LONČAR I MESIĆ PUTEM IFIMES-A UPLETENI U ISHOD IZBORA U CRNOJ GORI

Tekst: Panopticum

Foto: IFP/UN/IFIMES/MVEP

Tzv. NGO organizacija IFIMES sa sjedištem u Ljubljani, u kojoj osim brojnih drugih osoba značajno mjesto zauzimaju bivši YU diplomat Budimir Lončar te bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, otvoreno je lobirala kontra predsjednika Mila Đukanovića uoči izbora u Crnoj Gori, a kako su naveli u svom priopćenju, za smjenu „okorjelog režima Mila Đukanovića“. Također su uoći crnogorskih parlamentarnih izbora objavili kako su Srbi poniženi, obespravljeni i odbačeni u Crnoj Gori.

Slučajno ili ne, IFIMES u svojoj službenoj objavi, između ostalog navodi: „Opće je poznato, da je skoro 30 posto stanovništva, misleći na Srbe, poniženo, obespravljeno i odbačeno iz društveno-političkog života, dok je oko 20 posto stanovništva (Bošnjaci i Albanci), „taoci“ Đukanovićevog režima, koji preko nekoliko pojedinih predstavnika Bošnjaka i Albanaca te nekoliko njihovih obitelji, koje uživaju privilegije režima, stvaraju lažnu sliku o integriranosti te dvije etničke zajednice tako obmanjujući domaću i međunarodnu javnost o navodnom međuetničkom (ne)skladu u Crnoj Gori”.

Nadalje, IFIMES je u svom priopćenju naveo i ovo: „Analitičari smatraju, da je na parlamentarnim izborima važno, da se građani Crne Gore, ujedinjeni u svim svojim različitostima, bez straha demokratski suprotstave okorjelom režimu Mila Đukanovića s olovkom u ruci i sruše taj režim i da konačno Crna Gora prestane biti zemlja u kojoj nije došlo do promjene vlasti već 31 godinu. Zbog toga su predstojeći izbori prilika, da se građani oslobode tog straha. Da je moguće srušiti režim s olovkom u ruci na izborima pokazalo se mogućim u Sjevernoj Makedoniji kada su građani ujedinjeni u različitostima na parlamentarnim izborima u prosincu 2016.godine predvođeni Socijaldemokratskim savezom Makedonije (SDSM) i Zoranom Zaevim srušili režim Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), koji je u mnogo čemu sličan Đukanovićevom režimu. Očigledno je, da se Đukanovićev režim ne bavi rješavanjem životnih problema građana i katastrofalnom ekonomskom situacijom, koja je samo u jednom dijelu posljedica pandemije Covid-19. Milo Đukanović ima dvostruku hipoteku, kriminalnu i zločinačku i svaka akcija, koja za cilj ima povezivanje u regiji, kao što je „mini Schengen”, koja je najvažnija regionalna inicijativa u proteklih 30 godina, nađe se na udaru takvog režima.Za države, koje su slabe iz različitih razloga ili korumpirane, njima ne odgovara nikakav ekonomski prosperitet, jer sa ekonomskim povezivanjem počinje i vladavina prava, koju režim sve vrijeme opstruira. Posrnula ekonomija u Crnoj Gori i korupcija su najbolji primjer.“

Osim toga,  na kraju priopćenja je IFIMES dodao “demokratski” poziv da se Đukanović procesuira u Haagu: „Milo Đukanović bi već morao odgovarati za počinjene ratne zločine pred sudom u Haagu, ali ratni zločin nikada ne zastarijeva, pravda je spora i uskoro dostižna.“ Naime, poziv Mesićeve i Lončareve družine je samo dio antiđuklanovićevskog teksta Instituta IFIMES protiv još uvijek aktualnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Da podsjetimo, član savjetodavnog vijeća IFIMES-a, bivši general JNA Blagoje Grahovac otvoreno je u jednoj analizi ove organizacije napisao koje osobe moraju nestati s političke scene radi višeg cilja. U njoj 2015. godine Grahovac eksplicite navodi kako je “Tuđman od početnog antifašiste, u svojoj drugoj dobi provodio opću fašizaciju Hrvatske. Tipičan politički proizvod tuđmanizacije su Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, dok su političke žrtve tog procesa već osvjedočeni antifašisti Ivo Josipović i Zoran Milanović. Nadalje, bivši general JNA Grahovac prije šest godina javno je iznio stav da nema mira na Balkanu dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti nekadašnji talijanski premijer Silvio Berlusconi, zatim Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hasim Taci, Nikola Gruevski i Tomislav Karamarko. Naime, bivši general JNA Blagoje Grahovac je očekivao da će procesi brže ići, ali, iako usporeno, ipak idu. Do sada su otišla dvojica, do kraja ove godine će otići jedan, a do kraja 2016. godine će otići još dvojica. Proces ipak ide. Hrvati će biti u velikom problemu, ali njihova sreća je što su u EU, pa će antifašisti ipak spasiti Hrvatsku. Nastupa period velikih problema za Tomislava Karamarka”.

Inače, među partnerima IFIMES-a se navode Svjetska sigurnosna mreža, EU-China Economics & Politics Institute, zatim Centar za strateška istraživanja Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske, Centar za međunarodne odnose, a Institut također ima i predstavnika u ECOSOC-u UN-a koji je dugo godina bio u neposrednom kontaktu s Mirjanom Mladineo, bivšom veleposlanicom RH pri UN u New Yorku i Genevi, a koja je bila pod direktnim utjecajem Budimira Lončara a ne MVEP-a Republike Hrvatske, iako je rukovodila hrvatskim veloposlanstvima, gdje je umjesto od Budimira Lončara za čije interese je radila, upravo od MVEP-a RH dugi niz godina primala poprilično visoku plaću u US dolarima i švicarskim francima. Osim toga, danas u mirovini, ex hrvatska diplomatkinja Mirjana Mladineo bila je dugi niz godina na linku Beke Vučo, provjerenog Sorosevog kadra u New Yorku.

Osim ove skupine balkanezera i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske na čijem čelu je nekad bila Vesna Pusić u prosincu 2014. godine, bavilo se fantomskim isplatama raznim NGO organizacijama u svijetu. Naime, tadašnji Pusičkin MVEP je isplatio više od 75 tisuća US dolara, što u protuvrijednosti iznosilo tada oko 480 tisuća kuna, organizaciji “Population Services International” (PSI), kako bi financirali konferenciju o kontracepciji frendovima Budimira Lončara u nesvstanoj Angoli. Prema dostupnim dokumentima, tadašnji Pusićkin MVEP je izvršio spornu isplatu bez odobrenja nadležnih za upravljanje tim sredstvima. Ovdje se sasvim legitimno postavlja pitanje kako je moguće da je, preskočivši toliko državnih propisa, novac hrvatskih poreznih obveznika završio financirajući projekt za kojeg je u startu bilo upitno hoće li se uopće realizirati?

Jedno od tumačenja koje se tada moglo čuti među zaposlenicima MVEP-a, a i šire, jest i da je ova, za Hrvatsku, relativno velika donacija, bez potrebne dokumentacije i potrebnih odobrenja u stvari Vesni Pusić mogla poslužiti kao sredstvo za financiranje lobiranja za njezinu tadašnju propalu kandidaturu za glavnu tajnicu UN-a, za što je tada dobila suglasnost Vlade RH na čijem je čelu bio premijer Zoran Milanović. Bilo kako bilo, čini se, ipak, kako je Vesna Pusić dok je bila ministrica MVEP-a, i to četiri pune godine, grubo zloupotrebljavala svoj politički položaj za promicanje osobnih ciljeva suprotno interesima hrvatskih građana i na štetu državnog proračuna. U pravnom žargonu i prema udžbenicima kaznenog prava ta tadašnja postupanja Vesne Pusić bi se mogla jednostavno svesti pod zajednički nazivnik kapilarne korupcije za koje USKOK i druge institucije RH do dandanas nemaju adekvatan pravosudni odgovor.