TUĐMANOVA OSTAVŠTINA: NAKON AIRBUSA STIGLI RAFALI

Tekst: V. Krsnik

Foto: Nacional/Paraf

Slučaj je htio da se baš o obljetnici međunarodnog priznannja Republike Hrvatske u nekoliko događaja raskrinka prava dimenzija njenog međunarodnog položaja i strateškog partnerstva u postojećim okolnostima. Sjevernoatlantski savez, dakle NATO bez obzira na tekuću problematiku i dalje je najvažniji vojni savez na svijetu koji je Hrvatskoj garant njezine strateške sigurnosti.

MEĐUNARODNI PAPCI

Upitnost tog strateškopg partnerstva doveo je u pitanje predsjednik Republike Zoran Milanović i to baš dok je u Hrvatskoj boravio glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte koji je tim posjetom dao dodatni značaj hrvatskome članstvu s obzirom da je regija nakon poslije raspada komunističke Jugoslavije još uvijek nestabilna. Predsjednik Republike Zoran Milanović koji je dosad u više navrata svojim nediplomatskim izjavama degradirao svoj položaj, a tim i položaj države u međunarodnim odnosima ovaj put se bez diplomatskog pardona obrušio na Francusku.

“Kako se Francuzi ponašaju? Dođu ovdje, uvale nam svoje rabljene avione, mi ih kupimo vlastitom voljom, evo ih u Srbiji, njima prodaju nove. Onda mi moramo kupiti dodatnu opremu… To se zove savezništvo? To se zove partnerstvo? To se ne radi. To, recimo, SAD, koje se isto ponašaju neobično, da se tako blago izrazim, u zadnje vrijeme, ne bi nikad napravile… To ne govorim iz pakosti prema Srbiji, baš me briga, nego iz hrvatskog interesa. Mi ispadamo papci, baš tako – papci”, izjavio je predsjednik Milanović “Večernjem listu”.

LOGIKA PARIZA

Na odgovor iz Pariza nije trebalo dugo čekati jer je odmah reagirao francuski ministar za Europu Benjamin Haddad koji je potom stigao u Zagreb na službeni susret u Zagreb s premijerom Andrejom Plenkovićem. On je izjavio: “Francuska, Hrvatska i ostali partneri u Europskoj uniji i NATO-u dijele strateški interes da se regija, a osobito Srbija, postupno oslobađa ovisnosti o Rusiji i jača svoje veze sa zapadnim državama. Hrvatska u tom kontekstu ima korisnu ulogu, primjerice osiguravanjem alternativnih pravaca opskrbe naftom i plinom za svoje susjede, uključujući Srbiju. Nabava obrambene opreme iz Francuske ili drugih zapadnih država, poput Sjedinjenih Američkih Država, za zemlje izvan NATO-a slijedi istu logiku. Kad je riječ o Hrvatskoj, nabava Rafalea daleko nadilazi samu kupnju vojne opreme. Ona je dio šireg napora saveznika unutar NATO-a usmjerenog na jačanje ukupnih kapaciteta, Francuska će i dalje nastaviti pridonositi razvoju hrvatskih obrambenih sposobnosti”.

STRATEŠKI PARTNERI

Predsjednik Zoran Milanović je u posebnom prioćenju jasno stavio do znanja da premijer Andrej Pleković ne štiti hrvatske strateške interese, čime je politički sukob između njega i premijera dobio novu međunarodnu dimenziju i još više destabilizirao političko stanje u državi. “Sada je sigurno da hrvatska Vlada prilikom ugovaranja i kupnje francuskih Rafalea nije ni na koji način zaštitila hrvatske interese te joj je bilo posve svejedno hoće li Francuska iste ili čak naprednije modele zrakoplove prodati nekoj od nama susjednih država izvan NATO-a. U svakom slučaju, Hrvatska nije smjela biti svedena tek na “korisnu ulogu” privlačenja Srbije na Zapad, ulogu koju je Hrvatskoj namijenila Francuska, a očito prihvatila hrvatska Vlada. Ključno je pitanje kako je do toga došlo: Ako je hrvatska Vlada znala da će Francuzi prodati napredniji model zrakoplova Srbiji, onda je postupila podanički i na štetu hrvatskih nacionalnih i sigurnosnih interesa. Pa pitam predsjednika Vlade – zna li on uopće što su sve naši “strateški partneri” zapravo prodali Srbiji i ako zna, što čini po tom pitanju?

FRANCUSKE KRTICE

Najvažnije je pitanje kako je uopće došlo do situacije u kojoj hrvatska Vlada podržava jednu od ključnih saveznica Srbije nakon raspada Jugoslavije i Miloševićeve fašističke vilosrpske agresije u cilju stvaranja Velike Srbije. Kao što je tadašnji predsjednik Vlade demokratskog jedinstva Franjo Gregurić prilikom obljetnice međunarodnog priznanja istaknuo da Hrvatska u borbi za nezavisnost osim Vatikana, Njemačke i Austrije nije imala drugih značajnijih saveznika, kako se moglo dogoditi da je Francuska na kraju postala strateški partner Hrvatske. Ne radi se samo o Andreju Plenkoviću i njegovoj ekipi u koju spadaju Davor Božinović, Nina Obuljen Koržinek, bivši francuski državljanin na čelu SOA-e Danijel Markić, pa još jedna francuski državljanin Frka Petešić, nego i o tome da je jedna od krupnijih zabluda predsjednika Tuđmana bila da 10 godina u svojoj blizini kao drugog čovjeka drži Hrvoja Šarinića koji je na kraju zajedno s novinarom Mirkom Galićem i povratnikom iz Švedske Brankom Salajem raskrinkan kao francuski agent. Predsjednik Tuđman nikad nije prihvatio Sjedinjene Američke Države kao najvažnijeg strateškog partnera u stvaranju Hrvatske, što su dokazale suradnjom u pripremi Oluje, iako su i one prve dvije godine bile pod utjecajem Ujedinjenog kraljevstva kao ključnog saveznika Slobodana Miloševića. Hrvoje Šarinić odigrao je ključnu ulogu da Hrvatska za svoje civilno zrakoplovstvo umjesto “Boeinga” uzme francuski “Airbus”, kao što je to sada učinio Andrej Plenković odustajući od američkih “F-16” opredijeljujući se za francuske polovne “Rafale”.

PRIKRIVENO PODRŽAVANJE SRBIJE

Kako je izjavio francuski ministar Benjamin Haddad strateški interes Francuske je jačanje Srbije kako bi se ona otcijepila od ruskog utjecaja i u tom smislu Francuska strateški vidi Hrvatsku kao čimbenika u tom dvojbenom procesu. Tu uloge i te kako dosljedno i uporno provodi Plenkovićeva ekipa još uvijek držeći se pokorno, dakle podanički prema Parizu iako je Francuska bila a kao što se iz ovog premijera vidi, uz Ujedinjeno kraljevstvo glavni saveznik Vučićeve Srbije. Ona nikad neće moći ući u Europsklu uniju, jer je za takvu Srbiju o kojoj je francuski predsjdnik Jacques Chirac svojedobno izjavio da se radi o narodu bez vjere i zakona i narodu ubojica i terorista nezamislivo da prizna Kosovo. Takvu Srbiju prikriveno, ali koji put i otvoreno, podržava hrvatski premijer Andrej Plenković za kojeg Hrvatska nije bila žrtva fašističke velikosprske agresije jer su se na ovim prostorima “dogodili neki sukobi” i koji je čak 2020. godine uoči pandemije Covida bio spreman u otkazanom službenom posjetu Beogradu odustati od ztahtjeva da se riješe sudbina nestalih hrvatskih civila i branitelja. S takvim francuskim agentom na čelu hrvatske Vlade hrvatska javnost može očekivati nove podaničke ustupke Francuskoj i zato je i te kako važno što na to upozorava predsjednik države Zoran Milanović.