NAKON ULASKA U EU U HRVATSKOJ NASTAO ZASTOJ U PROCESUIRANJU RATNIH ZLOČINA
Tekst: Panopticum
Foto: UN/L. Hoffmann
U utorak, 11. lipnja 2024., tužitelj IRMCT-a Serge Brammertz objavio je izvješće o radu Ureda tužitelja (OTP). Izvješće analizira rad Tužiteljstva i stanje u Ruandi, Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori u vremenskom periodu od 16. studenog 2023. do 15. svibnja 2024. godine. Izvješće Ureda tužitelja, koje je nakon objave Tužitelj Brammertz predstavio pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda, ukazuje na uočene probleme i situaciju u Hrvatskoj. Izvješće Ureda tužitelja Brammertza naglašava tri problema:
- nedostatak regionalne pravosudne suradnje i zastoj u procesuiranju hrvatskih državljana,
- neadekvatne kapacitete DORH-a,
- poricanje zločina i veličanje ratnih zločinaca.
Osim toga, u svom izvješću OTP je posebno istaknuo problem odlikovanja osumnjičenih i osuđenih ratnih zločinaca. OTP je naglasio da ovakve prakse mogu dodatno ometati već pristrane i problematične pravosudne procese. Također, OTP je izrazio zabrinutost zbog raširenosti prakse poricanja ratnih zločina, veličanja ratnih zločinaca i neprihvaćanja utvrđenih sudskih činjenica na prostorima bivše Jugoslavije.
Nadalje, u OTP-ovom je izvješću navedeno da su BiH, Srbija i Crna Gora uz potporu OTP-a pokazale značajan napredak u ostvarivanju kvalitetnije regionalne pravosudne suradnje. S druge strane, suradnja Hrvatske i Srbije gotovo da i ne postoji jer Hrvatska i dalje zanemaruje zahtjeve za pomoć tužiteljstva u BiH. OTP poteškoće u suradnji s Hrvatskom objašnjava sljedećim pojavama – “političko uplitanje u pravosudni proces” i “politika odbijanja suradnje s drugim zemljama u regiji u slučajevima ratnih zločina koji se vode protiv osumnjičenika koji su hrvatski državljani”.
S obzirom na nepostojeću suradnju s pravosudnim tijelima u Srbiji, hrvatsko pravosuđe svoje je napore usmjerilo na procesuiranje etničkih Srba – u odsutnosti. To, kako je ocijenio OTP, onemogućava hrvatskim žrtvama ostvarenje pravde i samo pojačava kulturu nekažnjavanja za počinjene zločine. Primjerice, od 64 kaznena postupka u nadležnosti županijskih sudova u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu, 42 kaznena postupka vođena su protiv nedostupnih okrivljenika koji uglavnom borave na području Republike Srbije, dok su se 4 postupka u Hrvatskoj vodila protiv pripadnika hrvatskih vojnih snaga (HV i HVO).
Naime, nakon što se hrvatsko Ministarstvo pravosuđa obvezalo procesuirati sve zahtjeve BiH za pomoć u predmetima ratnih zločina, činilo se da će se suradnja Hrvatske s BiH popraviti. Međutim, tužilaštva na svim razinama u Bosni i Hercegovini izvijestila su da se broj neriješenih zahtjeva s godinama samo povećao. Koliko je poznato, Hrvatske vlasti su ovu situaciju primili na znanje, ali zasad nisu ponudili nikakva konkretna rješenja.
Ovi problemi značajno ometaju procese koji bi rezultirali zadovoljavanjem pravde za žrtve i kažnjavanjem počinitelja čime se dodatno “potiče praksa nekažnjavanja za zločine koje su počinili hrvatski državljani u Bosni i Hercegovini”. Ured tužitelja također naglašava da je proces ostvarivanja “pravde za žrtve zločina koje su počinili hrvatski državljani koji borave u Hrvatskoj uglavnom u zastoju” zadnjih 10 godina. Ovaj negativan trend zabilježen je od trenutka ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Zbog neobrađivanja predmeta i zahtjeva za pomoć bosanskohercegovačkog tužilaštva, tijekom godina stvorili su se značajni zaostaci i veliki broj neriješenih predmeta. Hrvatski će tužitelji zbog toga morati, s obzirom da ne izručuju osumnjičenike iz BiH, preuzeti i procesuirati oko 100 predmeta u Hrvatskoj. DORH se zasad izjasnio kako im nedostaje kapaciteta za rješavanje tako velikog broja predmeta. Ovi će problemi dovesti do dodatnih odgoda u procesuiranju sudskih predmeta i pozicionirati žrtve još dalje od ostvarivanja pravde koju očekuju i na koju imaju pravo.
