SLAVKO KOJIĆ: TOMAŠEVIĆ JE FINANCIJSKI NEPISMEN

Tekst: Panopticum

Foto: N1/Z1

Video: BM 365

Povodom izjava Tomislava Tomaševića, zagrebačkog gradonačelnika koji je nedavno istupio u medijima rekavši kako dug Grada Zagreba iznosi vrtoglavih 8,2 milijardi kuna, koliko inače iznosi i cca godišnji prihod hrvatske metropole, gost emisije „Replika“ koju uređuje i vodi Miljenko Cvitković na Radio Sljemenu u utorak, 2. studenog 2021. bio je Slavko Kojić, nekadašnji pročelnik gradskog Ureda za financije.

Kojić je u polusatnom razgovoru dao širi okvir funkcioniranja financija Zagreba, demantiravši pritom financijske bedastoće prvog aktiviste platforme Možemo!, ocijenivši Tomaševića pritom financijski nepismenom osobom. U nastavku članka donosimo cijeli razgovor sa Slavkom Kojićem a na kraju teksta i audio snimku emisije „Replika“ Radio Sljemena, i to kako slijedi:.

M. Cvitković: Dobar vam dan poštovani slušatelji, evo nas u još jednom izdanju „Replike“, današnji gost stranka Rada i solidarnosti – gospodin Slavko Kojić, dobar vam dan i dobro došli gospodine Kojiću!

S. Kojić: Dobar dan!

POLITIČKOM ISKLJUČIVOŠĆU ELIMINIRAJU LJUDE

M. Cvitković: Meni bi bilo najlakše vas pustiti da govorite o brojkama, pustit ću vas da govorite o brojkama, o financijskom stanju Grada, međutim, red je i običaj nekako u emisiji protrčat kroz one recentne stvari koje se u Gradu događaju i one koje nova Gradska uprava najavljuje. Ajmo za početak vidjet što vi sa ove distance, sad je već peti mjesec kako je nova administracija na čelu Grada Zagreba, kako komentirate do sad, je li ovo već vrijeme, više nema popusta ili mislite da bi još trebalo dat novoj administraciji da se postavi, da taj novi sustav u koji su krenuli i reorganizaciju Gradske uprave, pa da ih se još malo štedi?

S. Kojić: Ja tu garnituru nove Gradske uprave poznajem puno ranije od ovih sadašnjih pet mjeseci što su preuzeli vlast, u najmanju ruku četiri godine dok su bili opozicija u Gradskoj skupštini, dugi niz godina dok su se valjali po Cvjetnom placu, što im je dakako najbolje išlo do sada od svega što su radili, bili su izrazito neugodni u te četiri godine, da ne kažem neku goru riječ, a u Gradskoj skupštini ponašali su se doista opstruktivno. Tako da nemam lijepe riječi za iskustvo koje smo imali s njima u Gradskoj skupštini. Međutim, ostavimo to na stranu. Oni imaju legitimitet vlasti u Gradu Zagrebu, respektabilan koji se nikada nije dogodio od 200 tisuća glasova, samim time građani su rekli da im je dosta dosadašnjih iskustava i da žele nešto novo. Kao u dućan kad dođete onda vidite neke nove boce, idem ih probat, ne košta me ništa. A kad počne bolit od tih boca onda je kasno. Dakle, ono što ja ne vidim kod ove garniture, u ovo novo vrijeme, jesu tri stvari. A to su tri komponente koje definiraju upravni kapacitet. A to je novac, to su kadrovi i i to je razvojna strategija. Dakle, sve te tri komponente morate posjedovati da biste uspjeli u svojim namjerama. Bilo koju ako nemate ne možete uspjet. Možete imati novac, imati novac i kadrove ako nemate razvojne vizije. Imate kadrove, nemate novac i vizije, bilo koje, dakle sve tri morate imati. Ja to ne vidim kod njih. Oni uglavnom troše vrijeme uzaludno i bezpotrebno po meni, upirući prstom na bivše garniture ili garnituru vlasti. Bojim se da na taj način pokušavaju stvoriti alibi, svoju nesposobnost da nešto konkretno naprave u recentnom vremenu. Ali to može držati vodu još neko vrijeme, ali ne dugo. Jer građani to mogu tolerirati neko vrijeme. Međutim, kada se njihovo vladanje postavi na način da počnu rasti cijene komunalijama, da sad ne nabrajam pojedinačno, onda građani više neće imati milosti ni razumijevanja. Niti za koje uzroke. Građani su njih birali da bi bilo drugačije nego što je bilo. Ja tako promatram sve, da ne ulazim u pojedine detalje. Ali do bi bila moja ocjena. Inače, oni su meni simpatični osobno. Međutim, ja im nikada ne bi dao da mi upravljaju sa tvrtkom. Jer oni nemaju, nitko od njih, radnog iskustva na položajima. A imaju još nekoliko obilježja koja nisu korisna. Jedno je da okreću leđa poduzetnicima, privatnicima. Druga je stvar da su politički isključivi a treća je stvar možda najgora od svih, da su uopće isključivi. Dakle, oni sa pozicija svog svjetonazora eliminiraju ljude koji znaju neke poslove raditi a jednostavno ih oni zbog otpora kojeg imaju u svom mentalnom sklopu, kako netko ide u krajnost pa kažu da su sekta, ja to ne bi rekao jer ne radi se o religiji – ali jednostavno ne žele izaći iz tih svojih okvira. To mi nismo radili 2000. godine. Svima smo otvorili mogućnost da sudjeluju u radu. I to je uspjeh, na taj način svi veliki i pametni vođe i organizatori rade. Morate dati pružiti priliku svima. Neće vam svi 100 posto prići, ali hoće prići većina i zadržat ćete kapacitete. Ja ću na svom primjeru reći samo, kad sam došao u Grad Zagreb, nakon 21 godinu, 10, 11 godina kao rukovoditelj financija u tvornici, 10 godina u IGH-u kao rukovoditelj financija, ja sam zadržao ženu koja je prije mene vodila financije, iako je u mirovinu otišla. Jer razgovor jedan s njom, na ugovor o djelu, s njom jedan razgovor na kavi meni je skratio muke da mjesec dana istražujem tko je tko i kojim putem trebam krenuti. Dakle, iako sam imao poslovnog iskustva kojeg ovi nemaju, ja sam koristio iskustva insajdera, jer oni znaju sigurno bolje kakav je raspored unutra. I trebalo mi je godinu dana da se snađem u tome svemu. Ovaj put isključivosti nije dobar i ja im kažem – nemojte to raditi, sve koristite kapacitete, i vanjske, i unutarnje, koji vam mogu pomoći.

ARITMETIKA NIJE REORGANIZACIJA

M. Cvitković: Vrijeme koje treba za restrukturirat Grad, Gradsku upravu, posložit nove urede, na stranu. Kako vama izgleda, za početa,k ta ideja smanjenje gradskih ureda? Da li je samo riječ o pukom nazivlju pa se sada tri ureda zovu kao jedan a sve drugo ostaje isto, ili je to ideja po kojoj se može ubrzat funkcioniranje donošenje odluka. Onda to funkcioniranje donošenja odluka to je isto jedna od ideja nove administracije, da se sve usustavi. Da postoji sustav kroz koji odluka i donošenje te odluke teče bez da intervenira neki pročelnik, neki šef odjela, neki gradonačelnik…

S. Kojić: Dakle, to što su oni napravili, napravili su pod pritiskom obećanja koji su dali u javnost da će napraviti reorganizaciju Gradske uprave.

M. Cvitković: Ne znaju da se obećanja ne moraju ostvariti?

S. Kojić: Ne moraju, da. To se ne broji, istina je, slažem se s time. Međutim, sama aritmetika nije reorganizacija uprave. Vi da biste napravili reorganizaciju, vi morate dubinski snimiti stanje, vidjeti koje je su sistematizacije poslova, što treba, što ne treba. Ali u odnosu na što? U odnosu na vaše razvojne projekte koje ste zacrtali, što vam treba, što ne treba. Sukladno tome onda slažete organizaciju rada. Naravno da se čini 27, 28 ureda puno i po meni je isto puno i treba to reducirat, tu je Milan griješio što je to širio, koji su motivi bili, možda su bili i blagonakloni, ali nije to praktično. Postoje različita svjetska iskustva, ja se ne bavim upravnom znanošću niti organizacijom rada u Upravi, ali sam čitao puno puta kakva je organizacija Gradske uprave u glavnim gradovima, i manjim ili većim gradovima u Europi, i postoje različita rješenja. Ali ona sva polaze od zadataka koje treba napraviti, na temelju njih se radi organizacija. Ovako je ovo samo ispalo da se stvori dojam da se napravila neka reorganizacija, da je manje tih ureda, ili kako se to kaže Upravnih tijela Grada Zagreba, i onda se to htjelo implementirat 31. 10. Što je stupidno, jer naprosto za dva mjeseca dolazi Nova godina, morate raditi račun. Vi biste morali 31. 10. raditi sve završne račune i tako dalje. Ja sam znajući te ljude u gradu pitao – što ste poludili? koji vam je da to idete raditi? Vele – mi smo sugerirali da se ide od 1. ali oni neće jednostavno. Dakle, oni su vrlo tvrdoglavi u nekim svojim namjerama. Dakle, nema objašnjenja zašto 31. 10. Na kraju su ipak na Skupštini odustali. I to se kod njih stalno događa. Dva koraka naprijed, jedan nazad. Ili jedan korak naprijed, dva koraka nazad. Što pokazuje da su izuzetno nesigurni ili nekompetentni, pa onda krenu, vide da udare glavom u zid pa onda se moraju vratit nazad. I to ih isto obilježava u ovih pet mjeseci.

M. Cvitković: U svakom slučaju manje je važno da li su nesigurni ili nekompetentni, dojam je takvo vraćanje...

S. Kojić: Što se mene tiče, ja im moram priznati da su tu vrlo vješti. Dakle oni interpretiraju stvari onako kako misle da bi auditorij gradski htio čuti. Dakle, to imate i u Jamesu Bondu. U jednom filmu kad je jedan medijski mag htio eksploatirati svoju moć i zavladati svijetom. Dakle, tamo je rečena jedna rečenica: „Ljudima morate dati ono što oni žele.“ Što oni žele čuti. Ne ono što je istina. Jer ljudima je draža utješna laž nego komplicirana istina. Na primjer, na zadnjoj sjednici Gradske skupštine, gradonačelnik izlazi za govornicu, ničim izazvan, slavodobitno ističući kako je Grad Zagreb zadužen 8,2 milijarde kuna i da su to oni, sa veliko O, svojim analitičkim pristupom otkrili sa 30. 6.-tim. Ja to nisam mogao vjerovati jednostavno. Ne znam kako bi to nazvao. Dakle, ne ulazeći u to jel to točno ili nije točno, oni nisu imali što otkrivat kad je taj podatak isti objavljen u službenim dokumentima i poslovnim izvještajima i ZET-a, i Holdinga, i Grada Zagreba, sa stanjem 31. 12.-tim 2020. godine i objavljen je kako koji rok za objavu ide, tijekom proljeća.

SEKUNDANT IVAN RAČAN

M. Cvitković: To je bilo u onim papirima u primopredaji vlasti?

S. Kojić: Sve, kako ne. Dakle, nije nikakva novost. Ne radi se o ekskluzivi. I onda kaže – to je 100 posto proračuna Grada Zagreba. Pazite dobro – on uzima dug ZET-a, dug Holdinga i dug Grada i sve zbroji i onda uspoređuje samo s jednim od tih. I kaže da je 100 posto. I onda zakucava slavodobitno uz svog sekundanta Ivana Račana, kako je to protuzakonito, jer se Grad ne smije zadužiti više od 20 posto.

M. Cvitković: To mi morate objasnit. Taj podatak…

S. Kojić: I sad ja vas pitam, kako je moguće, da se Grad Zagreb protuzakonito zadužuje kad se ni jednu lipu ne može zadužit bez odobrenja ministra financija?

M. Cvitković: Dakle, taj podatak, koliko god je poznat vama i poznat u Gradu, kad je izašao van, to stvori malo ozračje…

S. Kojić: Mediji nisu pričali…

PROTUZAKONIT AMBIJENT

M. Cvitković: Nego o tih 8,2 milijarde kuna…

S. Kojić: Da, 8,2 milijarde kuna i kako je 100 posto proračuna i kako je samim time Grad zadužen 100 posto a najviše može 20, čime je ušao u protuzakonit ambijent. Molim vas lijepo, ni jednu lipu Grad Zagreb ne može, pa to je cijeli proces da biste vi kredit dignuli. A uvijek se anticipira ta priča, ide se u Ministarstvo razgovarati kako prije toga da izgleda taj zahtjev, jel se ispunjavaju uvjeti, da ne budeš budala tamo kad dođeš na jesen, pa ti odbije, onda ne znaš kako češ zatvoriti proračun. Pa već u samo proljeće to ideš radit. Dakle, to nije notorna laž, to je sramota što je on napravio na Gradskoj skupštini. To je doista sramota. Grad Zagreb je se približio tih 20 posto, ali je još uvijek u tim granicama. Jer da nije ne bi oni mogli tih 336 milijuna što su sad izglasali na Skupštini, kako bi se mogli ići zadužiti ako je zaduženost 100 posto. Rejting agencije „Standard and Poors“  je na zadnjoj ocjeni podigao za nijansu BB sa BB negativno na BB stabilno. BB minus negativno je bilo sad je BB minus stabilno. Pa zar bi rejting agencija dala rejting Gradu Zagrebu stabilan da je točno ovo što je on iznio na Skupštini?

M. Cvitković: Dajte probajte sad tih 8,2 milijarde nekako porazbacat ili secirat, o čemu se radi, kakav je to novac?

S. Kojić: Dug sam po sebi, on ne stvara problem. On je posljedica, on nije uzrok. Uzrok vam je uvijek, kad imate primanja redovna manja od izdataka. Kao u obitelji. Plaću koju donosite vi i supruga, ako je to manje nego što su troškovi, vi imate problem. Za manjak se idete zadužit. E sada, što je sa Gradom Zagrebom? Vrlo jednostavno… Grad Zagreb unazad 6 godina pogotovo, a i ranije, stagnira sa svojim primanjima. Zašto stagnira? Stagnira zbog toga jer se stalno radi reforma oporezivanja rada. A najveći prihod Grada Zagreba je od poreza na rad. Dakle, porez na dohodak i prirez. I to stalno stagnira. Ili pada. Vi imate da je isti iznos prihoda poreznih bio 2015. godine i 2020. godine ili 2019. stalno je isto. Nekih 5 milijardi kuna. Kako je to moguće? Zato što se stalno smanjuje opterećenje rada. Smanjuju se stope i povećava se neoporezivi dio dohotka.

ZA BOŽIĆ ODOJAK MORA BITI NA STOLU

M. Cvitković:  Povećava se potrošnja…

S. Kojić: Tako je. I to nije generator problema. I to vam je onda isto tako kao kada roditelj kaže djetetu odi kupi kruh, evo ti 10 kuna i djete ode i kupi kruh. Vrati se doma nazad, sutradan ajde kupi kruh al ja ti ne mogu više dati 10 kuna nego ti 8 kuna dam. A kaže – tata, što ću ja za ove dvije kune, idi u banku posudi. I on ode, posudi. E, poveća se sad obitelj, jer se kapaciteti gradski povećavaju, infrastrukturni i vrtića i škola i kulture i svega ostaloga se povećavaju izdaci, ako ništa zbog rasta cijena. Dakle, više ne treba jedan kruh nego treba kruh i pol. A država onih 80 smanji na 70. Sad tebi fali 30 i još moraš dodati 50 gore. Što da napraviš? Za Božić odojak mora biti na stolu. Ideš u banku i uzimaš kredit. Dakle, uzroci svih problema jesu u poreznoj reformi koja je deficitarna. To jest legitimno što je država napravila. Ali je deficitarno zbog toga što nije država uvela supstitut. I profesora četiri sa zagrebačkog i Ekonomskog fakulteta napisali su analizu utjecaja promjena propisa na porezne prihode Grada Zagreba i upravo su ovo zaključili što sam ja rekao, da je to temeljni uzrok. Ne stane mu li se na kraj, ne piše se dobro ni jednoj jedinici u Hrvatskoj a kamoli Gradu Zagrebu koji je najvećim radom intenzivan. E sada, nakon toga, tražite rješenja. Nemate izlaza, ne može funkcionirat Grad i idete u kredite. Pa nije nitko od obijesti te kredite uzimao. Ti su krediti svi uloženi u kapitalne i kapacitete Grada Zagreba. Jer se i ne može zadužit dugoročno. Problem je kratkoročnih koje ova vlast radi. Sad je uzela 400 milijuna kuna, a to ne možete refinancirat dogodine jer zakon o proračunu brani to, tu mogućnost. Dakle, to je jedan cijeli kompleks pitanja. Da biste vi izašli za govornicu, sad ću ja vama nešto ekskluzivno reći, Grad Zagreb je zadužen 100 posto, i to je više nego što je 20 posto, oprostite, to nije ni neozbiljno. To je strašno nešto. I onda se na to ulove kao som na dudobak, svi mediji bez ikakve analitičke, je li on donio kakve papire da dokaže da je to tako? Nikakve. Nema papira, jedino je, čujem, čitao sam, gospodin Goluža iz Mosta, kad su ga pitali za taj dug, korektno rekao: „ja to ne mogu komentirati jer nisam vidio nikakve papire“. Svaka mu čast.

JEDAN KORAK NAPRIJED, DVA NATRAG

M. Cvitković: Ja sam razgovarao za naš Radio sa…

S. Kojić: Jeste li vi vidjeli ikakve papire?

M. Cvitković: Nisam, ali sam razgovarao sa ekonomistima…

S. Kojić: Izgleda taj dug u odnosu na imovinu odnosno obaveze na primjer Grada.

M. Cvitković: Možete objasniti?

S. Kojić: Hajde, recimo obveze i imovina Grada su 19 milijardi kuna. Knjigovodstveno, da je na tržištu to bi stiglo i do 25, ako ne i više. Dakle, učešće 2 i pol milijarde u odnosu na 19 milijardi je 13 posto. Svaki bi poduzetnik bio izuzetno sretan i veseo da je njegov dug u strukturi. U strukturi imovine koju ima i obaveza 13 posto. Nešto je lošije u Holdingu. U Holdingu je taj iznos 27 posto. U ZET-u je 31 posto. Jer se obaveze tuđe, prema drugima, mjere u odnosu na imovinu, vlastiti izvori i tuđi izvori. Tako se dijeli sva pasiva, znaju računovođe o čemu ja govorim. Dakle, glupo je uopće ovo govorit. A inače, i s tim ću zaključit, u obzir kad se gleda učešće duga u prihodima, u proračunu, kako to ljudi govore, jel, Grada Zagreba, onda se uzimaju i proračunski korisnici. A sa njima je proračun Grada Zagreba u 20-oj godini bio 12 milijardi kuna.

M. Cvitković: A ne 8 i nešto?

S. Kojić: A 8 je samo bez proračunskih korisika, u ustanove, vrtići, da ne nabrajam sada. A inače, praksa je i logika, notorna logika, da se u odnosu na proračun mjere dospjele obveze u toj godini a ne ukupan dug. Pa kad vi uzmete kredit za stan od stotinu tisuća eura, dal vas briga u odnosu na vašu plaću, mjesečnu ili godišnju, koliko taj kredit iznosi? Briga vas jer morate vodit računa, al vas muči hoćete li moći iz plaće platit ratu samo.

PREDRAMATIZIRANA SITUACIJA

M. Cvitković: To je problem, da. Rata je taj problem.

S. Kojić: Zato kad ja govorim da upravljati treba sa dugovima, ne treba ih zanemarivat da ne bi ispalo da sad ja omalovažavam tu situaciju financijsku, al ona je sigurno predramatizirana od strane ove ekipe koja je u Upravi. Da li je ona predramatizirana zato što oni sa svojom PR-ovskom tehnikom žele stvoriti takav dojam pravdajući se i tražeći alibi napadanjem prethodne vlasti, ili zato što ne razumiju, ja ne znam. Ja bi htio vidjet koji su od tih dvije stotine kako su oni naveli eksperata, koji su to oni koji su spremni sada sjesti sa mnom ili meni sličnima ili tim profesorima sa Sveučilišta i znanstvenom zajednicom, objasniti to da je drugačije nego što sam ja sada rekao. Ovo je naprosto istina, ja nisam od jučer u financijama. Ja ništa drugo ni ne znam nego financije i nisam zlonamjeran čovjek. Svatko tko to misli – krivo misli. Ja sam uvijek dobronamjeran čovjek i uvijek želim i Gradu i sebi i svojoj obitelji dobro. Bez obzira tko bio na vlasti. Al ja vam kažem, ova ekipa nema kadrovskog, financijskog i razvojnog kapaciteta. I oni ništa riješit neće ako bude ovako kao što je do sada. Dva koraka naprijed, jedan natrag, i obrnuto.

M. Cvitković: Ajmo pokušati reći, predložit, kako bi i što bi trebalo. Sami ste rekli da dug nije tako…

S. Kojić: U toj knjizi koju su napisali ti profesori piše lijepo. Oni su ponudili rješenje. Ne sva rješenja, ali rješenja. Dakle, rješenje se može tražiti i treba se tražiti u tri sektora. Kod Vlade, da napravi zakonodavni okvir koji bi bio izdržljiv za decentralizaciju za lokalne jedinice. Koji to može biti? uvođenje svakako poreza na nekretnine. I zatim nešto, sad ću vas iznenadit, to nisam ja predložio nego ti profesori, prirez porezu na dobit. Dakle, tvrtke koje su registrirane na području Grada Zagreba plaćaju dobit, plaćaju porez na dobit. Tu taj porez na dobit je sav prihod države. Zašto ne bi Grad Zagreb isto participirao u tome pa da te tvrtke koje plaćaju porez na dobit državi, dio plaćaju Gradu. Samim time bi i Grad bio zainteresiran, da ima što više tvrtki.

MULJAŽA U APISU

M. Cvitković: I iznos bi bio isti, samo bi dijelili država i Grad…

S. Kojić: Tako je, ne bi se opterećivali građani. Jer ja nisam protiv toga da ljudi dobiju veću neto plaću. To je prva stvar. Druga stvar jeste kratkoročna rješenja. Jer voda ide u uši, vile su pred očima. Kratkoročna rješenja traže da se angažira imovina koju Grad ima.  Hoće li to biti Gredelj, hoće li to biti Paromlin, hoće li to biti Robni terminali, hoće li to biti ljekarne – prodati to. Što će nama Robni terminali, to nije usluga građanima. Ljekarne – one jednako će funkcionirat kod privatnika pod istim okolnostima. Vi imate zemljište u Savudriji dolje nevjerojatne veličine. Ne znam sad koliko je, da ne lupim glupost, izuzetno vrijedno. Što će to Gradu? što Grad misli s time? To treba sve natječaj i prodat. Zašto? Uzmimo Apis. Apis se htio prodati državi, pa se zastalo kad sam ja izašao i dokazao da je računica nakaradno napravljena. A onda – eee, to nam je puno. Zašto? Jer oni su išli dijelit predbračnu stečevinu. Apis je sav od Grada Zagreba, svih 100 posto. Mi smo za Apis dali i kuću, i kapacitete. Radne i poslovne. Dakle, svih 200 i ne znam koliko milijuna kuna. I oni bi sad tih 200 milijuna kuna dijelili po pola 49:50. Pa ne možeš dijelit ono što smo u brak donijeli, nego ono što je nadograđeno. To ćemo dijelit 49:51, a ovo je naše što jeste. E, ne bi oni tako i tu je zastala ta priča. Dakle, Apis isto tako, donio bi nekih 300, 400 milijuna kuna, ali to je kratkoročno. Nažalost, mi se toga moramo riješiti jer je to za nas mrtvi kapital pošto Apis ništa ne radi za nas. Radi 5 posto. Njima ili bilo kome drugome. Zašto da to imamo taj udio kad od toga nemamo, a dobit koju oni ostvaruju je relativno zanemariva za Grad Zagreb, jer u pravilu oni balansiraju tamo u Apisu, sami sebi znaju prodavati softverska rješenja, jer su premale plaće pa onda privatne firme, vi imate tamo da se usluge vanjskim suradnicima, gotovo su identične po obujmu plaćanja kao i plaće zaposlenika. Dakle, nekih 80 milijuna su usluge vanjskih suradnika a 80 milijuna su plaće onih zaposlenika. To vam govori da je neka muljaža tamo. Ok, al to drugi neka brinu o tome. U svakom slučaju, to nama ne treba. E sada, ako neće država, ok, ona ima pravo prvokupa. Ako neće prodati na tržište i ako država to neće kupiti jer je to strateški važno, nema države koja bi porezni sustav i glasanje dala privatniku. Tako da ima puno stvari otvorenih o kojima se strateški može razgovarati. Ali ja to ne vidim, danas na presici očekivao sam neku vijest novu, da vidim što kaže gradonačelnik, on uzme papir i čita ono što bi službenik iz Ureda za zdravstvo trebao ili službenik Kriznog stožera pročitati, di će se cijepit, neće se cijepit, ja to nisam uspio ni popamtit. Ne znam koji je smisao bio gubljenje vremena, tamo s onim šalom oko vrata da impresionira javnost. Dakle, ne očekuje se to od gradonačelnika, od gradonačelnika se nešto drugo očekuje. Da utire puteve organizacije strategije pa makar to i trajalo, al da vidimo to. Ovako, kako je sada, oni proračun ne mogu napravit a da ne naprave đumbus u njemu za sljedeću godinu. Mene je to otvoreno strah, i sve što sam do sad rekao to se i događalo.

M. Cvitković:  Znači, bili ste dobar prognozer u tom smislu?

S. Kojić: Da, jer ja analitički pristupam, ja pred sobom imam dokumentaciju, kao što sam vam i sad rekao, vezano za ove dugove, to je sve sasvim jasno što se toga tiče, nitko ne osporava te dugove, s njima treba upravljati, konsolidirati to, ali problem nije u dugovima, dugovi su posljedica smanjenih prihoda Grada Zagreba zbog porezne reforme, čiji nedostatak nije supstituiran. A na to obvezuje i povelja Vijeća Europe za lokalnu samoupravu. Na to obvezuje i Ustav Republike Hrvatske, koji je upravo prepisao te stavke iz Europske povelje.

POREZ NA NEKRETNINE ODBAČEN ZBOG BANAKA

M. Cvitković: Trebalo bi ministra Marića na to podsjetiti!

S. Kojić: Ministar Marić je, pazite, mi smo bili s njima u koaliciji pa nije pomoglo, a šta će ovi, ovi ne smiju ništa ni reći. Nije njima lako. Jel vi znate zašto se odustalo od poreza na nekretnine? Nije se o tome javno govorilo. Zbog banaka! Banke posude kredit za nekretnine, ovi debitori koji su uzeli kredit ne mogu vratit kredit, banka uđe u nekretninu.

M. Cvitković:  I mora platiti porez na to…

S. Kojić: Zamislite koliki bi oni porez morali platiti! I sad je bilo – čuj, ako vi idete na nekretnine, mi ćemo morati to na drugi način onda. I tu je palo sve u vodu.

M. Cvitković:  Ja sam pretpostavljao, javnost je pretpostavljala, da se u porez na nekretnine ne ide zato što su nesređene zemljišne knjige, pa se ni ne zna čija je nekretnina, kome naplatiti porez.

S. Kojić: Polazišna osnova je bila komunalna naknada. Da se ona transformira itd. Da ne ulazimo sad u detalje.

ŠTO TO RADI GORDAN BOSANAC?

M. Cvitković: Ovo ću vas pitati sad za kraj. Nakon svega što ste rekli, mislite li da nova gradska vlast ima barem kapacitet za poslušat dobre ideje, za slušat ono što ljudi koji su nekad radili u upravi Grada govore, javno istupaju i upozoravaju ih?

S. Kojić: Ja ću vam reći na temelju svog iskustva. Ja sam uvijek spreman pružit ruku, nisam konfliktna osoba nikad bio, niti mislim biti. Sad sam u godinama. Međutim, iz iskustva gostovanja u jednoj televizijskoj emisiji, trebao je biti netko od njihove strane. Oni su u zadnji čas kad su čuli da ću ja biti u toj emisiji, poslali SMS poruku da oni ne žele sudjelovat u emisiji u kojoj je štetočina Slavko Kojić. Jesam li ja štetočina što sam spasio gradu 337 milijuna kuna u sudskim sporovima, jer sam spasio 207 sa još 70 milijuna kuna kamata, jesam li štetočina zato što sam jedini u povijesti Grada Zagreba imao izvršenje proračuna sa suficitom od 780 milijuna kuna. Nezapamćeno! Naravno, znaju se uzroci, nisam ja svojom vještinom ali zbog tog sudskog procesa jer je bilo imobilizirano skoro milijardu kuna, jesam zato štetočina? Ja mislim da sam ja svojim odnosom prema financijama Grada Zagreba napravio toliko, iako je meni teško samom o sebi govorit, ali kako vijesti jedna drugu stižu, više se nitko toga ni ne sjeća. Samim time što ja više nisam „in charge“, kako se to kaže na engleski, od 2016. godine. Dakle, ja sam sredinom 2017. godine, 1.7., otišao zapravo sa mjesta pročelnika gradskog Ureda za financije. To vam je to, ja 2017.-tu nisam polagao račune niti završavao to, ’17., ’18., ’19., ’20., sad će i ’21. – pet godina ja nisam „in charge“. Prema tome, optuživati mene kao što to radi Gordan Bosanac u Nacionalu danas, jest notorna glupost. Da sam ja natrpao 8,2 milijarde kuna duga Gradu Zagrebu, prije svega nije Grad Zagreb u pitanju nego je u pitanju ZET, Holding i Grad Zagreb. Budimo precizni kad govorimo o tome. Dakle, radi se o tri pravne osobe. Zasebne. I zbrajati njihove dugove i uspoređivat samo sa jednom od te, to je bedastoća. Ja to nikad u životu ne bi očekivao da će ikada reći nekakvo dijete iz osnovne škole, a kamoli intelektualac.

M. Cvitković: Gospodine Kojiću, od kad ste u mirovini, nakon svega ovoga što ste pobrojali da ste radili u Gradu, tek onda rekli ste mi kad smo se dogovarali za emisiju, postali netko!

S. Kojić: Je, kad odete u mirovinu, onda postanete netko. Znate zašto? Zato što netko treba bacit smeće, netko treba ići po dijete u školu, netko treba ići po ovo, ono, i onda sam ja postao netko.

M. Cvitković: Netko treba gostovat i u „Replici“, hvala vam lijepo za ovu emisiju, za ovaj puta.

S. Kojić: Hvala vama, ako sam pomogao nešto da razmotam, što bi rekli ljudi, da otvorim oči i uši. Bit će mi drago, ako nisam, to nažalost nije moj problem. Jer ja sam svom prijatelju znao reći, sve ću učiniti da ti objasnim…