NEKOLIKO ZABLUDA O IQ

Tekst: O. Podnar

Foto: T. International

Imate značajno iznadprosječan IQ i pitate se zašto niste iznadprosječno uspješni, primjerice imućni, ugledni, zdravi, sretni u ljubavi? Ako ste doista bistri, kad-tad biste sami iznašli odgovor, ali mi ćemo vam ga dati odmah: visoke umne sposobnosti samo su jedno i nipošto dovoljno oruđe za uspješno nošenje s okolnostima i samim sobom.

Zamislite da ste nabavili vrhunski kompjutorski procesor i pitate se što ćete moći raditi s njim. Pa, ovisi o ostalim dijelovima kompjutora. Ako ne nabavite odgovarajuću matičnu ploču, memorijsku karticu, grafičku karticu i mnoge druge komponente, možda vam vrhunski procesor neće ničemu služiti.

INTELEKT JE SAMO JEDAN SASTOJAK

I tako, imate IQ iznad 140, 150, bili ste čudo od djeteta, ali u zreloj dobi živite neznatno udobnije od bivših kolega koji su prepisivali od vas? Vjerojatno su vaše druge “komponente” manje kvalitetne od “procesora” koji vam je priroda dala. Bezbroj je načina na koje vas vaši geni, uvjeti u majčinoj utrobi i životne okolnosti mogu sabotirati i onemogućiti vam uspjeh, pa i preživljavanje. Visokointeligentni mogu umrijeti u djetinjstvu ili adolescenciji, kao i njihovi prosječni i niskointeligentni vršnjaci.

Test inteligencije pokazuje koliko je osoba sposobna za brzo analitičko rješavanje problema. Visok IQ ne jamči dobro zdravlje, emocionalno blagostanje, tjelesnu snagu i spretnost, popularnost i privlačnost niti materijalno bogatstvo. Zapravo, ništa ne jamči sve navedeno, ali jedna osobina pomaže bolje nego inteligencija. A ta je osobina otpornost na stres. Prosječni glupan koji je visoko otporan na stres proći će bolje u životu nego osoba moćnog uma i niske otpornosti.

NUŽNOST PRILAGODBE IZAZIVA STRES

Otpornost ili tolerancija na stres mjera je sposobnosti organizma da podnese stresne podražaje bez oboljenja ili ozljede. Stresni podražaj ili stresor svaka je situacija i pojava koja zahtijeva prilagodbu organizma, a ponajprije središnjeg živčanog sustava na čelu s mozgom. Što je stresor jači, prilagodba iziskuje više napora.

Stresora je bezbroj: psovka, uvreda, gubitak prihoda, ovrha, raskid veze, nasilje, ozljeda, bolest vlastita ili tuđa, smrt bližnjeg. Stresor je i informacija o nečemu lošem u prošlosti, recimo saznanje o kriminalnoj karijeri pretka, kao i informacija koja ukazuje na buduću nevolju, primjerice recesiju, siromašenje, rat, pandemiju. Informacije mogu biti i netočne, ali dok ih čovjek smatra istinitim, izazivat će stresnu reakciju u njegovom organizmu.

SVATKO IMA RAZLIČITU “NOSIVOST”

Koliko jak i dugotrajan treba biti stresor da bi pokrenuo stresnu reakciju i koliku će štetu ona uzrokovati? Ovisi o otpornosti na stres. Kao što jedno dizalo može ponijeti tonu tereta, dok će se drugo stropoštati već s 300 kg, tako se i ljudi razlikuju po “nosivosti” stresa. Što je nosivost viša, to je veća sposobnost podnošenja teškog stresa bez oboljenja ili ozljede. Osoba niske tolerancije može oboljeti i od lakšeg stresa, pa i onog koji većini ne uzrokuje nikakve smetnje.

Izloženost stresu iznad osobne granice podnošljivosti može imati brojne patološke učinke na organizam. Stresori aktiviraju široku paletu povezanih neuralnih i hormonskih sustava. Njihova aktivacija može dovesti do anksioznih i depresivnih poremećaja, gubitka apetita, slabljenja spolne aktivnosti, pogoršanja umnih sposobnosti i opadanja imuniteta.

Psihijatri procjenjuju da se svaki deseti čovjek rađa s niskom otpornošću na stres, a da ih još toliko naknadno izgubi normalnu otpornost zbog dugotrajnog ili traumatičnog stresa. Prema tome, oko petine odraslih visoko je osjetljivo na stres.

EMOCIJE I NAGON

Moćan intelekt koristan je utoliko što omogućuje ispravno zaključivanje i predviđanje posljedica, ali ponekad su posljedice izvan vaše kontrole, a često vam nagoni i emocije ne dopuštaju da postupite kako razum nalaže. Neokorteks, centar za više intelektualne funkcije, noviji je dio mozga. Prije nego što se razvio, naši su preci bili u vlasti nagona i emocija, kao i druge životinje.

Nagoni i emocije i dalje su prisutni, u velikoj mjeri upravljaju našim motivima i postupcima, a ponekad nadjačavaju razum. Oglašivači dobro znaju zašto pozivaju potencijalne kupce da odlučuju “srcem”, a ne razumom: zato što računaju da ćete pod utjecajem srca postupiti naglo i pokleknuti pred obećanjem brzog zadovoljstva. A to često nije u vašem dugoročnom interesu. Za njega se brine razum, ako mu emocije dopuste.