KAOS U OBRAZOVANJU JE – KAOS!

Tekst: prof. dr. sc. Tihomir Marjanac

Foto: HINA

Grad Zagreb je ovih dana kao osnivač osnovnih škola uputio anketu roditeljima putem ravnatelja škola koje pohađaju njihova djeca, u kojoj se traže podaci koliko će se učenika 11. svibnja 2020. vratiti u škole, jer Ministarstvo je najavilo da se tada obnavlja održavanje učioničke nastava za niže razrede. Ministrica se toj anketi čudi i izjavljuje da je anketa nepotrebna, a i sami se roditelji pitaju treba li na anketu uopće odgovoriti kada se ne znaju epidemiološki uvjeti. Kosa mi se doslovce digla na glavi! Pa koja je to dilema?

ČIN SAMOVOLJE

Ako osnivač ustanove želi neku informaciju, podatak, što je logičnije nego da tu zatraži putem ankete? I nije na roditeljima da dvoje o svrhovitosti tog upita, kad je već Ministarstvo obznanilo da će o povratku u školske klupe upravo oni odlučivati. Roditelji se “vade” da ne mogu odlučivati o slanju djece u školu, dok ne vide kakvi će biti higijenski i epidemiološki uvjeti u školama. Taman i da su kvalificirani za takvu prosudbu, ipak je to čin samovolje. Dakle, sve se odgađa dok ne dođu upute od epidemiologa, ali što je sa stanjem u školama? Kako će se škole u predstojećim danima organizirati prema tim uputama? I Ministarstvo se odlučilo na strategiju čekanja. Imaju vremena, jer nastava počinje tek (!) 11. svibnja.

JE LI PLAN DA PLANA NEMA?

Ministrica, ako nije znala upute epidemiologa koje još nisu donesene, nije niti trebala oglasiti početak učioničke nastave, nego je mogla pričekati da ih dobije. Ovako se datum zna, ali se ne zna koliko će učenika pohađati razrednu nastavu, niti se znaju te famozne upute, niti znamo koliko će biti učenika na nastavi u pojedinoj školi, pa kako da se uopće procjene rizici? Moj talijanski kolega bi rekao “ma che chaos!“.

Ministrica je očito previdjela da je prije samo mjesec dana Zagreb pogodio razoran potres koji je onesposobio mnoge škole. Previdjela je i upozorenja seizmologa da se može očekivati još jakih potresa u relativno skorije vrijeme. Da li je ministrica upoznata sa svim rizicima ulazaka učenika u učionice, ne samo epidemiološkim?

Šahovskim rječnikom rečeno, dobar šahist planira dva-tri pa i više poteza unaprijed, loš se brani. Ministar bi po istoj logici trebao biti dalekovidan, planirati buduće poteze i računati sve vjerojatnosti da će neki biti pogrešan. Vojničkim rječnikom pak, general pred bitku želi imati jasnu i točnu sliku o stanju svoje vojske, koliko je vojnika u borbenom stanju, koliko pak nije. Želi znati koliki su mu resursi, pa sukladno donosi svoj plan. Tako i u ovom slučaju, moramo znati koliko će učenika u Zagrebu ući, a koliko neće u učionice kako bismo mogli prosuditi imamo li uopće kapacitete za izvođenje nastave u dosadašnjem obimu.

DIVJAK I KRIZNI MENADŽMENT

Ministarstvo sa svoje strane treba napraviti procjene svih rizika kojima bi mogli biti izloženi učenici i njihovi učitelji, i o tome izvijestiti ravnatelje, jer su rizici specifični za svaku ustanovu i njenu zgradu. Radi li se na tome? Do početka nastave je još samo 16 dana, uključujući i vikende.

Na potresom pogođenom području, sada je to Zagreb, ali sutra može biti i neki drugi grad (danas se tresao Metković, Ston i okolica Dubrovnika, a prošlog tjedna Crikvenica), učitelji trebaju znati kako postupati, kako komunicirati s učenicima, kako osigurati njihovu sigurnost. Jesu li oni za to školovani i uvježbani? Nisu! Ministarstvo treba osigurati obuku sveg nastavnog i nenastavnog osoblja za postupanje u kriznim situacijama poput potresa. Učitelje treba educirati što i kako raditi u učionici prilikom potresa. Učitelji trebaju u svojim školama sami uvježbati pojedine postupke, a potom ih uvježbati i s učenicima. Za tu edukaciju nemamo na raspolaganju niti dva tjedna, a neki bi zatvarali oči pred brojkama za koliko bi učenika trebali skrbiti, i čekati da netko drugi donese upute, pa bili to i epidemiolozi. A što je sa seizmolozima? Krizni menadžment (ili upravljanje krizama na Hrvatskom) nije šala. Neke države, primjerice SAD mu pridaju veliki značaj, a mi se prema krizama odnosimo po onoj „pa, dogodilo se …“. Do kada?

KRIZA AUTORITETA

Ministarstvo treba sagledati proporcije šteta i kapacitete škola za izvođenje nastave, prije donošenja bilo kakve odluke vezano za izvođenje nastave na bilo kojem nivou.

Ministarstvo treba organizirati hitnu edukaciju iz ponašanja u kriznim situacijama za sve učitelje i nenastavno osoblje, i to u idućih 14 dana.

Ministarstvo treba sagledati psihološke i pedagoške posljedice razmještanja učenika u druge škole, i osigurati jednake obrazovne standarde za sve učenike.

Ministarstvo treba imati jasan uvid u broj razmještenih obitelji nakon potresa u Zagrebu, i učenika koji su time pogođeni. Kako to mogu znati bez ankete koja je po njihovim riječima nepotrebna?

Ministarstvo se treba prema odgoju i obrazovanju postaviti s pozicije vođe i planera, a ne poslušnika.

U “državi slučaju” nije lijepo živjeti i odrastati ako gotovo na svakom koraku vidimo krizu autoriteta. Za dobar dio toga smo sami krivi, ali nas defetizam neće voditi naprijed. Ne treba čekati, nego planirati unaprijed. Nadam se da će svoj dio odgovornosti preuzeti i učitelji, i ravnatelji, i resorno Ministarstvo. Kako reče jedan moj profesor “padale su države, mijenjale se vlasti, ali se fizika predavala ponedjeljkom“. Bilo kako bilo, obrazovanje i nastava će se nastaviti, samo što će biti sa svim njenim sudionicima? Hoće li današnja djeca ovu krizu prebroditi s teškim frustracijama, ili će im to biti tek jedna od školskih dogodovština? Što će reći oni učenici kojima je potres uništio domove, njihov mali svijet, oazu sigurnosti? I što će reći oni kojima će se to tek dogoditi u nekom novom potresu ili epidemiji? Hoćemo li za opravdanje svojih propusta i nedjelovanja optužiti neke upute?