MAMUT IZ GAVELLE

Tekst: G. Igrec

Foto: AMZ

Prošlost planeta Zemlje nije baš kao u crtiću Kremenko: Wilma, open the door! Puno je zamršenija iako ništa manje životna od popularnog crtića. Nešto poput filma Jurski park. Duga geološka prošlost Zemlje, našeg planeta, koji je nastao prije oko 4,6 milijardi godina, dijeli se na nekoliko era, odnosno perioda.

Kvartar je najmlađi odsječak geološke prošlosti Zemlje i trajao je oko 2,6 milijuna godina. Njegovu stariju epohu nazivamo pleistocen (započeo prije oko 2,58 milijuna godina i trajao do 11.700 godina prije sadašnjosti), a mlađu – holocen, u kojemu živimo i danas. Pleistocen su obilježile učestale (u geološkom smislu) izmjene ledenih doba i toplijih, međuledenih razdoblja. Klimatske oscilacije bile su izrazite, a posljedično tome i biljni i životinjski svijet na nekom području mijenjao se od organizama prilagođenih hladnijim uvjetima do onih kojima su pogodovala toplija klimatska razdoblja.

TRI VRSTE MAMUTA

Tijekom hladnih razdoblja, ledenih doba, u okolišima su, pa tako i na području današnje Hrvatske, dominirale stepe i travnjaci, a na njima su živjele životinje dobro prilagođene takvim staništima. Jedna od najpoznatijih životinja zadnjeg ledenog doba je sigurno svima dobro poznati vunasti mamut (vrsta Mammuthus primigenius), koji je živio na euroazijskom i sjevernoameričkom kontinentu tijekom gornjeg pleistocena. On je bio najmanji od tri vrste mamuta koje su tijekom pleistocena živjele na ovim područjima. Početkom pleistocena pojavljuje se tzv. južni mamut (vrsta Mammuthus meridionalis), čiji su fosilni ostaci nađeni u glinokopu Strmica kraj Knina. U srednjem pleistocenu živio je stepski mamut (vrsta Mammuthus trogontherii), jer su tijekom tog razdoblja šume zamijenile stepe i prostrani travnjaci. Jedna dobro sačuvana lubanja s kljovama ovog mamuta nađena je tijekom kopanja kanala u Slavonskom Brodu i čuva se u Muzeju Brodskog Posavlja. Krajem srednjeg i početkom gornjeg pleistocena pojavljuje se vunasti mamut, čiji su fosilni ostaci, kosti i zubi, najčešći fosili u odnosu na nalaze ostalih proboscida – navodi dr. sc. Jadranka Mauch Lenardić iz Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Osim mamuta, u srednjem pleistocenu na području današnje Hrvatske živjela je tijekom toplijih razdoblja i jedna vrsta ravnokljovog ili šumskog slona (vrsta Palaeoloxodon antiquus). Ostaci ovih životinja nađeni su na više mjesta u Hrvatskoj, a možda su najinteresantniji nalazi s dna Jadranskog mora, koji su u više navrata kočarenjem “dignuti” s dna kraj otoka Raba. Ovo su ujedno do sada i jedini fosilni ostaci proboscida iz Jadrana. S obzirom na to da su te životinje živjele u srednjem pleistocenu, dokazuju da je u to doba na mjestu Jadranskog mora bilo kopno s bogatom vegetacijom i umjerenom klimom!

Vrlo su interesantni i nalazi prastarih rilaša koje nazivamo dinoteriji. U Gornjoj Jelenskoj kraj Popovače 1994. godine pronađeni su u rudniku bentonitne gline ostaci tih praslonova, koji su na ovom području živjeli prije 17 do 15,5 milijuna godina. Još početkom 20. stoljeća fosili dinoterija nađeni su i kraj Marije Gorice iznad Brdovca. Ove su životinje bile slične današnjim slonovima, ali veće od njih, i imale su jedan par kljova samo u donjoj čeljusti, jako savijenih prema dolje. Najvjerojatnije su im služile pri hranjenju. Dinoteriji su se pojavili prije oko 28 milijuna godina u Africi i izumrli u Europi prije oko 3,5 milijuna godina, a u Africi nešto kasnije – navodi dr. sc. Mauch Lenardić.

Većina fosilnih nalaza mamuta i slonova pronalazi se uz naše velike rijeke Savu, Dravu, Dunav i njihove pritoke. Većinom su to alohtoni nalazi, dakle nisu pronađeni točno na mjestu gdje su životinje uginule, nego su njihove kosti i zubi pretrpjeli dulji ili kraći transport vodom. Za sada je poznato oko 120 nalazišta proboscida s područja Hrvatske, ali sigurno ih ima još neotkrivenih! Zanimljivo je da je i u Zagrebu bilo nalaza tzv. mastodonta, praslonova na Rudešu na Trešnjevci i na Grmoščici iznad Kustošije i vunastih mamuta iznad Vrapča i u središtu grada. Dio kuka mamuta nađen je u Frankopanskoj ulici tijekom gradnje današnjeg kazališta Gavella.

Prije četiri godine, 2018. godine, prvi put u Hrvatskoj objavljeni su rezultati apsolutne starosti dvaju nalaza vunastih mamuta iz Moslavine, dobiveni analizama radioaktivnog ugljika: jedan nalaz je star oko 25.000, a drugi oko 30.000 godina – navodi dr. sc. Mauch Lenardić. Inače su se rilaši, surlaši ili proboscidi, skupina životinja u koje ubrajamo i kvartarne mamute i slonove, pojavili na Zemlji prije 60-ak milijuna godina. Evolucijski su se od prvih oblika razvili u mnogobrojne rodove i vrste, od kojih su gotovo svi tijekom milijuna godina izumrli.

DINOSAURI IZ LIKE

Današnji predstavnici te nekad vrlo raznolike skupine životinja su samo dvije vrste afričkog slona (savanski i šumski) i jedna vrsta azijskog slona. Zbog drastičnog smanjivanja njima pogodnih staništa, uzrokovanog uglavnom ljudskim djelovanjem, klimatskim promjenama i krivolovom, slonovi su danas pred izumiranjem. Dok danas bezbrižno hodate Dalmatinskom zagorom, Likom, našim otocima i priobaljem, bilo bi dobro znati da šećete stazama po kojima su se šetali i dinosauri. Dinosauri su na prostoru današnje Hrvatske živjeli na području nekadašnje Jadranske karbonatne platforme, od čijih je ostataka (stijena koje su tad nastale) izgrađeno cijelo naše priobalje i otoci te Lika i Dalmatinska zagora, navodi paleontolog, izvanredni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu te zamjenik pročelnika Geološkog odsjeka PMF-a, dr. sc. Aleksandar Mezga. Dinosauri su tu živjeli tijekom geoloških perioda jure i krede, od prije nekih 150 milijuna godina pa sve do otprilike 67 milijuna godina prije današnjice – navodi dr. sc. Mezga te dodaje kako se od fosila dinosaura najčešće sačuvaju njihove kosti (vrlo rijetko kompletni skeleti), ali i brojni drugi fosili kao npr. ihnofosili (tragovi njihova kretanja), fosilizirana jaja, koža i koproliti (fosilni izmet). Već sama činjenica da imamo dokaze o njihovu životu na ovim prostorima tijekom 80-ak milijuna godina svjedoči nam da su dinosauri ‘voljeli’ naše krajeve. S obzirom na to da se ovo područje tijekom jure i krede nalazilo između Afrike i Europe, moguće je da su ga dinosauri koristili kao svojevrsni koridor tijekom svojih migracija. Na području Hrvatske pronađeni su fosili gotovo svih glavnih skupina dinosaura: malih i velikih teropoda (dvonožnih mesoždera), velikih sauropoda (četveronožnih biljojeda) i ornitopoda (dvonožnih biljojeda).

PANONSKO MORE

Dio geološke prošlosti našeg prostora obilježilo je i Panonsko more. Panonsko more, koje je kasnije postalo Panonsko jezero, prekrivalo je gotovo cijeli prostor današnje kontinentalne Hrvatske, Hrvatsko zagorje i Slavonije, iz kojega su izvirivale samo slavonske planine, Medvednica, Kalnik i Ivanščica kao izolirani otoci.

Panonsko more kao dio većeg mora kojeg zovemo Paratethys postojalo je u geološkoj eri koju zovemo kenozoik. Formirano je prije otprilike 25 milijuna godina u geološkoj epohi oligocena, a egzistiralo je do prije nekih desetak milijuna godina, epoha miocena. Dinosauri, barem oni nepticoliki, u tom su razdoblju već odavno nestali s našeg planeta. Izumrli su prije 66 milijuna godina.

Panonsko more egzistiralo je do prije nekih desetak milijuna godina, epohe miocena, kad se zbog izolacije osladilo i formiralo Panonsko jezero. To se jezero vremenom zapunjavalo i isušivalo, pretvarajući se u močvare i bare koje su potpuno nestale prije nekih milijun godina – navodi dr. sc. Mezga. S vremenom je nestalo Panonsko more. Mamuti i dinosauri su se mimoišli s Panonskim morem i čine dva različita svijeta, ali je dobro znati da su šetali Dalmatinskom zagorom i Likom, jednako kao što su i Zagorci i Slavonci nekad davno imali more…