NOVI MANDAT ZA UJDUROVIĆEVOG KLONA KOJI NIJE ZARADIO NITI ŽLICU SOLI
Tekst: Zdenko Lozo
Foto: Liburnija.com
Osoba s iznimno aberiranim životopisom još bi jednom na čelo države. Očito mu se omililo na cijelo životnim državnim jaslama i privilegijama. Moguće mu se klapi kako bi kao novo-stari predsjednik države mogao zaustaviti Turudića u njegovoj zakonskoj obvezi kaznenog progona za kršenje zakona, ma od koga ono dolazilo. Scenarij njegova štaba prilično je providan. Razlomiti ljevicu u 1. i potpuno homogenizirat u 2. izbornom krugu. Pridobiti sve one koji još sanju Jugoslaviju i bolji život u njoj. Zadržati potpunu medijsku kontrolu u svoju korist uključujući i državni HRT. Pronaći logističku podršku od Moskve do globalnih svjetskih središta moći, uz davanje neograničenih koncesija nad državnom imovinom i strateškim resursima. Dug se vraća, uvećan za kamatu – staro je pravilo.
Stidno je najavio kandidaturu i odjednom promijenio ponašanje za čitavih 180°. Utaman, pročitana je knjiga. Poput uzaludnih smicalica u parlamentarnim čeka ga još jedan debakl u predsjedničkim izborima. Tako će ući u povijest kako je naštetio svojima, a pomogao omraženima – izgubivši dvije top utakmice.
UJDUROVIĆEV KLON
Čovjek koji u svojem aberiranom životu nije gotovo ništa korisno radio, jer ništa od toga ne zna, a u realnom sektoru nije zaradio niti žlicu soli, čovjek koji je od svih režima, političkih opcija i mišljenja – koja mijenja, gotovo prije nego iste izreče, čovjek koji ne posjeduje niti jednu ljudsku vrlinu (zločinac Putin daleko mu je bliži doli trunak empatije prema izmrcvarenom i genocidu izloženom ukrajinskom narodu, baš od strane rečenog krvnika) – smjera još jedan mandat predsjednika „slučajne države“. Po opisu zanimanja, ne samo u posljednjih pet godina, u njegov životopis su upisana slijedeća: poglavnik najbezglavije Vlade RH u novijoj povijesti i budućnosti; šarlatan, rado viđen na posjedima dva strašna dželata BiH, fabricirana u središtima velikosrpskih institucija, Komšića i Dodika; inventar opskurnih zagrebačkih klubova; aktualni prvak šuplje retorike; prznica i svađalica; Narcisova vjernija kopija; rušitelj Ustava države čiji je predsjednik; ruski lakej i u zadnjih nekoliko mjeseci jukebox meštar, koji je u svoju glavu uvrtio da su u aparatu umjesto LP-a žetoni s natpisima državnih funkcija s imenom ZM. Opravdano iz njegova vidokruga. Naime, ovaj sinjski sedlar konja još od same jugo četničke agresije na RH, brodi kao izdanak kraljevske loze sa svim privilegijama i lenima. Moglo mu biti, makar crven kao kukurijek ni trunka stida nije očitovao glede apanažama napunjenog mu broda, u zemlji koju voli jednako kao Leka Ranković, Kosovo Republiku. Istini za volju kadikad ustašuje poput mu starijeg klona Ujdurovića, koji je Srbima iz RH nudio opanke i zemlju koju na njima odnesu preko Drine! Doduše to radi u zavjetrini vlastite države, a izvan kuće je makovo zrno. Tako ga primjerice onomad na beogradskom groblju ispreskakao – poput mulca, nakon sahrane slavnog mu dedastrica, nitko drugi doli Sava Štrbac. Sava mu u tren oka dokaza kako je on original Srbin, a pokisli pjevčić očitova kako nacija njemu ništa ne znači. Tako ništa ne zna o svojem korijenima za koje je tobože čuo da su ih predci mu iz Srednje Bosne prenijeli u Cetinsku Krajinu. S ideologijom je nešto bolje stajao nego s nacijom. Služeći vojni rok u zanimanju ćate u Titovoj hajdučiji (zvanoj Garda) podnio je zahtjev za prijam u SKJ-u. Nakon što su ga po tom pitanju brifirale crne ptice, uključujući i pitanje zašto on ranije to nije napravio u Zagrebu, nego baš sad ima takvu želju, odgovorio je kako je tamo nacionalizam, a da jedino JNA može očuvati Jugoslaviju! Bilo je to 1986. kad se Yugovnoslavija – ne počela tresti, već obilato pucati po svim šavovima. Nakon otkrića ove priče po dokumentima iz Državnog arhiva RH i čvrstih svjedoka iz Beograda najprije je nijekao da je ikad bio u Partiji, a potom odbio bilo kakve odgovore na pitanja o, za njega, nimalo ugodnim činjenicama.
UMILNO BLEJANJE
Čovjeku bez iti kakvih moralnih skrupula nije nikakav problem kroz jutro ustašovati ili guditi nacionalne budnice, a već popodne bacati HOS-ovo znamenje „u smeće“, Ostoji zapovjediti pendrek sa smrtnim posljedicama za vukovarske branitelje ili poput svojih uzora iz jednog drugog rata zatvoriti elitu hrvatske vojske u sabornu crkvu Svetog Marka s kiblom za njihove fiziološke potrebe u njoj.
Odvratna njegova ambivalencija redovito poprima umilno blejanje baš kad je na dnevnom redu nagon koristoljublja. Evo ga sad još više na toj trasi „umivena“, ne bi li još jednim zlatnim teletom zaveo narod hrvatski u lutanje pustinjom. Datanovi sinovi su nažalost u dugoj povijesti nakon Mojsija prečesto uspijevali u svojim prljavim namjerama, naravno sa strašnim posljedicama. Koliko je RH pretrpjela štete i izgubljene koristi samo u ovih njegovih četiri i pol godine sijanja destrukcije, kaosa i otvorene mržnje prema vlastitoj Domovini, teško će kvantificirati i najbolji multi strukovni tim eksperata.
KUĆNA PRIJATELJICA SELAK – RASPUDIĆ
Usprkos svemu gore navedenom i bezbrojnim činima njegove počinjene štete u gospodarstvu i međunarodnom rušenju ugleda RH Zoran Milanović nije niti malo autsajder i bez izgledni pobjednički kandidat za predsjednika države. Tekući mandat je osvojio zahvaljujući naivnosti, korupciji i izbornoj apstinenciji hrvatskih domoljuba, a planovi za ovaj duboko su utemeljeni na apsolutnoj podršci medija, falangističkih trbuhozboraca, suspektnim novčanim dotocima i sl. Scenarij je – uz svu moguću mobilizaciju SDP-a (ma tko bio njegov slijedeći gensek), angažman sviju kojima je Hrvatska slučajna država, zaluđenih pauperiziranih slojeva društva, hrvatskoj nesklonih manjina i sl. – dokopati se II. kruga. Štab računa s time da će drugi ljevičari od crvenih kmera, preko ćuprijaša i kućne prijateljice Selak-Raspudić, moguće još pokojeg lijevog šarlatana ili egzibicionista tipa Kolakušić, uzeti u prvom krugu Milanovićeve glasove koje će onda u drugome dati jednog od njih dobiti capo oporbe.
Milanovićevo „sada“ na pitanje kada kanite obznaniti kandidaturu izrečeno na jednoj od njegovih revija, ovaj puta nešto vrjednijoj od miljevačkog pršuta, seoskih derneka, bauljanja po bosanskom vilajetu i sličnih državničkih mu poslova, nužno otvara pitanja što je odgovor suprotnog bloka.
Po logici stvari mnogi analitičari su odmah počeli gatati o „desnom“ dostojnom protukandidatu vidjevši ga u redovima iz pobjedničkog HDZ-a. Dok je rastući DP (ovaj put realno) iskazao kako vjerojatno neće biti kandidata iz njihovih redova, a predsjednik ove stranke jednom šlampavom izjavom na trenutak razgalio srca čista – jogo komunista! Tu bi se zaustavio (za sada) popis konzervativnijih kandidata uključujući već davno istaknutu nominaciju dr. Tomislava Jonjića kandidata HSP-a i moguće još pokoje strančice koja se deklarira kao pravaška. Nema sumnje dr. Jonjić, kao kandidat za mjesto predsjednika države najkompetentnija je osoba između svih do sada u eter puštenih imena. Atribucije iz njegova životopisa, mukom sticane imaju ne malu težinu i sigurno čvrsto drže vodu.
NOVA POLITIČKA KONFIGURACIJA
Nu, potpisnik ovih redova ima sasvim drugačiji pogled na defile i brojnost predsjedničkih kandidata koji će prije pojave na izbornim listićima proći kroz prostorije i sita DIP-a. Kad je u pitanju takozvana hrvatska ljevica, u naravi sva idejno najblaže kazano neokomunistička, a društveno i gospodarski produkt liberalnog kapitalizma najcrnjeg oblika u rasponu od ništa Nemožemo (jer ništa ni ne znamo) do već spomenutih ćuprijaša i OPG Raspudić-Selak (vrijedi i obrat) već sam odredio njene aktere i scenarije – što nije nikakvo moje, nego većinsko mišljenje ozbiljnijih motritelja političkih događaja u RH. Dakle uz već opisane mogući je pokoji kandidat regionalaca, zelenaša, penzića…
Na onom tzv. desnom spektru tokovi će poprimiti sasvim drugačije, ali i bujnije oblike, barem u broju kandidata. Istinska hrvatska politička opcija zvala se ona pravaškim, demokršćanskim, konzervativnim ili ma kojom drugim imenom od samog je nastajanja ideje o obnovi hrvatske neovisnosti i slobode žestoko lomljena svim, pa i onim revolucionarnim metodama likvidacije i to izvana i iznutra kako bi se otupila ili eventualno svela na samu marginu političkog života. I u tome se u potpunosti uspjelo.
Ako ne puninu uskrsa raspete Hrvatske potpisnik ovih redova od dohodećih predsjedničkih izbora očekuje barem snažan embrij, zreo i odlučan za rađanje jedne posve nove političke perspektive i konfiguracije.
Perković je u pržunu, Joža se pridružio gazdi Valteru u paklenom ognju, a ni Buda se više ne osjeća preveć vitalno. Kreće li se prema pjesnikovoj nadi: „Da zadovolen bu Jenput i Hrvat“! Stoga očekujem množinu kandidata i predmjevam kako će ovi predsjednički izbori biti najraskošnijim do sada, barem po broju kandidata. Narode hrvatski i svi građani RH izaberite kako vama drago. Ili dokažite već jednom kako vam je stalo do izgleda vaše države i sudbine vaših potomaka u njoj.
Bude te li na visine svoje zadaće mogao bi roditi rod od slavnog sjemena i neće trebati „zazvat pakla vatre da spale sve i grom da ropski narod satre!“ – kako pjevaše Ujević o Hrvatskim mučenicima.
