MH: PREDAVANJE ZVONKA PAĐANA O ARHITEKTURI ZAGREBAČKIH NEBODERA

Objavljeno 11/04/2023

Tekst: D. Hrupec

U organizaciji Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice Hrvatske u četvrtak 13. travnja 2023. s početkom u 18 sati u Dvorani Jure Petričevića MH u Zagrebu održati će se predavanje Zvonka Pađana pod nazivom „Zagrebački neboderi“.

Podsjetimo, svoj prvi neboder na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice, prema projektu arhitekta Slavka Löwyja, grad Zagreb dobiva 1933. i to pola stoljeća nakon pojave prvih nebodera u SAD-u. Arhitekt Drago Ibler 1958. projektira tzv. „Drveni neboder“ u Gajevoj ulici. Glavni zagrebački neboder, Ilički neboder, na onovremenom Trgu Republike, podiže se godinu dana kasnije. U zoni Donjega grada Savska ulica postaje koridor visokih zgrada: primjerice, „Vjesnikov neboder“ iz 1964. te „Zagrepčanka“ iz 1976, koja sa svojih 90 m visine gotovo doseže visinu Zagrebačke katedrale. Slijede „Cibonin toranj” (arhitekt Marijan Hržić), „HOTO Business Tower“ (arhitekt Marijan Turkulin) i drugi.

Pedesetih godina 20. stoljeća započinje planska izgradnja prekosavskih naselja. No umjesto vitkih, elegantnih vertikala, dolazi do pojave „volumenske hipertrofije” visokih zgrada, pa bilježimo mastodontska zdanja poput Industrogradnjine „Mamutice” u Travnom s gotovo 1.300 stanova s više od 20 katova kao i sigetskog „Super Andrije” sa 15 katova. Iako je do trenutno najviše zgrade na svijetu Burj Khalifa od gotovo nedostižnih 828 m još nepredvidivo dalek put, Zagreb je svoju atribucija „grada nebodera” zasluženo postigao.

Zvonko Pađan (1950), diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu (1974) u klasi prof.
Božidara Rašice, a stupanj magistra znanosti iz područja povijesti umjetnost, postiže na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1982), kod prof. Milana Preloga. Interesi istraživačkog rada su mu teorija arhitekture i povijest likovnih umjetnosti. Surađivao je u atelijeru arhitekta A. Freudenreicha na projektu Etno-parkova i rekonstrukciji kapelice Sv. Roka u Zagrebu (1972–1974), kratko vrijeme surađuje u APZ-u, a bio je i vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu (1981–1991).