MIJATOVIĆ PRED ESLJP PROZVALA HRVATSKU
Tekst: Panopticum
Foto: ENNHRI/COE
Povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe, Dunja Mijatović, uputila je u ponedjeljak, 11. siječnja 2021., zapažanja Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP) u vezi tri slučaja sirijskih migranta koji su vraćeni u Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske bez formalnog azilantskog postupka. Riječ je o troje državljana Sirije koji su podnijeli tužbu Europskom sudu za ljudska prava zbog sumnji za nečovječno postupanje sa migrantima.
NEKAŽNJAVANJE POLICIJSKIH SLUŽBENIKA
Nadalje, a na osnovu vlastitih zapažanja i brojnih drugih nezavisnih izvještaja, Mijatović je ukazala na široko rasprostranjenu praksu zlostavljanja migranata, kao i nedostatak brze, učinkovite i neovisne istrage, a čiji je krajnji rezultat nekažnjavanje službenika koji sprovode zakon, dakle policije Republike Hrvatske. Pritom je istaknula i kako izvještaji o postupcima ubrzanog vraćanja migranata i tražitelja azila iz Hrvatske u BiH i Srbiju datiraju najmanje od 2016. godine, a intenzivirani su tijekom 2018. godine.
Prema hrvatskom Zakonu o međunarodnoj zaštiti, osoba se smatra tražiteljem azila od trenutka kada izrazi namjeru da zatraži azil, odnosno i prije nego što formalno podnese zahtjev, što bi joj trebalo omogućiti smještaj u prihvatnom centru do završetka postupka, hranu, odjeću, novčanu pomoć, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i posao, navodi Mijatović.
Osim toga, Dunja Mijatović konstatira da, uprkos UNHCR-ovoj procjeni da je tok migracija u Europu mješovit, odnosno da uključuju izbjeglice, azilante, ekonomske migrante, hrvatske vlasti kontinuirano etiketiraju migrante kao ekonomske.
PRITUŽBE LORE VIDOVIĆ
Ogroman broj izvještaja međunarodnih organizacija, hrvatske pučke pravobraniteljice i međunarodnih i lokalnih nevladinih organizacije (NGO) ukazuju na ustaljenu policijsku praksu zlostavljanja migranata. Navela je pritom kako su hrvatske vlasti propustile surađivati s hrvatskom pučkom pravobraniteljicom i kako je Ministarstvo unutarnjih poslova RH odbilo pružiti ombudsmanu pristup datotekama i podacima koji se odnose na navode o kršenju ljudskih prava u liječenju migranata u 2018. godini.
U svom podnesku ESLJP-u Mijatović navodi kako uobičajeni obrasci zlostavljanja uključuju hapšenje ljudi u pokretu i oduzimanje imovine, posebno opreme za komunikaciju, i premlaćivanja pendrecima, ali i progon psima kako bi fizički iscrpili migrante i spriječili ih u ponovnom pokušaju prelaska. Pritom Dunja Mijatović podsjeća i da su je tijekom njene posjete BiH u prosincu 2019. godine, predstavnici migranata i nevladinih organizacija izvijestili o protjerivanju migranata iz Hrvatske i zlostavljanju migranata koje su provodili hrvatski policijski službenici. 
DUGOROČNO DOKUMENTIRANJE ZLOSTAVLJANJA MIGRANATA
Brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava i međunarodne organizacije već dugo dokumentiraju dosljedan obrazac zlostavljanja migranata koji pokušavaju prijeći iz BiH u Hrvatsku, a koje su počinili predstavnici zakona u Hrvatskoj, dodaje Mijatović. Također u izvještaju konstatira kako hrvatske vlasti još uvijek nisu usvojile konstruktivniji pristup rješavanju brojnih navoda o protjerivanjima po kratkom postupku, uskraćivanju pristupa azilu i zlostavljanju migranata.
Povjerenica Mijatović smatra da je uprkos ponovljenim pozivima nje i drugih institucije za ljudska prava da hrvatske vlasti pokrenu efikasne mjere, nije bilo odgovora vlasti, a rezultat toga je vidljiv u nekažnjavanju policijskih službenika RH.
PORAST BROJA MIGRANATA U BIH
Bosna i Hercegovina je zabilježila značajan porast dolazaka migranata i izbjeglica od 2018. godine, nakon što je Mađarska uvela restriktivne mjere na granici sa Srbijom i migrantska se ruta preusmjerila na BiH. Naime, povećani protok migranata opteretio je prihvatni kapacitet BiH i izložio ga mnogim strukturnim problemima, nedostacima sistema azila i institucionalne koordinacije vlasti na različitim razinama, ističe Mijatović.
Navodi i kako je prema podacima UNHCR-a 2018. godine 1.567 migranata podnijelo zahtjev za azil, a samo njih 16 je dobilo međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu. Mijatović je ukazala na ograničene kapacitete za registraciju i obradu zahtjeva za azil, nemogućnost ljudi da ispune zahtjev, jer moraju imati prijavu adrese ili prebivališta te nedostatak prevoditelja. UNHCR je također izvijestio da je pristup pravnoj pomoći za azilante bio ograničen, jer Ministarstvo pravosuđa RH, koje je odgovorno za pružanje pravne pomoći tražiteljima azila, nije uspostavilo ured za besplatnu pravnu pomoć.
313 DANA ZA ODLUKU O STATUSU AZILANATA
Većina ovih pitanja bila su problem i tokom 2020. godine, kada su mnogi imali poteškoće u dobivanju potvrde o namjeri da zatraže azil i morali su dugo čekati odluku o azilu za koju je u prosjeku trebalo najmanje 313 dana, naglašava Mijatović.
Iako su od 2018. godine otvoreni dodatni privremeni prihvatni kapaciteti u Unsko-sanskom kantonu i Kantonu Sarajevo, u njima još uvijek nema dovoljno kapaciteta, upozorava Mijatović koja je u prosincu 2019. pozvala vlasti da hitno osiguraju osnovne potrebe poput adekvatnog smještaja i pristupa zdravstvenoj zaštiti, hrani, vodi i odjeći bez obzira na pravni status uključene osobe i bez obzira jesu li u tranzitu ili namjeravaju ostati u zemlji.
NEDOSTATAK ZAŠTITE ZA DJECU MIGRANTE
Između ostalog, Mijatović navodi problem koji pogađa osobe bez pratnje, posebno djecu kao jednu od najranjivijih grupa. Naime, postoji nedostatak zaštite za djecu migrante bez pratnje, uključujući i pitanja koja se odnose na njihovu identifikaciju kao maloljetnika bez pratnje, procjenu starosti, smještaj i pristup međunarodnoj zaštiti, navela je Mijatović u pismu vlastima BiH u prosincu 2020.godine. Mijatović je ukazala i na to da većina djece migranata bez pratnje nije imala zakonskog staratelja kojeg su trebale imenovati vlasti BiH te neujednačenost pristupu redovnom obrazovanju. U BiH je prema podacima Međunarodne agencije za migracije (IOM) oko 8 tisuća migranata, od čega njih 1.500 nema nikakav smještaj.
Povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe zaključuje izvješće od 22. prosinca 2020. poslano ESLJP-u kako je trenutni kapacitet skloništa za azilante u BiH nedovoljan. Međutim, vlasti u BiH nisu suglasne s otvaranjem dodatnih kapaciteta za smještaj azilanata.
