UKRAJINA U KONTEKSTU AMERIČKIH IZBORA

Tekst: Zdenko Lozo

Foto: Tass

Zakašnjelo skidanje embarga za uporabu zapadnih dalekometnih raketa po dubini, dovelo je do spasa Rusije od potpunog fijaska do ozbiljnih kontraudara i strateških postignuća uzduž dugačkog istočno ukrajinskog bojišta. Ruska vojna sila poduprta ne malim brojem saveznika također se konsolidirala. No, za vjerovati je kako Trump neće biti obilato darežljiv prema agresoru, nakon što postane donositelj vrlo teških odluka.

EU  postaje sve spremnija prihvatiti vlastitu obrambenu politiku čemu upravo Ukrajina daje snažan imperativ. Njemačka, konačno i Francuska sve više prihvaćaju svoje liderske pozicije u tom, Poljska, skandinavske i baltičke zemlje, pojave nazivaju pravim imenima bez ikakva ustezanja i čine napore u pomoći Ukrajini, nerijetko iznad svojih mogućnosti.  Otvaranje sirijske bojišnice, kaos u Gruziji – koji lako može postati nekontroliranim, srbijanski teroristički čin na Kosovu – bez realizacije scenarija, rumunjske izborne stranputice, sve vrući teren u Rusiji – brige su koje obilato remete Putinove snove.

Nema dvojbe EU će još uvijek gledati na poteze, ovaj put nepoznatih im prekoatlanskih saveznika i ravnati svoje odluke po toj slici. Njemački izbori, ma kako završili, neće bitnije promijeniti odnos prema Ukrajini.Preostale tri velike južne države stare Europe uz Rumunjsku – svojim još snažnijim doprinosom mogu itekako doprinijeti okončanju ukrajinske Golgote

Igrokaz, na najmasovnijoj sceni, s izborom 47. po redu predsjednika USA završio je srijedu 6. studenog 2024., manje od dvanaest sati nakon zatvaranja posljednjeg izbornog mjesta. Trijumfalno se u arenu i pod reflektore, po drugi put, vratio republikanski kandidat Donald Trump, dok je globalistička igračica Kamala Harris od potpunog debakla osjetila sigurno ne malu gorčinu vlastite žući, s pitanjem: što je meni ovo trebalo?

Spektakl svih mogućih oblika medija, nemušta i prilično brutalna kampanja, lišena bilo kakva glamura i utakmice razuma i znanja, ostavila je previše zanimljivih detalja i moguće inspiracije za svekolike oblike umjetnosti.

Trumpov veliki trijumf i Kamalin nedosanjani san

Donald Trump, jedinstvena i teško ponovljiva osoba u povijesti i budućnosti američkih predsjedničkih izbora, kao dobro držeći starac u 78. godini još će se jednom useliti u Bijelu kuću, vođen nevjerojatnom količinom volje za moć. Ništa njega nije sprječavalo – naprotiv, puno toga ga je motiviralo da se domogne još jednom trona, koji nosi jednu od moćnijih uloga smrtnika na čitavoj kugli zemaljskoj. Ovaj put spašavajući vlastitu glavu. Doslovno i dugoročnije kroz zakomplicirane sudske postupke i prijeteće zatvorske mjesece i godine.

Vlastiti novac, neviđena upornost, izvjesno iskustvo, stvarano primarno u businessu i na drugoj strani skromna politička, ideološka i opće obrazovna znanja i talenati. Vrstan komunikator za široke mase, do paradoksa proturječnosti – milijarder koji na sebe lijepi glasove poniženih i ljudi s dna društvenog lanca – polučio je briljantan osobni uspjeh, uz veliku moć stranke koja ga je nominirala i u čijim vrhovima ćemo ga sigurno uskoro gledati.

Na drugoj strani politici nevična, pravnica Harris, izdanak doseljeničke obitelji u USA, sanjala je punoću američkog sna, a kad se probudila shvatila je kako se, poput Titanica u hladnoj noći, sudarila sa strašnom santom leda. Roditelji su joj doselili žedni znanja i obrazovanja iz Indije i u najmoćnijoj federalnoj državi Kaliforniji postigli ozbiljne stručne i društvene karijere. Kao vrlo utjecajna tužiteljica s uvjerenjem „poznam ja takve“, podupirana s ispraznim celebrityma, s veoma visokom apanažom dostatnom za njenu svjetlucavu izbornu kampanju, u jednom je trenu i sama povjerovala kako je sigurna njena pobjeda. Približavanjem dana koji svako četiri godine dolazi u drugom utorku mjeseca studenog, uživjela se u novu stvarnost. Sanjala je kako će baš za nju prozračivati prostorije jedne od značajnijih svjetskih građevina, a njen glas odzvanjati Ovalnim uredom. Glas, koji će pomno slušati podređena joj čeljad od moćnika Pentagona, Ministarstva domovinske sigurnosti pa sve do premoćnih financijskih institucija USA i koječega drugog.

Uvjerenjem je ljevičarka s jasnim globalističkim opredjeljenjima, s društvenom afirmacijom angažirane aktivistice. Prije prihvaćanja uloge Bidenove potpredsjednice na prošlim je američkim izborima ušla u samostalnu kampanju. Brzo se je predomislila, uvidjevši manjak osobne logistike. S Bidenom je imala mnogo toga suprotnog te je potpredsjednički mandat u USA provela bez ozbiljnijih postignuća i utjecaja. Kad su ljudi iz sjene i oni iz vrhova Demokratske stranke shvatili, u samom finišu kampanje, kako je isticanje Bidena kao kandidata za još jedan predsjednički mandat, sigurni fijasko – prisilili su ga na povlačenje. Na to je on veoma nevoljko pristao. Novom predsjedničkom kandidatkinjom imenovana je gospođa Harris. Bilo je to prekasno za bilo kakvu šansu njena uspjeha – nakon provedenih izbora može se slobodno konstatirati da ishod američkih predsjedničkih izbora 2024., ne bi bio ništa drugačiji, da je ona i ranije ušla ukampanju.

Kroči li polarizirano društvo prema radikalnijim zaokretima?

Naime, ovi su izbori bili žestoko polarizirani između suverenističke i još dublje globalističke struje unutar veoma polariziranog američkog društva. Nesumnjivo, Trump je puno bolje rješenje za većinu Amerikanaca, napose na planu unutarnje politike. Ovdje valja posebice istaknuti gospodarsku politiku povezanu s radikalnim zaokretima u globalnim prilikama te dodatnom modernizacijom američke industrije, posebice njena tzv. namjenskog dijela. Potom će se stvoriti drugačija monetarna, fiskalna i carinska politika napose u pokušaju zaustavljanja kineskog razvoja, a kojeg su im izgradili upravo globalisti, posebno oni iz USA – željni još većih profita i posve drugačijeg uređenja ukupnog života čovječanstva. Jasno, Trump će žurno prionuti konačnom rješenju ilegalnih imigracija (ostalo otvoreno od 1. njegova mandata) žestokom kontrolom i barijerama uzduž južne granice i zračnog prometa te deportaciji po Ameriku opasnih skupina i pojedinaca. „Amerika, Amerikancima“ i „Najprije Amerika“, odzvanja će dugo umandatu Donalda Trumpa.

Na vanjsko političkom planu američka politika i njeni interesi neće doživjeti ozbiljnije friziranje, bez obzira koja od opcija da je došla na vlast. Bliski istok i partnerstvo s Izraelom te zajedništvo “konačnog rješenja“ arapskog dijela svijeta, lojalnog teokratskom i ultrakonzervativnom Iranu, zajednička je karika američko-židovskog lanca. Na trenutak se činilo kako to savezništvo ima stanovitu proturječnost – među inim i zbog pragmatične politike Bidenove administracije u izbornoj godini, kada se pazilo na svaki detalj u smanjivanju štete na unutarnjem planu…

Odnos prema saveznicima unutar Indo-pacifičkog užarenog prstena, Amerika će podebljati s ili bez ozbiljnijeg udjela NATO-a, na kojeg će sigurno računati kao osigurač u atlantskoj regiji. Naoružavanje Japana, te nova prijateljstva na istoku i JI Azije u jednakoj će se perspektivi odviti, još jednom bez velikih razlika – i za ovo važi, ma tko da je bio pobjednikom izbora. Nova će administracija činiti sve kako ne  bi izgubila, ili bolje kazano, na svaki način približila Indiju svojem čvrstom partnerstvu. Tu se očituju tek sitne nijanse u pristupu Indopacifiku, ali ne i u strategiji američkih interesa.

Trumpove najave politike prema EU doprinos su njenom daljnjem buđenju

Svjesna složenijih odnosa s Trumpovom administracijom EU i njeno vodstvo još ozbiljnije se počelo baviti vlastitim politikama. Konac američkih izbora pogodio se sa sastavljanjem EU vlade, koja je ovih dana kompletirana te uz tanku brojku potvrđena od Parlamenta. Nova visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku EU estonska bivša premijerka i žena zmaj – Kaja Kallas, jedna je od boljih povjerenica. Prvi njen navještaj rezolutno je traženje pomoći  Ukrajini, zgaženoj od staljinističkih krvoloka.

U kolektivnoj memoriji Estonaca dobro se pamti sovjetski nož i tenk u dogovoru s drugim ljevičarskim zločincem Adolfom Hitlerom, pa ne čudi zašto Estonci govore bez zadrške i straha o Putinovu zločinu. Pitome i nekoć perjanice Europe, baltičke države slijedeća su postaja zločinčeva nauma, ali se ti narodi ne drže kao šugavci udaljeni tisućama kilometara od trećeg Rima. Njemački kancelar u interregnumu još jednom je iz Kijeva jasno  poručio Zločincu kako je njegova država uz Ukrajinu, sve do njene pobjede. Francuzi konačno ozbiljnije doprinose u obuci i ratnoj tehnici što će čoporima hijena s istoka nanijeti još veće gubitke, na sprženoj zemlji ukrajinskoj. Tu su i baltičke i skandinavske zemlje, a zadivljujući je primjer Finska s milijun ljudi obučenih i opremljenih, zlu ne trebalo, za doček vječiti im neprijatelja. Osim Orbana, izvjesnog Fica i inih komunističkih slugančića, tu je navodni Hrvat – novo zagrnut desničarenjem i njegovi pažovi.Uz mnoštvo kodnih i pogrdnih imena taj je veleizdajnik ovih dana, u tijeku „kampanje“, zaradio i još jedan nadimak – MUTO. Neće li mu Bog prosvijetliti čeone kosti (mozga, a kamoli duše sigurno nema) kako bi shvatio da je mutavost njegova najsnažnija govorna odlika?

Tako je to kad su na vlasti bivši visoki komunistički i funkcioneri ili njihova djeca i unuci. Duboke jasle na koje su bili privezani jače su od bilo kakvog ideala ili humanih vrijednosti, božjim promislom stvorenih kod ljudskih bića.

Zajednica europski naroda ipak prednjači u ukupnoj pomoći Ukrajini, po službenim podacima za oko 1/3 više od USA, ne računajući puno toga kupljenog na crnim tržištima. Slaba ti nada Viktore (bez viktorije – budi siguran), prijatelju i druže druga Milanovića, hrvatskog lukašenka.

Trumpovo „zaustavljanje“ – ne rata, već nečuvene agresije

Već se obilato naziru imena Trumpovih prvih suradnika, neupitno lojalnih na njegovu valu. Jedino što se u novoj vanjskopolitičkoj agendi nazire u tim prvim istupima je Kina, ta motorna pila u američkim očima. Na drugoj strani znakovita su saveznička moskovska sijela, samo dva dana prije izbora u Americi, s glavnim akterom ministrom Lavrovim. I po tko zna koji put osuda Zapada kao glavnog krivca za rat u Ukrajini i ne manja  osuda zapadnih sankcija prema Rusiji. Olinjali lisac S. Lavrov izgovorio je, prema Indexu hr., slijedeće riječi: „Kad ekonomski pritisak ne uspije utjecati na istinski suverene nacije, Zapad, predvođen SAD-om, pribjegava prijetnjama, ucjenama, čak i upotrebi sile… Danas Anglosaksonci planiraju poraziti našu zemlju, koristeći kijevski režim kao posrednika, baš kao što je Hitler pokušao okupiti većinu europskih zemalja pod nacističkim zastavama“ (ni manje ni više!).

Sijedom Lavrovljeva proljeva, Kimova je bagra izdala ozbiljno upozorenje Zapadu i njegovoj podršci Ukrajini, koja bi mogla dovesti do razornog rata s Rusijom. Ovako se veleumlje ne bi usudio očitovati niti lastik-efendija, Miralem Čmar.

Međutim, The Telegraphje 10. studenog o.g., pozivajući se na anonimne izvore iz britanske vlade, izvijestio da britanski premijer Keir Starmer i francuski predsjednik Emmanuel Macron planiraju lobirati kod američkog predsjednika Joea Bidena za promjenu stava glede korištenja projektila Storm Shadow za dalekometne udare. I ta je privola ekspresno stigla – završili izbori! Uz to je i sam Biden potom odobrio američke dalekometne rakete ATACMS. Očekivano, po njihovoj veoma učinkovitoj uporabi Putinov bijes se još jednom sručio na ukrajinske ne vojne ciljeve, protivno svakom uključivo i međunarodnom pravu.

Budimo realni i posve otvoreni – Ukrajina je među inim za krupne američke interese podnijela prvorazrednu žrtvu i uz skromne američke resurse učinila Putinovu Rusiju, tigrom od papira…

Nema dvojbe kako će povijest upisati bijedu republikanaca tj. njihov veto na oružje u presudnom trenutku, kad je Rusija bila blizu sloma. Kako bi se pokazala povijesno većom, administracija pri odlasku će biti još širokogrudnija u donacijama i poticanjima Ukrajinaca, kroz ova dva mjeseca njihova odlaska s vlasti.

Olako rasipanje riječi tijekom predizbora sve do onog stupidnog slogana o „zaustavljanju rata za jedan dan“, moguće je doprinijelo (svakako ne u većoj mjeri) Trumpovoj blistavijoj pobjedi, ali te riječi su vrijedile tada koliko danas i sutra – dakle, nula bodova. Odavna su izbori, u tzv. demokracijama, postali lovačke priče tako da o tome, tek spomen jednog predizbornog slogana; poravnati ćemo stari grad Dubrovnik, pa potom ga izgraditi još starijeg i ljepšeg.

Stoga se na trenutak vratimo nimalo ugodnom problemu kojeg nasljeđuju Trump i trust mozgova po njegovu izboru, uskoro u ulozi donositelje nimalo ugodnih odluka.

Putin se već zaigrao malo hladno, malo vruće – čas je Amerika izvorni krivac svega zla i zlokobni neprijatelj, čas je tu tovariš Trump „koji će da reši sve naše prokletstvo“! Kao da su američki strateški interesi Trumpova prćija. Na Istoku ništa nova, a što je na Zapadu? Pušten je probni balon, na kojem piše – Krim je davno izgubljen. I Trumpovi dečki bi s tom ponudom zajazili Putinove apetite. Krivnju bi svalili na EU i Merkelicu.

Vuk sit i koza čitava. Eventualno bi se, kao moneta mogla još ponuditi, veći stupanj autonomije u RAO krajinama. Putinovo prekrvavo tijelo bi se malko umilo, promidžba i silovici bi učinili svoje. Primanje Ukrajine u NATO bi se tim scenarijem zamrzlo neko vrijeme, uz NATO garancije u slučaju sličnih povampirenih ruskih pokušaja. Ukrajina bi kao i neke druge zemlje iz susjedstva, koje Rusi sanjaju u Putinovu carstvu, ušle u EU i velika bi „podjela Cipra“ ugledala svjetlo dana.

Dolazak nove američke administracije logično potiče intenzitet rata u Ukrajini

Kako se približava uhodani prijenos vlasti u USA za 20. siječnja 2025. u godini poslije izbora i agresor i žrtva strašnog bratubilaštva na tlu suverene i demokratske države pokušavaju stvoriti što bolju poziciju na terenu. Naravno, gajeći nadu kako će pozicije na bojištima imati bitnu ulogu u eventualnim pregovorima oko okončanja strašnog rata. To vuče neminovno silna razaranja, odnedavno na tlu žrtve i agresora i što je strašnije svakodnevno povećanje broja poginulih, osakaćenih i zarobljenih. Putinova banda uglavnom je u trenutnim protuudarima sa stanovitim uspjesima što postiže eksponencijalno povećanim gubicima ljudstva i tehnike. Njegova su očekivanja zaludu uperena prema 20. siječnju, a kod kuće se kuha sve vrelija popara koja bi se uskoro mogla  koristiti za zasluženo Putinovo brijanje. Nakon iscrtanih svih mogućih crvenih linija i izgovorenih prijetnji „vasceloj“ kugli zemaljskoj – od strane diktatora i njegovih trbuhozboraca, tonovi i uvjeti okončanja „specijalne operacije“ postaju sve nježniji i mekši. Odavno se ne čuje retorika o Krimu i četiri oblasti u ustavno-pravnom poretku Rusije kao nužnom, ali ne i dovoljnom ruskom uvjetu zamrzavanja „konflikata“. Zapadne, a napose EU države, umorne su od ruske agresije u Ukrajini. Bez zadrške posve otvoreno najavljuju sve izravniju ulogu u tom ratu, koji se, od samog njegova početka, bez dvojbe može nazivati Trećim svjetskim ratom.Naravno među EU zemlje; u ovom se slučaju ne ubrajaju skupine šugavaca s kojima će Zapad učiniti račun, odmah po detronizaciji Putina, ako ne i prije. Za očekivati je pripremanje snažnijeg sapunanja Orbanove daske za izbore 2026. godine. Financijske lekcije koje su ga zatekle iz Bruxellesa i nevidljivo, u ovom mjesecu ističuće rotirajuće predsjedanje Vijećem Europe dovoljna su mu opomena što ga čeka. Hrvatski lukašenko, unatoč nečuvenoj medijskoj sprezi i korištenju državnih sredstava, makar ni onih bez pokrića kojih neće manjkati, mogao bi se lako sudariti s brkljom na kojoj piše ulaz u 2. izborni krug.

I tek završeni sastanak NATO vodstva s šefovima diplomacija članica Saveza u Bruxellesu ustrajava na pojačanoj pomoći Ukrajini. Njegov glavni tajnik  Mark Rutte zauzeo se zabitno jaču potporu Ukrajini. Kako je rekao ta bi potpora ojačala ukrajinsku ruka za pregovaračkim stolom.Jednom zauvijek, možemo okončati rusku agresiju u Ukrajini, rekao je Rutte.

U samo nekoliko dana aktivirala se žarišta, koja Rusima zadaju nove muke

Veliki Putinov „saveznik“s Bospora u najnezgodnije vrijeme, nakon duljeg njenog mirovanja otvorio je sirijsku bojišnicu i njegovi sateliti su već jedva 80 km od Damaska. Servisirani točnim informacijama američko-židovskih službi sa SI kreću i Kurdi po svoj dio nekoć Bashar al-Assadova feuda, pod visokim protektoratom Moskve.

Znajući što se sprema Putin je računao na Srbiju, kao supstituciju žarišta, ali puno manje lojalni mu mali vuk od četnika Vulina, tek pristade na rušenje jednog kanala koji ima stanovitu energetsku i živodajnu ulogu. Sporadične čarke nisu onaj plamen koji mogu zapaliti zapadni Balkan, pogotovo ne u zimskom periodu. U slučaju žešćeg plamena uokolo su NATO  vatrogasci. Ovi pak umiju glavnju s plamenom prebaciti sve do Beograda, gdje se krčka nimalo zajednička juha podijeljene Srbije i njenih žitelja.

Gruzija je odavno predmet zapadnog interesa, ali i s moćnom manjinom kao petom kolonom Rusije. Njen bi se glavni akter, nelegitimni  premijer Gruzije, stanoviti Irakli Kobakhidze mogao lako naći u poziciji maršala Petena 44-te.

Nakon što je krivotvorio pobjedu na listopadskim parlamentarnim izborima te postao premijerom, njegova je vlada objavila kako prekida pregovore o pridruživanju EU i to na rok od četiri godine.Potom su izbili krvavi prosvjedi građana s prekomjernom uporabom sile od strane policije. Proeuropska gruzijska predsjednica Salome Zurabišvili, koja podržava prosvjednike, rekla je za zapadne medije: “Ovo je revolt cijele zemlje. Parlament nema legitimitet i potrebno je ponoviti nedavne izbore“. Budući joj uskoro istječe mandat ne želi odstupiti jer strahuje kako bi je naslijedio proruski igrač (predsjednik se ne bira neposredno već voljom Parlamenta). Nema sumnje kako od rusofila isforsirani bunt može zemlju gurnuti i u građanski rat, kojega bi na strani svojih plaćenika mogao obilato poduprijeti sam Putin, makar su njegove dionice na većini „burzi“ odavna krahirale.