ZLOUPORABA DIPLOMACIJE U SPAŠAVANJU LGBT FORMACIJE U ZAMBIJI?
Povodom početka suđenja hrvatskoj osmorki na Visokom sudu u zambijskoj Ndoli koje započinje u srijedu, 17. svibnja sa zakazana još dva ročišta za 18. i 19. svibnja 2023. zbog optužbi radi trgovanja djecom iz susjednog Konga, u nastavku prenosimo zanimljiv tekst na temu moguće zlouporabe diplomacije, objavljen na portalu “Hrvatski Glasnik” pod nazivom PRIVATIZACIJA DIPLOMACIJE KAKO SPASITI HRVATE U ZAMBIJI OPTUŽENE ZA VELIKI ZLOČIN – TRGOVINU DJECOM, a koji otvara tek jedno od pitanja: Jesu li se najviše državne institucije Republike Hrvatske uključile u opasan privatni krimen?
Tekst: Hrvatski Glasnik
Foto: TZ/Pixsell/LT/UNIZD/MVEP
Uz nedavno prikriveno medijsko prenemaganje Ivane Goranić, dugogodišnje ravnateljice Pravosudne akademije i udovice nedavno preminulog Smiljka Sokola koji je ostao upamćen u široj javnosti po uzrečici da “novac nije imovina” u aferi obitelji Tuđman i Ankice Lepej iz Zagrebačke banke, po svemu sudeći izgleda da nije bila dovoljna cijena koju je platila Sokolova obitelj, izražena u padu osobnog i znanstvenog ugleda od štete koju je sam sebi počinio. Naime, nakon medijskih pokušaja širih razmjera od kojih valja spomenuti okrugli stol na Pravnom fakultetu u gradu gdje je osnovana Marijina farma, a koji još uvijek traju, u ublaživanju štete koja prijeti osumnjičenicima zambijskog pravosuđa za trgovinu djecom, osim nekih članova obitelji optuženih, zapaženiju političko-pravosudnu ulogu u svemu tome ima udovica Smiljka Sokola. Uz udovicu nekadašnjeg predsjednika Ustavnog suda, koja u ovom konkretnom slučaju pokušava amnestirati kćer Azru Subašić, poznatiju u široj javnosti kao suprugu Kekinovog gitariste, pritom se upličući u kazneni postupak jedne suverene afričke zemlje, uključen je po državnoj direktivi diplomat Tomislav Bošnjak, trenutno na poziciji izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Egiptu (ARE) sa sjedištem u Kairu.
Zar misle da su Afrikanci glupi?
Prema dostupnim informacijama Republika Hrvatska, odnosno MVEP je delegirala veleposlanika Bošnjaka za prevoditelja u kaznenom predmetu protiv osmero hrvatskih državljana koji se vodi pred Visokom kaznenim sudom u zambijskoj Ndoli. U diplomatskim krugovima potez pod okriljem MVEP-a izazvao je veliki podsmjeh zbog regrutacije veleposlanika Tomislava Bošnjaka u prevoditelja te predstavlja veliku blamažu za Republiku Hrvatsku. Obzirom u visok stupanj sumnji u upletenost državnih institucija RH u navedeni zambijski pravosudni slučaj u kojem su optužena četiri hrvatska para, među kojima su transrodna vijećnica stranke Možemo i gitarist Hladnog piva, te Steven Mulija, 43-godišnji turistički djelatnik iz Konga s prebivalištem u Lusaki i viša imigracijska službenica Gloria Sondoyi Sakulenga. Odvjetničkim rječnikom rečeno, veleposlanik Bošnjak će pod velom prevoditelja vjerojatno osigurati da nitko od hrvatskih optuženika ne “propjeva”. Bilo kako bilo, moglo bi se zaključiti da se u ovom konkretnom slučaju radi o mogućem privatiziranju MVEP-a u osobne svrhe.
Vrijedi li Noah Kraljević 200 milijuna eura?
Izvorno, Tomislav Bošnjak pripada hrvatskoj emigraciji koja se u vrijeme osamostaljenja Hrvatske stavila predsjedniku Franji Tuđmanu na raspolaganje poput Zdravke Bušić ili Frke Petešića. Iz današnje perspektive teško je u par riječi pojasniti zašto su izdali svoje ideale i otišli pod skute Andreja Plenkovića, odnosno Gordana Jandrokovića.
Također, izvori iz MVEP-a navode kako je Tomislav Bošnjak radeći u MVEP i kao savjetnik predsjednika Tuđmana za BiH sagradio poveću kuću u Mikulićima kako bi s tim statusnim simbolom bio u blizini Mate Granića i posljednjeg veleposlanika RH u Francuskoj sa sjedištem u Parizu, Filipa Vučka koji je preminuo prošle godine.
Pema nekim izvorima iz MVEP-a veleposlanik Bošnjak je direktno angažiran za slučaj u Zambiji od strane premijera Plenkovića dok drugi izvori navode da su u ovom slučaju “Francuzi gazde” u cijeloj priči i da je veleposlanik Bošnjak angažiran na njihov nalog nakon što je ministar Oleg Butković u ime RH s BINA Istrom potpisao novi anex ugovora kojem je koncesionaru u većinskom vlasništvu Francuza produžena koncesija do kraja 2041. godine. Ukupna procijenjena vrijednost novog anexa ugovora je oko 200 milijuna eura, a Ipsilon bi kao puni profil autoceste u mreži hrvatskih cesta trebao biti spojen sa ostatkom Hrvatske i pušten u promet do sredine 2026. godine.
Obzirom da hrvatska javnost naprosto ne podnosi dodvoravanje međunarodnim autoritetima navedena činjenica će otvoriti i druga pitanja u kojima je premijer Plenković putem ministra Butkovića otkazao ugovor Kinezima za kontejnerski terminal u luci Rijeka, iako su vrlo uspješno sagradili Pelješki most i dodijelio koncesiju zbog pritiska Amerikanaca kompaniji MSC iz Danske, o čemu je već pisao tisak u SAD.
Pašalićev kadar za specijalne zadatke
Slučajno ili ne, udovica Goranić je zajedno s trenutnom prvom tajnicom Veleposlanstva RH u Arapskoj Republici Egipat, Gordanom Demšer i desnom rukom veleposlanika Bošnjaka sudjelovala 2016. godine na Sveučilistu u Zadru na 2. međunarodnom simpoziju sudaca. Obzirom da je Gordana Demšer neuobičajeno često u svom radnom vijeku mijenjala poslodavace, Demšer i Goranić se poznaju i iz drugih državnih institucija RH. Posebnu zanimljivost u svemu tome čini podatak kako Gordanu Demšer državna administracija smatra kadrom Ivića Pašalića obućenom za specijalne zadatke, obzirom na činjenicu da je osobno nadzirala ukrcaj u zrakoplov UN-a i ispratila u Haag skupinu generala iz splitske zračne luke na suđenje što je zabilježeno kamerama HRT-a. Kao što je poznato, generali su bez protivljenja prihvatili izručenje uvjereni da će u Haagu biti oslobođeni optužbi. Dan-dva nakon njihova izručenju Haagu, Hrvatska je primljena u Vijeće Europe.
Međutim, hoće li i nesvakidašnji pravosudni slučaj u Zambiji tako neslavno završiti po Republiku Hrvatsku kao onaj u Haagu, tek treba vidjeti jer se u predmet pojedinačnog krimena nekih ljudi upliće Republika Hrvatska, pa sada to nadrasta okvir privatnoga u državni. Navedeni detalj predstavlja opasan presedan, jer nitko od osumnjičenih u Zambiji nije bio državni službenik na zadatku, kao što su to bili hrvatski generali.
