaznenim djelima, koja su – kako je istaknuto u dokumentu – za cijelu Crkvu duboka i bolna rana koja traži da ju se izliječi. Zahtjev za takvim dokumentom iznesen je na susretu predsjednikā biskupskih konferencija cijeloga svijeta, koji se održao u Vatikanu u veljači 2019. godine, a predviđeno je i njegovo povremeno ponovno razmatranje u skladu s promjenama važećih odredbī ili prakse Zbora za nauk vjere.

Što je zločin, kako se odvija prethodna istraga, koji su mogući kazneni postupci; to su neka od pitanja na koja se daje točan i jasan odgovor, uz stalno usmjeravanje na važeće zakone, zatim na motu proprij ‘Sacramentorum Sanctitatis Tutela‘ Ivana Pavla II., iz 2001. godine, koji je Benedikt XVI. dopunio 2010., te na motu proprij ‘Vos estis lux mundi‘ koji je objavio papa Franjo 2019. godine. U nekim se slučajevima, osim toga, spominju razlike između Zakonika kanona istočnih Crkvi i Zakonika kanonskoga prava Latinske Crkve.

U priručniku se posebno ističu četiri vidika, od kojih je prvi zaštita ljudske osobe. Od crkvenih se vlasti traži da se zauzme da se prema žrtvi i njezinoj obitelji odnosi poštujući njezino dostojanstvo. Treba im ponuditi prihvat, poslušati ih i pratiti, također preko specijalnih službā, kao i duhovnu, medicinsku i psihološku pomoć, usklađenu sa specifičnim slučajem. Isto se to može učiniti u odnosu na okrivljenika, ističe se u priručniku. Podsjeća se također da je važno zaštititi dobar glas osoba uključenih u slučaj, iako, u slučaju opasnosti za opće dobro, napominje se da širenje vijesti o postojećoj optužbi nije povreda dobroga glasa. Osim toga, u ‘Vademecum-u’ se pojašnjava da svakom okrivljeniku treba zajamčiti pravo na obranu.

Drugi vidik koji proizlazi iz Vademecuma jest savjesna i temeljita provjera svih informacija koje biskup primi o eventualnom slučaju zlostavljanja. Čak i ako nema formalne prijave, ako su vijest objavili mediji, uključujući društvene mreže, ako je izvor anoniman, dokument savjetuje da se svaka primljena informacija pozorno provjeri i temeljito prouči. Naravno, i dalje vrijedi sakramentalna tajna; u tom slučaju ispovjednik će morati uvjeriti pokajnika da vijest o eventualnom zlostavljanju dade drugim putem.

Treći se vidik odnosi na komunikaciju. U više se točaka u priručniku podsjeća na obvezu poštovanja „službene tajne“, iako se ističe da tijekom prethodne istrage, eventualna žrtva i svjedoci, što se tiče činjenica, nisu vezani šutnjom. Međutim, traži se da se izbjegava svako neprikladno i nedopušteno širenje informacija u javnosti, posebno dok traje prethodna istraga. Na kraju, četvrti je vidik koji obrađuje suradnju između Crkve i Države.